Nova ljetna sezona, nova borba s vatrenim stihijama. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 19.08.2024. 22:35 Min.. Verfügbar bis 19.08.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Nova ljetna sezona, nova borba s vatrenim stihijama
Stand: 19.08.2024, 18:14 Uhr
Maja Marić, Siniša Bogdanić, Boris Rabrenović
S Balkanskog poluotoka i ove godine dolaze slike vatrogasaca u borbi s otvorenim požarima. Gori u Grčkoj, Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj, kao i Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Traži se pomoć susjeda, kao i mehanizmi civilne zaštite EU. Dino Kozlevac, vatrogasni zapovjednik, objašnjava kakva je situacija na terenu u Hrvatskoj i zašto je važno drugačije gledati na državne granice. Siniša Bogdanić govori o najčešćim uzrocima požara i što se čini da ih se spriječi.
Sa ljetnom sezonom, tu je i sezona požara. Pogotovo na Mediteranu. Iako su šumski požari zapravo prirodni i javljaju se svake godine, rastuće temperature i duža sušna razdoblja dovode do većeg broja požara.
U Europi šumski požari bjesne sve dulje i žešće, uništavajući sve veća područja. Samo 2023. požari su uništili područje otprilike dvostruko veće od Luksemburga. Procijenjena šteta iznosi više od četiri milijarde eura.
Osim toga, u atmosferu je ispušteno 20 milijuna tona CO2, što odgovara otprilike trećini emisija iz europskog zrakoplovstva.
Glavni fokus do sada je bio na širenju europske civilne zaštite i uspostavljanju programa RescEU, pričuve za hitne operacije koja, između ostalog, osigurava protupožarne zrakoplove, medicinsku opremu i logističku pomoć u pogođenim zemljama. Dodatnih 600 milijuna eura trebalo bi poteći u daljnje širenje do 2030. godine.
S Balkanskog poluotoka i ove, kao i svake, godine dolaze slike vatrogasaca u borbi s otvorenim požarima. Gori u Grčkoj, Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj, kao i Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Traži se pomoć susjeda, kao i mehanizmi civilne zaštite EU. No je li to dovoljno?
Kratku analizu donosi kolega Siniša Bogdanić iz Zagreba.
Siniša, Hrvatska se svakoga ljeta bori s požarima. Čini se da je udarna turistička sezona ujedno i udarna vatrogasna sezona?
Da, to se ponavlja iz ljeta u ljeto. Prije ovog razgovora pogledao sam izvješće objavljeno jutros u 9 sati na stranicamo Hrvatske vatrogasne zajednice. U njemu se govori o požarima otvorenog prostora na području priobalja. Uz brojna požarišta koja su stavljena pod kontrolu i na kojima dežuraju vatrogasci, trenutno se vatra gasi na području Knina, Kijeva (Šibensko-kninska županija), uvale Duboka (Splitsko-dalmatinska županija), dok vatrogasci nadziru zgarišta i gase zadnje plamenove na području Rupotina, Ravnog Vrdova, Bitelske Grede, Peratovca (Splitsko-dalmatinska županija), Zadra i Bokanjačkog Blata (Zadarska županija). A radi se o jednom sasvim nezahtjevnom vatrogasnom danu, ako ga usporedimo s nekim danima proteklih tjedana.
Kako dolazi do tih požara? Je li riječ o ljudskom faktoru ili samoj prirodi? Procjene kazuju da je u Hrvatskoj više od milijun turista.
Za očekivati je da će ljudski faktor u izbijanju požara normalno rasti s povećanim brojem ljudi na istom prostoru, no prije svega uzrok bi trebalo potražiti u ljetnim temperaturama, sušama i, kako to sve češće upozoravaju klimatolozi, klimatskim promjenama koje Mediteran čine najranjivijim kada se o požarima vegetacije radi. Naime, kako prilagodba vegetacije kasni za samim klimatskim promjenama, tako je još uvijek na području Dalmacije izobilje niskog raslinja, šume i makije koja može gorjeti. Dakle, ljudska nepažnja i savršeni uvjeti za buktinju na otvorenom, savršen su recept za ljetnu katastrofu.
Radi li se na planiranju regionalne suradnje i imaju li hrvatski vatrogasci situaciju pod kontrolom, objašnjava s terena načelnik stožera Civilne zaštite Istarske županije, Dino Kozlevac.
Gospodine Kozlevac, Europska unija ima nekakve mehanizme kad je pomoć u gašenju požara u pitanju, kako oni izgledaju?
Europska unija ima u okviru mehanizma sustava civilne zaštite, znači u Bruxellesu postoji Europski centar koji prati stanje ne samo požarima, nego sa svim nesrećama na području Europske unije. Sve članice, sve zemlje su sastavni dio tog mehanizma i svaka država, kad imaju problem daju zahtjev u Bruxelles sustavu, odnosno mehanizmu pomoći sustava civilne zaštite. Onda se na razini Europske unije u okviru ovog centra dogovara koje će im snage uputiti, koje nacionalne snage pojedinih država, a to se procjenjuje na temelju onoga ko ima trenutno raspoložive snage i ko je u tom trenutku manje ugrožen, ko može intervenirati.
Postoji li plan o regionalnoj suradnji?
Radi se na tome, ja konkretno sam i upoznat s time i u funkciji zamjenika predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice koju obnašam. Znači, radi se na tome, dogovara se. Malo su mehanizmi usporeni jer se radi o zemljama, recimo, Hrvatska i Slovenija, koje su u Uniji i zemlje u okruženju koje nisu u Uniji, prema tome, treba uskladiti i tu proceduru i taj normativni dio koji se odnosi na Uniju i dogovoriti se ovdje među zemljama u regiji da se dogovori procedura. Dakle, ako politika, a politika bi trebala slijediti potrebe koje se događaju i probleme, a to je neminovno, zaštita od raznih katastrofa, da omogući da se pojednostave procedure, da se procedure ispoštuju. I da to traje što kraće od momenta poziva u pomoć do angažiranja snaga. Ja znam da mi, Hrvatska, daje svoj doprinos na tome da se što prije dođe do dogovora zajedničkoga. I gledajte, mi imamo zajedničku i granicu sa Bosnom i Hercegovinom, sa Crnom Gorom, sa Srbijom. Prema tome, tu smo u okruženju, a ponavljam, katastrofa ne poznaje granice. Uostalom, prekjučer jedan požar kod Knina je ušao u jednom dijelu i u Bosnu i Hercegovinu. Prema tome, tu smo upućeni jedni na druge kao što su požari iz Bosne i Hercegovine ili gore sa tromeđe znaju doći prema Hrvatskoj i ugrožavaju dole dubrovačko područje. To je sve u povijesti već viđeno. Prema tome, ima razloga da zajednički organiziramo, pojednostavimo procedure. Vatrogasci i ljudi koji se bave zaštitom i spašavanjem itekako se dobro razumiju, poznaju i mogu itekako dobro funkcionirati, samo im treba omogućiti uvjete. Formalno-pravne i praktične.
Prema nekim istraživanjima, Mediteran je klimatski najugroženiji dio planeta?
Znanstvenici tvrde da se taj dio Zemlje zagrijava 20 posto brže od ostatka planeta. Posljedično, broj toplinskih valova raste, o čemu svjedočimo u Hrvatskoj, kako na obali, tako i na kontinentu koji je, s druge strane, postao iznimno podložan nepredvidivim olujama, bujicama i svemu što uz to ide. Zgodna je crtica da neki u klimatskim promjenama mogu vidjeti i priliku. Tako stručnjaci Agronomskog fakulteta u Zagrebu predviđaju da bi Lika, kao nekad najhladniji i klimatski najokrutniji dio Hrvatske, uskoro, za nekih desetak godina, mogla postati hrvatska Provansa te sa klimatski sličnim Gorskim kotarom biti prvoklasna vinogradarska zona.
Ispada da se radi o ljudskom faktoru, s koje god da se strane problem promatra?
Da, on se ne može isključiti ni kada se o klimatskim promjenama radi, ali ni kada se radi o slučajno ili namjerno izazvanim požarima. Slučajevi samozapaljenja u prirodi su iznimno rijetki i gotovo nikada se ne spominju kao uzroci požara u Hrvatskoj.
Policija svake godine upozorava da su najčešći uzroci požara na otvorenom nemar i nepropisno korištenje otvorenog plamena. Prevedeno, to bi bilo korištenje otvorenih ložišta, roštilja, spaljivanja korova i suhe trave, bacanje opušaka cigareta i slično. Teško je povjerovati koliko su ljudi ležerni i nemarni pa zaista mnogi spaljuju suhu travu ljeti, pri najvećim žegama. Nedavno smo imali i slučaj pčelara koji je izazvao ogroman požar kod Tučepa koji su gasile stotine vatrogasaca sa zemlje i iz zraka. Naime, ovaj 65-godišnjak je, utvrdio je to očevid, odbacio žar iz pčelarske dimilice bez da ga je u potpunosti ugasio vodom. To je bilo središte požara zbog kojeg su mnogi evakuirani, a gorjelo je i nisko raslinje, maslinici, vatra se primaknula kućama. Trošak gašenja ovakvih požara je ogroman, bilo da ga se gasi s kopna ili iz zraka, no svi nekako zaboravljaju na živi svijet i njegovu patnju, na sve te životinje koje izginu na tisućama hektara izgorjelih površina.
To je bio požar koji je izazvala nepažnja, ali s vremena ne vrijeme policija uhiti i stvarne namjerne palitelje čije akcije ugrožavaju ljudske živote, bilo da se radi o lokalnom stanovništvu ili samim vatrogascima.
Da, ove godine policija je objavila čak i snimku uhićenja jednog takvog, možemo slobodno reći, zločinca koji je, sasvim sigurno, pokušao naštetiti hrvatskom turizmu pa nije prezao ni dovesti u opasnost tisuće turista. Kako je izvijestila policija, 35-godišnji muškarac, hrvatski državljanin, u srpnju je u Seget Vranjici, nedaleko od Trogira, u borovoj šumi uz čiju se istočnu stranu nalaze apartmansko naselje i hotel gdje je bilo smješteno oko 2500 gostiju, a uz zapadnu stranu se nalazi auto kamp gdje je boravilo oko 1900 gostiju, u namjeri izazivanja požara, upaljačem za cigarete na dva mjesta zapalio vatru i izazvao požar koji je zahvatio 8 hektara borove šume, čime je doveo u opasnost živote ljudi i imovinu većeg opsega, izvijestila je policija. Mediji su objavili da to ovom palitelju nije prvi puta da podmeće vatru no kako je za ranije slučajeve odslužio kaznu, rehabilitiran je. Za namjerno izazivanje ovog tipa požara s namjernim ugrožavanjem imovine i ljudi u Hrvatskoj se može dobiti najviše pet godina zatvora, a najmanje šest mjeseci. Ako su ova djela učinjena iz nehaja, kazne su do tri godine zatvora.
Znači li to da je u pitanju piroman?
Svake godine ima nekoliko takvih uhićenja, a mediji vole koristiti tu riječ PIROMAN, jer dosta dobro i dramatično izgleda u naslovima. No hrvatski psihijatri su ove godine istupali s tvrdnjom da je pravo piromanstvo zapravo jako rijetko i da ga mnogi u svojoj praksi nisu ni vidjeli. Pa su nama novinarima preporučili da, ako već moramo koristiti pojam piromanije u izvješćima, koristimo izraz „osobe s piromanskim tendencijama“.
Postoji još jedan aspekt tih ljetnih požara u Dalmaciji. Oni se često koriste i u nacionalističkim obračunima, zar ne?
Da, često se neslužbeno tvrdi da zapravo te požare podmeću turisti iz susjednih država, a najčešće se govori o hrvatskim građanima sa srbijanskim adresama koji ljeto provode na nekad okupiranim područjima. Valja reći da za to ne postoje ama baš nikakvi dokazi. S obzirom da policija ne objavljuje identitet palitelja, to je vrlo plodno tlo za nacionalističku propagandu jer inicijalima se može pripisati svaka nacionalnost, već prema potrebi. Ako tomu dodamo da se u jeku požarne sezone obilježavaju obljetnica vojno-redarstvena akcije Oluja i Dan pobjede, atmosfera je zapaljiva; i figurativno i stvarno.
Pa ipak, požari su prilika i za iskazivanje solidarnosti među susjedima.
Obnavljanje opreme je ključno za obuzdavanje požara na otvorenom i čini se da kanaderi i takozvani air traktori nemaju alternativu kada se radi o gašenju požara na teško pristupačnim terenima i Hrvatska će pojačati flotu s dva nova kanadera za 105 milijuna eura i to iz proračuna Europske unije. To je dio programa jačanja nacionalnih i europskih kapaciteta za gašenje požara. Naime, na temelju sporazuma nekoliko članica EU-a i agencije Canadian Commercial Corporation, pokrenuta je proizvodnja 12 amfibijskih zrakoplova za gašenje požara koji će biti dio stalne flote sustava rescEU, izvijestila je Europska komisija. Ti kanaderi će biti raspodijeljenji između šest država, među kojima je i Hrvatska. Zrakoplovi iz sustava rescEU mogu brzo pomoći ako u nekoj zemlji izbiju toliko veliki šumski požari da je lokalnim vatrogasnim službama potrebno pojačanje. Hrvatska u ovom trenutku raspolaže s 12 vatrogasnih letjelica, nisu uvijek sve u funkciji, ali do sada su gasile vatru u brojnim državama; u Izraelu, Sloveniji, BiH, Grčkoj, Turskoj, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.
Što kažu statistike, raste li broj požara u Hrvatskoj?
Pa ako se vratimo na početak ovog razgovora i klimatske promjene, odgovor je predvidiv. Već je u prvim mjesecima ove godine bilo puno više požara nego u istom razdoblju lani. Za siječanj je to bilo 173 posto, a za veljaču 37 posto. Kompletirane statistike za 2024. godinu očekujemo predvidivo u ožujku iduće godine kada ćemo sasvim pouzdano znati razmjere požara u tekućoj godini. Ali za ilustraciju možemo reći da su lani u Hrvatskoj zabilježena 3.013 požara raslinja sa ukupno procijenjenom opožarenom površinom od 5.251 hektara.
