Formula 1 u Sarajevu - Između mašte i noćne more. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 12.06.2024. 25:27 Min.. Verfügbar bis 05.06.2025. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Formula 1 u Sarajevu - Između mašte i noćne more
Stand: 12.06.2024, 18:24 Uhr
Nenad Kreizer, Amir Sužanj, Boris Rabrenović, Amir Kamber
Sarajevo je kroz spektakl pod nazivom Red Bull Showrun doživjelo ekskluzivni svijet Formule 1. Amir Sužanj o atmosferi u gradu, automobilističkom sportu i visokooktanskim snovima u Bosni i Hercegovini. Nenad Kreizer razgovara s nekadašnjim šampionom Nevenom Vukasovićem o sigurnosti na prometnicama. BiH bilježi veliki broj žrtava - zbog neprilagođene brzine i nepridržavanja osnovnih sigurnosnih pravila kao što je vezivanje pojasa. Što su najveći izazovi suvremenog automobilskog svijeta?
Formula 1 spada u one sportove koje povezujemo više uz mondene centre poput Monaka ili Dubaija. No Formula 1 je, barem u krnjem izdanju, nedavno svratila i do Sarajeva čijim ulicama je prošlog vikenda u boldu RedBull projurio i nekadašnji as Formule 1 David Coulthard.
Bila je to prilika i da ljubitelji automobilizma u Bosni i Hercegovini i regiji skrenu pažnju institucijama na ogroman broj mladih, zaninteresovanih za automobilistički sport, koji bi možda postizali vrhunske rezultate da imaju adekvatne uslove. Priliku za promociju vidi naravno i turistički savez Olimpijskog Sarajeva koji se nada da će ovakvim i sličnim događajima privući još više turista u Sarajevo.
Od kolege Amira Sužnja saznajemo kako je Sarajevo doživjelo ovaj automobilistički spektakl koji je kod mnogih potaknuo intenzivna visokooktanska maštanja.
Sarajevo je, kao što smo rekli na samom početku, imalo jedinstvenu priliku ovog vikenda da osjeti ambijent koji prati formulu 1. Kako je to u nedjelju, Amire, izgledao glavni grad Bosne i Hercegovine?
Sarajevske ulice su izgledale i zvučale kao ulice u Monte Karlu u vrijeme trke formule 1. Više od deset hiljada gledalaca, koji su imali sreću da se nađu na tribinama i uz samu stazu, i mnogo više na okolnim trotoarima, uživalo je u spektaklu koji će se dugo pamtiti. Bolid je gradskim ulicama vozio čuveni Britanac, nekadašnji vicešampion svijeta David Coulthard, a ljubitelji oktana i velike brzine kao opčinjeni su gledali tu njegovu izvedbu. Dimio se užareni asfalt, širila isparenja visokooktanskog goriva i svuda okolo osjećao se miris vrelih guma.
To nikome od okupljenih očito nije smetalo.
Iako to nije ni blizu prave takmičarske trke sa dvadesetak bolida i ekipa, sa groznicom izmjene guma, preticanjima i nadmudrivanjima svjetskih vozačkih asova, većina prisutnih se slaže – taj doživljaj je iz takve blizine nešto sasvim drugo od onoga što se može vidjeti na televiziji. Da čujemo nekoliko reakcija, napomenuću da prva u dolazi od bosanskohercegovačke spustašice Elvedine Muzaferije, koja je navikla na brzine i spektakle, doduše na snježnim stazama, a ipak je zapanjena.
“Pa iskreno, ja nikad nisam čula bolid formule 1 uživo i teško je opisati, ovo zaista treba vidjeti. Iako pratim formulu, pratim svaku utrku na tv-u, ali uživo čuti bolid, uživo čuti taj zvuk je ono – wow”.
“Sam taj osjećaj zvuka bolida, sam taj adrenalin ima tu neku svoju draž. Mislim, treba čovjek biti fan donekle, ali sve u svemu – odličan osjećaj”.
“Ovo je dokaz da se treba dovesti utrka u Bosnu i Hercegovinu, da se napravi neka staza, da fanovi to zaslužuju realno svi, da se ima utrka u Bosni. Valjda će se to dogoditi jednog dana”.
Rekao si, Amire, da se radi o bolidu, koji je proslavio ekipu Red Bulla?
Da, riječ je o jednom od najdominantnijih bolida svog vremena, kojim je 2011. godine Red Bull osvojio prvenstvo svijeta u formuli jedan i pojedinačno, bio je to Sebastijan Vettel, i konstruktorski, kao ekipa. Njegova vrijednost je oko 12 do 15 miliona dolara, a njegovi pojedini dijelovi, poput upravljača, koji, kad ih gledamo sa strane, izgledaju kao uobičajene sitnice, vrijede basnoslovne sume, i do 500 hiljada dolara. Kruna na svega bio je dolazakaDavida Coultharda, koji je i sam zapanjen kakvu popularnost uživa u Sarajevu i petnaest godina nakon završetka karijere.
“Najprije bi trebalo da voze karting, da razvijaju svoje vještine. Moto trke su jako skupe ali ako bi neko pokazao talenat, mislim da bi od lokalne zajednice trebalo da dobije podršku da se upusti u ovo putovanje. Mislim kako sam ja imao nevjerovatnu i sreću i priliku da se profesionalno bavim ovim sportom i to je mene zaista učinilo i sretnim i zadovoljnim. Sretan sam što sam toliko godina bio na tom visokom nivou, bio sam tako dobro plaćen, a imao sam i prliku da putujem svijetom i upoznajem mnoge ljude. Upravo zbog toga sve to mnogo više cijenim i želim da se na neki način odužim ljudima i da kad god mogu, podijelim to sa drugim ljudima”.
Prije nego što nastavimo s dojmovima s tog automobilističkog spektakla, Amire, pitanje – otkud uopće formula 1 i David Coulthard u Sarajevu, koje, kao što smo rekli, nije ni na kakvoj takmičarskoj karti formule 1?
Red Bull Showrun spektakl je svojevrsna adrenalinska priredba, koja je počela kao predstava popularizacije formule 1 prije dvadesetak godina i koja se sastoji od vožnje bolida gradskim ulicama, performansa na motociklima BMW, koji su takođe ostavili gledaoce bez daha, i prigodnog muzičko-scenskog performansa pred gledaocima. Ovu predstavu Red Bulla imaju priliku vidjeti samo rijetki gradovi u svijetu. U Sarajevo je došla zahvaljujući sportskim etuzijastima, a svesrdno su ga podržali Ministarstvo saobraćaja, Ministarstvo kulture i Turistička zajednica Kantona Sarajevo uz još nekoliko snažnih sponzora - medija i kompanija. Da čujemo izjavu direktora Turističke zajednice sarajevskog kantona Harisa Fazlagića.
“Ovo je možda, pored Sarajevo film festivala, ove godine jedan od najvažnijih događaja i, što je nama jako, jako bitno, to je promocija Sarajeva... Tako da ćemo destinaciju Sarajeva prezentovati, ja mislim, na svim kontinentima putem ovoga eventa, što je nama sa stanovišta turističke zajednice jako bitno”.
S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina prilično daleko od svjetskih staza formule jedan, stiče se dojam da ljudi nemaju priliku pratiti formulu 1, osim na televiziji. Je li to baš tako?
Nije, to je samo privid, neka vrsta stereotipa o Balkanu. Nimalo beznačajan broj ljudi, čak i onih sa prosječnim primanjima, koji se ne mogu smatrati nikakvim bogatašima, redovno odlazi na trke formule 1, uglavnom one bliže, kao što je Hungaroring ili Hockenheim, do kojih se bez većih izdataka može doći na točkovima – autom ili autobusom. Ti ljubitelji formule 1 imaju neke svoje krugove, koji nađu način da organizuju putovanja, a da je to ipak prihvatljivo za njihove novčanike. Ispričaću vam jednu jednu anegdotu, koja to pokazuje i na prvi pogled. Prije nekoliko godina sam zajedno sa svojom suprugom odlučio da autobusom idem na jedno prilično daleko ljetovanje i na dan i sat polaska došli smo pred Zemaljski muzej u Sarajevu, odakle polaze turistička putovanja koja organizuju agencije. Oko nas se za kratko vrijeme okupilo nekih pedesetak-šezdeset ljudi raznih generacija, svi nekako upečatljivo obučeni, kao ljubitelji brzine, auta i motora. I baš kad sam pomislio da ćemo s tim ljudima putovati, dođoše dva autobusa, ti ljudi se brzo potrpaše i odoše prema Budimpešti na trku formule 1 na Hungaroringu. Odoše svi, ostadosmo samo nas troje-četvoro sami k’o duhovi na platou ispred muzeja. E sad, imao sam priliku da razgovaram s nekim ljudima, koji su imali to iskustvo. Jedan od njih je Alen Fazlić iz Sarajeva.
"To je mnogo veći događaj nego što možeš da vidiš na televiziji. Kad je bio start te trke, kad su svi oni bolidi upalili svu svoju snagu, to je neki nevjerovatan doživljaj, ne može se to opisati riječima, to je nešto nevjerovatno. To je i meni bilo iznenađenje, sama ta organizacija svega toga, kad vidiš toliko ljudi koji dolaze sa strane, od sedam do sedamdeset sedam godina. Meni je bilo najinteresantnije vidjeti starice po sedamdeset-osamdeset godina, koje dođu to da gledaju. Taj sam ambijent, taj zvuk, osjećaj te moći tih bolida, te snage, to se ne može doživjeti na tv-u, a uživo je ipak ono – pravi doživljaj”.
Eto, čuli smo i jednog zaljubljenika formule 1, koji se u vrijeme neke geografski bliže trke nimalo ne koleba šta su mu prioriteti.
Automobilizam, posebno formula 1 ima svoje fanove. Balkanske zemlje ne ulažu u automobilizam ni simbolične cifre kao što se to radi u nekim drugim dijelovima planete, ali mladi ljudi imaju priliku da prate sve savremene svjetske tokove, u prvom redu formulu 1, ali i reli, motociklizam – sve što automobilski i moto svijet nudi u ovom trenutku. Ja, naravno, nemam neka vrijedna saznanja i iskustva o automobilskom sportu u Bosni i Hercegovini i bližem okruženju osim onog uobičajenog, koje važi za većinu sportova u regionu – da institucije ni organizaciono ni finansijski ne prate entuzijaste i udruženja fanova automobilizma. Ima tu i zapaženih rezultata i respektabilnih takmičenja, ali opet se nekako čini kako je to rezultat pojedinaca, zaljubljenika u automobilski sport.
Spektakl u Sarajevu bio je povod da danas u našoj emisiji ugostimo jednog od najcjenjenijih automobilskih asova na Balkanu, dugogodišnjeg vozača relija i brdskih trka, nekadašnjeg višestrukog šampiona Jugoslavije i Bosne i Hercegovine Nevena Vukasovića. Porazgovarali smo o jednoj temi koja ima veze i s automobilima i brzinom ali nije nimalo zabavna: o sve većem broju poginulih u prometu u regiji jugoistočne Europe. Saznajemo i kakvu ulogu u tom negativnom trendu imaju i društvene mreže, ali prije svega njegovo mišljenje o tome hoće li u taj dio Europe ikada doći Formula 1?
U ovaj dio Europe da li će doći Formula 1? Da ste me pitali prije deset godina, ja bih rekao - čisto sumnjam, neće. Međutim sada, nakon što u Hrvatskoj imamo već tri ili četiri godine zaredom WRC koji je pandan Formuli 1 po nekom nivou reli takmičenja ja mislim da postoje realne mogućnosti. Ako ne u Bosni i Hercegovini, onda u nekoj zemlji u okruženju. Najprije bi to, recimo, mogla biti Hrvatska.
Ja se sjećam dok sam ja učio voziti u Jugoslaviji vozilo se uglavnom u Jugu koji niti nije mogao tako brzo voziti, nije se nikad išlo niti na autocestu, tu su brzine bile puno manje. Danas su automobili relativno pristupačni i oni s velikom snagom. Mislite li da bi se tu i autoškole morale prilagoditi ili su se po vama dovoljno prilagodile da je samo stvar u individualnom?
Ono što ja mislim: ne autoškola, već od ranije. Iz porodice. Iz kuće, iz škole, znači u toku školovanja. Da li je to osnovna škola, da li je to srednja škola pa do punoljetstva? Tu treba već da se počne sa usmjeravanjem i sa skretanjem pažnje na neke stvari. I ja sam kao mlad radio kojekakve egzibicije po gradu, ali je to bio grad u kojem je bilo deset puta manje automobila i to su bili Fića s tridesetak konja. Ovi sad momci što voze, ovi što se slikaju, snimaju, oni se na taj način takmiče, gledaju ko će napraviti nešto kao tik tok izazov. Gledaju ko će napraviti veću atrakciju, ko će proći kroz crveno sa 150 na sat.
Može li ovaj upravo završeni automobilski spektakl, Amire, biti neka vrsta prekretnice za automobilski sport u Bosni i Hercegovini?
Teško je to reći, pogotovo za nekoga ko dobro poznaje statičnost raznih institucija od kojih zavisi bosanskohercegovački sport i koliko su pozitivne promjene u tom domenu teške i dugotrajne. Ono što se, međutim, sa mnogo više sigurnosti može reći jeste to da je ovaj spektakularni automobilski nastup među ljubiteljima formule 1 na neki čudan način probudio nadu da bi i Bosna i Hercegovina jednog dana mogla biti aktivni učesnik tog takmičenja, bilo da ima svog takmičara ili da bude organizator ili suorganizator neke trke formule 1. Da, to zaista trenutno zvuči kao naučna fantastika, ali ljubitelj formule Alen Fazlić iz prvog dijela našeg razgovora glasno razmišlja kako je sarajevska zimska olimpijada pokazala da ništa nije nemoguće. Zašto ne sanjati, pita se on, o još jednoj senzacionalnoj odluci nekih krupnih, planetarnih sportskih struktura, pa da bolidi jednom zagrme u Bosni i Hercegovini i u takmičarskoj konkurenciji.
“Pa ne znam, sve je moguće. Moguće je. Sad kad sam gledao ovo u Sarajevu što je bilo sa red bullom, prvo što mi je palo napamet, ona rasksnica ondje kod SCC-a (jedan od najpoznatijih prodajnih centara u Sarajevu) ‘92 i ‘93. godina, ona pustinja i ono kako je sve srušeno bilo, i sad kad sam vidio da je tu bolid formule 1, da je toliko ljudi tu – tad mi je to izgledalo nemoguće za ovo da će se desiti. Pa zašto da se ne desi jedan dan u nekom vremenu i da bude neka trka”.
Evo, kolega, ovim snovima ćemo i završiti našu današnju besjedu o formuli 1 na bosanski način. Jeste da to zvuči kao nedostižan san zaljubljenika u oktane i brzine, ali ko može zabraniti ljudima da maštaju i da uz to vjeruju kako će njihovi snovi jednom postati stvarnost... Čak i u zemlji gdje se 320 kilometara autoputa na koridoru 5C gradi četvrt vijeka, a još nije završena ni polovina, i gdje regionalne i lokalne saobraćajnice na mnogim lokacijama izgledaju kao putevi iz noćne more – dotrajali, loši, puni rupa i opasni.
