BiH: Ima li rešenja za Izborni zakon?

Stand: 29.01.2024, 17:43 Uhr

Boris Rabrenović. Amir Sužanj, Nada Pester

Kako je moguće da nakon više od 14 godina od čuvene presude Sejdić-Finci u Strazburu Bosna i Hercegovina još uvek nema izmene Izbornog zakona? Šta najveća manjkavost sadašnjeg modela provođenja izbora? O kakvim se sve modelima raspravlja? Može li visoki predstavnik međunarodne zajednice Kristijan Šmit da nametne izmena Izbornog zakona? O tome razgovoramo sa našim dopisnikom iz Sarajeva Amirom Sužnjem i pravnim stručnjakom i nekadašnjim članom Centralne izborne komisije BiH Vehidom Šehićem.

Izmene izbornog zakona su u ovom trenutku najznačajnije političko pitanje u Bosni i Hercegovini. Svakodnevno se govori o tome, politički lideri zasad uzalud vode pregovore o tome, a ako oni ne dogovore izmene izbornog zakona, to će umesto njih nametnuti visoki predstavnik međunarodne zajednice Kristijan Šmit, barem je tako najavio krajem prošle godine. Sa nama je naš dopisnik iz Sarajeva Amir Sužanj.

Amire kakva je trenutna situacija što se tiče izmene izbornog zakona i o kakvim modelima tih promena se uopšte raspravlja?

Prije svega treba naglasiti da je prvi veliki motiv za izmjene Izbornog zakona bila presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu iz 2009. godine, kojom je naloženo institucijama Bosne i Hercegovine da moraju ukinuti dikriminatorne odredbe Izbornog zakona, ali i Ustava zemlje jer se njima diskriminišu čitave kategorije i etničke grupe, kojima je onemogućeno osnovno ljudsko pravo – da biraju i da budu birani. Sjetićemo se, bila je to presuda u čuvenom slučaju Sejdić - Finci, kojom je i pravno dokazan apsurd da pripadnici manjinskih grupa ne mogu da se kandiduju za visoke državne pozicije, a isto to važi za Srbe u Federaciji i Hrvate i Bošnjake u Republici Srpskoj. To je bila polazna platforma za pravni raspravu o izmjenama izbornog zakona, pogotovo što je uslijedilo još nekoliko sličnih presuda,  ali se sve to vremenom pretvorilo u svoju suprotnost, pa su stranke na vlasti, nacionalne kako ih zovu, godinama te izmjene pokušale pretvoriti u nešto drugo i isposlovati izmjene Izbornog zakona po njihovoj mjeri, poput, recimo, legitimnog predstavljanja naroda, koje zagovara Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, što pravno nema nikakve veze s obavezama iz presude Sejdić Finci.

 

Prošlo je više od 14 godina od te presude. Šta su uopšte opcije o kojima se pregovara?

Postoje tri polazišta koja se provlače kroz te pregovore. Prvo je ispunjavanje obaveza iz presuda Suda u Strazburu, drugo je provođenje tehničkih izmjena Izbornog zakona, kojima bi bilo onemogućeno manipulisanje izbornim rezultatima, za šta opozicija optužuje vladajuće stranke već dvije decenije, i na kraju postoji vrlo uticajan lobi, prije svega u Hrvatskoj, koji podržava nastojanja HDZ-a BiH i njenog lidera Dragana Čovića da nametne izmjene Izbornog zakona koje bi osiguravale takozvano legitimno predstavljanje naroda. Tim izmjenama HDZ nastoji u budućnosti spriječiti neki novi slučaj predsjedavajućeg Predsjedništva Željka Komšića, kojeg ni oni ni Hrvatska ne smatraju legitimnim predstavnikom  Hrvata i tvrde da je on zapravo izabran glasovima Bošnjaka i da jedan narod drugom bira predstavnike u najvišim institiucijama. To su prilično nepomirljive platforme koje svi različito tumače. Tako je bilo i nakon nedavnog susreta predstavnika vladajuće koalicije Hrvatske demokratske zajednice, Saveza nezavisnih socijaldemokrata i predstavnika Trojke iz Sarajeva – Socijaldemokratske partije, Naše stranke i naroda i pravde, koje su se, usput,  i danas sastale u Sarajevu, na privatnom imanju lidera SNSD-a Milorada Dodika kod Banjaluke. On je pred kamerama izjavio da su dogovorene izmjene Izbornog zakona, ali i da se povuče sadašnji prijedlog Stranke demokratske akcije, koji se odnosi na transparentnost izbornog procesa, odnosno uvođenje novih tehnologija, o kojem ćemo kasnije nešto više govoriti.

“Da se ide na izbore, ali prvo da ovaj zakon, koji je došao na Dom naroda da se za njega ne glasa, da se vrati u redovnu proceduru , da se izrade dopune Izbornog zakona, koje bi podrazumijevale i određene stvari vezane za integritet, kako oni to zovu. A ono što je dogovoreno plus jeste da to budu zatvorene liste bez preferencijala, da se cenzus podigne sa tri na pet posto za parlamentarne izbore, a za lokalne izbore da to bude četiri posto, da se ugradi mehanizam obaveznosti glasanja.” 

Čuli smo Milorada Dodika. Amire, kakve su rekacije na ovo što predlaže predsednik Republike Srpske? 

Njegov nagovještaj dogovorenih pojedinosti izmjena Izbornog zakona odmah je izazvao brojne negativne reakcije, prije svega iz civilnog društva i agencija za praćenje transparentnosti izbora. Projekt menadžer Koalicije za slobodne i poštene izbore “Pod lupom” Dario Jovanović ocijenio je  da bi takve izmjene bile veliki korak unazad, da jačaju poziciju vladjućih stranaka i da bi se kosile sa elementarnim izbornim standardima u demokratskim zemljama. 

“Govorimo o tome da se vlasništvo mandata da je stranci, a što je protivno međunarodnim standardima u izborima, da se ukidaju otvorene kandidatske liste, da se uvodi niz drugih ograničenja kojima je cilj još više ispolitizirati izborni proces i izbornu administraciju. “

Rekao si, Amire, da su lideri različito tumačili rezultate tog dogovora, neki čak i tvrdili da ništa nije ni dogovoreno?

Da, to je uobičajena politička praksa u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković rekao je da nije riječ o dogovoru, nego o opcijama o kojima se razgovaralo. Za “trojku”iz Sarajeva granica ispod koje neće ići su promjene Izbornog zakona, ali i Ustava, kojima se provode obaveze iz presuda Suda u Strazburu i ukida diskriminacija. Konaković je pojasnio kako trojka vidi rješenje ovih izmjena.

“Mi insistiramo na izmjenama Ustava jer nema kvalitetnih izmjena izbornog zakonodavstva bez otvaranja mogućnosti da se Srbi u Federaciji, Hrvati i Bošnjaci u Republici Srpskoj i građani koji se etnički ne izjašnjavaju u cijeloj Bosni I Hercegovini, napokon mogu kandidovati za člana Predsjedništva svoje zemlje, tako da je za nas to zaista prioritet bez kojeg bilo kakva izmjena Izbornog zakona nema smisla.”

 

Amire, šta je od tih predloga uopšte u parlamentarnoj proceduri, o čemu se institucionalno raspravlja?

U ovom trenutku u parlamentarnoj proceduri je prijedlog izmjena Izbornog zakona iz Stranke demokratske akcije, kojima je predviđeno jačanje transparentnosti izbornog procesa, skeniranje listića i onemogućavanje bilo kakvih malverzacija biračkih odbora jer u Bosni i Hercegovini, kako kažu oni koji se razumiju u sve tajne nezakonitih radnji u izbornom procesu, nije važno ko glasa, nego ko broji glasove. Zanimljivo je da je SDA to predložila tek kad je otišla u opoziciju. Taj prijedlog je usvojen u Predstavničkom domu državnog Parlamenta, ali će sasvim sigurno biti oboren u Domu naroda, gdje HDZ i SNSD pod raznim izgovorima, ponekad i apsurdnim, nisu spremni prihvatiti uvođenje savremenih tehnologije. Poslušajmo kako to protivljenje jačanja transparentnosti izbornog procesa objašnjava  potpredsjednica Narodne skupštine Republike Srpske Anja Ljubojević, koju je na tu funkciju imenovao Dodikov SNSD.

“Oko samih tehničkih izmjena ja sam apsolutno protiv, a mislim da su i neke kolege iz SNSD-a, u smislu skenera, uvođenja tehnologije. Mislim da su i kolege u parlamentu to već skretale pažnju da meni i nama odlučuje sudbinu narodu u Republici Srpskoj softver koji je kreirao Kristijan Šmit.”

Koji su razlozi za protivljenje jačanju transparentnosti i modernih tehnologija?

Pojasnio je to vrlo skilovito pred kamerana Televizije Bosne i Hercegovine politički analitičar iz Banjaluke Mladen Bubonjić.

“To je ono što je ključno i što smeta političkim akterima što ne bi imali aktivniju ulogu, uslovno rečeno, u kontroli brojanja glasova, a sve radi očuvanja svojih političkih pozicija i uopšte pozicija u cijelom društveno-političkom kontekstu Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, kakve god promjene se predlože, u ovom konkretnom slučaju tehničke promjene, koje bi išle nauštrb te kontrole, naravno da njima smeta.”

 

Amire, pojasni nam još predlog HDZ-a BiH, koji je prošle sedmice predstavljen javnosti i političkim partnerima.

To nije ništa novo. U osnovi je riječ o ranijoj platformi HDZ-a, o kojoj smo govorili, a to je zalaganje za legitimno predstavljanje naroda, kako bi bio spriječen neki budući slučaj Komšić, kojeg, kao što smo rekli, HDZ, ali i funkcioneri Hrvatske ne smatraju legitimnim predstavnikom Hrvata, tvrdeći da je izabran glasovima Bošnjaka. Lider HDZ-a Dragan Čović predstavio je prijedlog da taj predstavnik može biti legitiman jedino ako bude izabran u kantonima u kojima Hrvati čine većinu.

“Onaj ko pobijedi na listi Hrvata unutar Federacije morat će usputno zadovoljiti uvjet da je pobijedio u bar tri županije, koje su tamo definirane. Znači, ima jedan dodatni uvjet da se eliminira mogućnost da se sa 99 posto nečijih drugih glasova bira hrvatski član Predsjedništva.”

Šta o Čovićevom predlogu kažu pravni stručnjaci?

Pravni stručnjaci tvrde da je ta platforma u principu pokušaj da se izbornim zakonom garantuje da je jedini legitimni predstavnik Hrvata onaj kojeg delegira jedna politička opcija  - Čovićeva, pri čemu se postavlja pitanje ko propisuje certifikat o tome ko je legitiman Hrvat. Pravnici upozoravaju da se ovim prijedlogom ne ispunjava nijedna obaveza iz presuda Suda u Strazburu, a da se umjesto brisanja etničkog prefiksa on praktično jača.

  

Visoki predstavnik međunarodne zajednice Kristijan Šmit je najavio nametanje tehničkih izmena Izbornog zakona ako to ne učine domaći politički lideri do Nove godine. Taj rok je prošao, šta se sad očekuje?

Visoki predstavnik je upozorio da je namjetanje izmjena Izbornog zakona jedino rješenje. 19. decembra prošle gopdine je prilično samouvjereno najavio takav korak i novu upotrebu takozvanih bonskih ovlasti ako u Parlamentu ne budu donesene izmjene Izbornog zakona. Te njegove izmjene odnosile bi se na sprečavanje izbornih prevara i malverzacija u brojanju glasova.

“Danas govorim ovdje da je ovo moj posljednji poziv parlamentarnoj strukturi da donese odluku sama. Stoga ću apelovati na sve, i na političke stranke da se učvrsti integritet izbornog procesa. Ja bih volio da domaći organi nađu rješenje. Međutim, ukoliko to ne bude slučaj, svi znaju da ima jedna osoba u gradu koja ima tu nadležnost i koja ima ovlaštenje da donese takvu odluku.”

Kakve su reakcije na njegove najave?

Očekivane. Stranke u Sarajevu smatraju da on mora preuzeti odgovornost ako je to već uradio u izbornoj noći tokom oktobarskih izbora jer je jasno da dogovor neće biti postignut. Međutim, iz HDZ-a I SNSD-a su odlučno protiv bilo kakvih nametnutih rješenja. Predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto to je jasno rekla i predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen tokom njene prošlosedmične posjete Sarajevu.

“Apsolutno trebamo činiti sve da izbjegnemo intervencije i nametanja rješenja od strane međunarodne zajednice, koje bi doista mogle narušiti određene odnose, kako unutar same koalicije, tako i funkcioniranja institucija.”

 

A šta o tome kaže predsednik Republike Srpske i lider SNSD-a Milorad Dodik?

Ide i korak dalje. Institucije i predstavnici Republike Srpske, da podsjetimo naše slušaoce, ne priznaju visokog predstavnika jer, kako tvrde, nije imenovan u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, pa su i njegove odluke za njih nevažeće i nelegitimne, a što se tiče najave nametanja izmjena Izbornog zakona Dodik najavljuje još jedno radikalno rješenje – donošenje entitetskog izbornog zakona i formiranje entitetske Izborne komisije.

Evo na samom kraju ovog razgovora, Amire, kakav je najrealniji rasplet priče o izmenama Izbornog zakona?

Kratkoročno – očekuje se reakcija visokog predstavnika, ali ne zna se hoće li to biti rasplet ili novi zaplet. Ako ne nađe model da provede nametnute odluke u Republici Srpskoj, to bi moglo dovesti do još veće krize u zemlji za koju, prema svemu sudeći, međunarodna zajednica, koja već godinama luta u svom pristupu, nema adekvatno rješenje.