Kako se suočiti s fenomenom Thompson?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 15.04.2025. 21:59 Min.. Verfügbar bis 15.04.2026. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Audio Download . Download mit LINUX: Rechte Maustaste und "Ziel speichern unter" oder "Link speichern unter". RSS: Podcast .
Kako se suočiti s fenomenom Thompson?
Stand: 15.04.2025, 18:23 Uhr
Nenad Kreizer, Siniša Bogdanić, Amir Kamber
Marko Perković Thompson, otkako se popeo na scenu početkom devedesetih polarizira svojim koketiranjem s mračnim razdobljem NDH. Sada je rasprodanim koncertom u Zagrebu i navodnim svjetskim rekordom po broju karata potaknuo novu raspravu o svom liku i djelu, posebice percepciji među stanovnicima Hrvatske. Nenad Kreizer razgovara s novinarom Danijelom Majićem i reporterom Sinišom Bogdanićem o tome kako se Hrvatska, regija ali i Njemačka suočava s ovim i kako mu svako malo uspijeva uzbuditi duhove?
Svi oni koji su prve godine rata u devedesetima proveli u Hrvatskoj sjećaju se da se odjednom kao niotkuda pojavio jedan pjevač osebujnog izgleda i još osebujnijeg glazbenog stila. Njegov hit "Bojna Čavoglave" nekako se uklapao u ta sumorna vremena kada se Hrvatska branila od velikosrpske agresije koja je početkom devedesetih zahvatila Hrvatsku a kasnije i Bosnu i Hercegovinu.
No rat je prošao, nastupila su neka druga vremena, Hrvatska je u međuvremenu u Europskoj uniji čovjek bi pomislio da su ratne devedesete pa tako i sve ono što ih je obilježilo daleko iza nas. Ali fenomen Thompson još uvijek živi i to izgleda intenzivnije nego ikada prije. Posljednjih tjedana hrvatska ali i javnost dobrog dijela regije intenzivno se bavila koncertom Thompsona koji je najavljen za početak sedmog mjeseca na zagrebačkom hipodromu i za koji je u samo nekoliko sati prodano preko 250 tisuća karata. U međuvremenu je prema nekim informacijama broj prodanih ulaznica prešao granicu od 300.000 čime je koncert Marka Perkovića Thompsona iz zagorskog sela Čavoglave kako unisono javljaju mediji u Hrvatskoj oborio svjetski rekord po broju prodanih ulaznica za jedan koncert.
Dakle više i od Rolling Stonesa ili Lady Gage. Moramo doduše reći da ovi umjetnici po turneji prodaju daleko više ulaznica no kada je riječ o jednom koncertu, rekord je tu.
Kako objasniti fenomen po kojem će se na koncertu sakupiti toliko ljudi u zemlji koja u međuvremenu ima manje stanovnika od Berlina. Tomu treba pridodati da se Thompson obraća vrlo uskom krugu ljudi, hrvatskim patriotima ili nacionalistima, ovisno o tome kako se gleda. Bilo kako bilo, Thompson je opet, kao i kada je pjevao na dočecima hrvatskih reprezentacija nakon uspjeha u inozemstvu, uspio podijeliti zemlju i naciju unatoč tomu što se u svojim pjesmama poziva baš na nacionalno jedinstvo i slogu.
Red za kupovinu karata za koncert
Od zagrebačkog kolege Siniše Bogdanića saznajemo čime je to Thompson konkretno opet privukao na sebe pozornost čitave regije.
Siniša, tko je, zapravo, Marko Perković Thompson, pjevač koji je u samo nekoliko dana uspio prodati pola milijuna karata za koncert koji će se održati a zagrebačkom Hipodromu?
Ako pitamo njegove obožavatelje, riječ je Hrvatu, katoliku, domoljubu, heteroseksualcu, antikomunistu pa onda sjajnom pjevaču domoljubnih pjesama. Ako pitamo one koji ga ne vole, vjerojatno ćemo čuti da je riječ o povijesnom revizionistu, rehabilitatoru ustaštva, utajivaču poreza i općenito društvenom štetniku koji, čuje se to zadnjih dana, parazitira na ranama iz Domovinskog rata. Iako njegovi obožavatelji tvrde da Thompson ujedinjuje hrvatsko društvo, prava je istina da ga polarizira i da ujedinjuje jedan njegov dio oko zapravo banalnih stvari.
Postoji ta jedna pjesma zahvaljujući kojoj je postao popularan…
Da, Bojna Čavoglave je njegova najpoznatija pjesma ratne tematike. Pojavila se početkom Domovinskog rata i tekstom se, zapravo, obraća takozvanim dobrovoljcima iz Srbije koji su dolazili ratovati u Hrvatsku. Dakle, to je vrijeme kada je Hrvatska vojska još relativno slabo organizirana i opremljena i bori se sa tadašnjim pobunjenicima i Jugoslavenskom narodnom armijom.
S hrvatske strane u toj pjesmi ne bi bilo ništa sporno da ona ne počinje ustaškim pozdravom „Za dom spremni“. U kontekstu vremena, bio je to period u kojem je prolazilo sve. No etablirani hrvatski pjevači, barem ne javno, nisu prelazili tu granicu koju je prešao Thompson. Upravo ga je to izdvojilo, a Čavoglave su postale hit u teškim vremenima u kojima je svaka motivacija bila dobrodošla. I tu je klica tog problema koji se povlači desetljećima, ali i začetka Thompsonove unosne karijere. Kako se kasnije pokazalo, otkrio je čarobnu formulu za unovčavanje najprizemnijih varijanti domoljublja.
No postojalo je vrijeme kada je on pokušavao biti samo jedan od likova s estrade?
Ima on i rani niz pjesama s kojima se pokušavao afirmirati kao estradni pjevač, ali to mu nije pošlo za rukom. Pjesme iz tog vremena se spominju, uglavnom, s podsmijehom. Dovoljno je, recimo, nabrojati naslove poput „Zmija me za srce ugrizla“, „Bludnica“, „Lažljivica“, no pokazalo se da je puno unosnije graditi karijeru takozvanog glazbenog disidenta i domoljuba koji se bori protiv globalizacije, koji kontroverze izaziva sa zločinačkim pozdravom, a kojega brojni povijesni revizionisti pokušavaju prikazati potpuno odvojenim od ustaštva.
Što onda danas znači taj pozdrav „Za dom spremni“ kada ga Thompson izvikne na početku svoje najpoznatije pjesme?
Dosta sam razgovarao s ljudima koji su kupili karte za koncert koji će se održati na Hipodromu i ne mogu se oteti dojmu da "za dom spremni" za njih zaista ne znači ustaštvo i svaki argumentirani pokušaj razgovora o tomu s njima potpuno je uzaludan napor.
Sadržaj koji je učitan u taj "za dom spremni" danas je pobuna i prkos; pobuna protiv vladajućeg HDZ-a i takozvanog briselskog Plenkovića, pobuna protiv stranke Možemo, pobuna protiv relativizacije komunističkih zločina, pobuna protiv navodne rodne ideologije, pobuna protiv lijevih umjetnika koji su odvojeni od naroda i koji koriste povlastice na koje, možda, ni nemaju moralno pravo, pobuna protiv Europske unije, pobuna protiv elitne kulture, pobuna protiv globalizacije ili jednostavno pobuna radi pobune. To, naravno, ne znači da ta pobuna, na osobnoj razini, ima neki stvarno osmišljen, opravdan i kvalitetno artikuliran sadržaj. Ljudi se vole buniti. Ali ne znači ni da među Thompsonovim obožavateljima nema stvarnih reakcionara i simpatizera ustaškog pokreta koji zaista misle ono što Thompson prodaje kroz stihove „loša bila 45., rasula nas preko svijeta“ i da oni ne čine sve što je u njihovoj moći za potpunu rehabilitaciju "za dom spremni" i brisanje krimena NDH.
O fenomenu Thompson i njegovoj fascinaciji koju širi već desetljećima govorim s Danielom Majićem, novinarom Hessische Rundfunka koji se već godinama bavi fenomenom koketiranja s desnim ekstremizmom posebice kod hrvatske zajednice u Njemačkoj.
Danijele, kako ti objašnjavaš činjenicu da je on prodao 300 tisuća ulaznica, to je posljednji podatak, u zemlji koji ima manje stanovnika nego Berlin? Znači doslovno svaki deseti stanovnik Hrvatske će biti na tom koncertu?
Ima tu više odgovora na to pitanje. Hajp oko Thompsona nikad nije ni legao. Zadnjih godina, koliko ja znam zbog njegovih obiteljskih obaveza, nije imao previše prilika svirati pred velikom publikom. To se znači očito čekalo što se njegovih fanova tiče i mene to nije toliko iznenadilo. Jer koliko god se on pravio da se suprostavlja nekom mainstreamu, on je mainstream u Hrvatskoj i to već više od 30 godina.
Hrvatska je polarizirana oko njega, to treba reći, da dobar dio Hrvatske uopće ne bi niti u ludilu išao na njegov koncert. Opet, tko ide na taj njegov koncert? Jesu li to po tvom mišljenju, zaista svi nacionalisti ili se mora na taj fenomen gledati nekako drugačije?
Malo sam sad otežao polemiku kad sam to nazvao najvećim fašističkom skupom, tu si u pravu. Malo mi je postalo glupo to i govoriti "ne, naravno, nisu svi koji slušaju njegovu glazbu fašisti, nisu svi nacionalisti". U suštini, ako me pitaš jesu li nacionalisti ajmo reći, barem se ne suprotstavljaju nacionalizmu. Jer inače ne bi slušali tu muziku i ne bi dali potporu jednom pjevaču koji eto tri desetljeća već predstavlja ne samo desnicu u Hrvatskoj, nego nacionalističku ekstremnu desnicu i koji u svojim stihovima promovira jedan fašistički svjetonazor.
Iz svega bi se dalo zaključiti da su njegovi slušatelji neheterogena masa?
Velikim dijelom to su ljudi koji bez problema odlaze i na koncerte srbijanskih narodnjaka i turbo-folkera u Hrvatskoj, poznaju tu produkciju u detalje. Ali kad malo bolje razmislimo, to i jest za očekivati jer se radi o nezahtjevnoj glazbi koja se apsorbira na razini nagona. Thompsonova formula je nacionalizam i glazba upitne kvalitete koja se od narodnjaka odmiče kičastim i smiješnim rok i heavy metal zvukom uz stihove u koje se učitavaju mitovi o herojskoj povijesti hrvatskog naroda. Da toga nema, ta bi se glazba komotno mogla izvoditi uz gusle. A ovo izmišljanje povijesti je baš onako svojstveno narodima bivše Jugoslave.
Teško da bi se u Hrvatskoj pola milijuna ljudi moglo okupiti oko borbe protiv korupcije, borbe za ljudska prava, borbe za bolje školstvo, borbe protiv obiteljskog nasilja. Puno je lakše i ne zahtjeva napor ujedinjavanje oko teritorija i nacionalnih mitova. U tome je, rekao bih, i drugi dio tajne pola milijuna prodanih ulaznica. A kad već govorimo o neheterogenosti publike, samo bih spomenuo i slučaj nekadašnjeg šefa SDP-a Peđe Grbina koji je prije desetak godina snimljen da pjeva Čavoglave, a Grbin je sve samo ne nacionalist ili rehabilitator NDH.
Šef SDP-a Peđa Grbin
Je li onda Thompson mainstream u Hrvatskoj?
Sada sigurno jest i to ponajviše zahvaljujući hrvatskim sportašima koji, valjda, jedini uz Thompsona mogu okupiti toliku masu ljudi u Hrvatskoj. Naime, ima Thompson i nekoliko mudro razrađenih lirsko-domoljubnih pjesama koje lako ulaze u uši, naizgled su nevine. Ali nekako pod „Lijepu našu“ svedu i komad Bosne i Hercegovine, što mnogi opravdavaju činjenicom da su Hrvati konstitutivan narod u toj susjednoj državi. Recimo, kad čujemo stihove „Lijepa li si“ i „Herceg Bosno, srce ponosno“ jasno je da se radi o verbalnoj varijaciji na temu „Lijepa naša“, a ne o Hrvatima. Uglavnom, sportske reprezentacije uzimaju te pjesme za neslužbene himne na svjetskim natjecanjima pa se taj učinak množi, a kad to još promovira i komercijalna televizija poput RTL-a, nema ni najmanje dvojbe da je Thompson nakon niza tihih godina posve ušao u mainstream. I tu će vjerojatno ostati.
Thompson sa hrvatskim nogometašima
Najave koncerta su počele sukobom sa zagrebačkom vlašću?
Točno. Thompson je inzistirao da koncert bude 13. lipnja na Hipodromu, a lijevo-zelena zagrebačka vlast mu je taj termin odbila i ponudila drugi. Iako je sve krenulo u smjeru sukoba koji će se koristiti za desnu predizbornu kampanju, jer lokalni izbori se održavaju 18. svibnja, sve je stalo na tek jednom borbenom statusu na Thompsonovom Facebooku. Pjevač je prihvatio ponuđeni termin 5. srpnja, a što je začudilo mnoge. Gradska vlast je poručila da to nije njen glazbeni ukus, ali da koncert neće opstruirati, iako se radi i o velikom ideološkom okupljanju njihovih neistomišljenika. Na kraju će profitirati iznajmljivači apartmana i hoteli, budući da su kapaciteti za tri dana unutar kojih će se održati koncert, popunjeni i to po astronomskim cijenama.
Što možemo očekivati od koncerta? Postoji li mogućnost da nećemo čuti „Za dom spremni?“
Teško. To bi se smatralo svojevrsnom kapitulacijom pred svim onim što smo ranije nabrojali i izdajom publike. Možemo samo maštati o tomu da Thompson svoj ogroman društveni kapital iskoristi za usmjeravanje društva prema uključivosti, borbi za ljudska prava, bolje obrazovanje, bolji položaj radnika, vladavinu prava i slično. Teško bi bilo, a pretpostavljam i vrlo neunosno, priznati grešku i krenuti dalje.
