EU „turbo“ pristup bez datuma - ima li BiH razlog za euforiju?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 02.04.2024. 30:39 Min.. Verfügbar bis 02.04.2025. COSMO. Von Maja Maric.
EU "turbo" pristup bez datuma - ima li BiH razlog za euforiju?
Stand: 02.04.2024, 18:29 Uhr
Maja Marić, Dragan Maksimović, Nada Pester
Europska unija je "principijelno" otvorila pristupne pregovore sa BiH, iz "geopolitičkih razloga" a ne zbog ispunjavanja nekog od uvjeta EU. Razjedinjene politike BiH vide se i u različitim reakcijama bošnjačkih, srpskih i hrvatskih političara. U takvim uvjetima, "politički šamar" zadao je visoki predstavnik Christian Schmidt, nametnuvši izmjene Izbornog zakona. Političku situaciju analizira Dragan Maksimović, dok prof. Enver Kazaz objašnjava što pristupni pregovori znače za BiH i njene građane.
Ovih dana događa se ono o čemu su u Bosni i Hercegovini sanjali samo nekoliko tjedana ranije. Europska unija je principijelno otvorila pregovore sa BiH. Istina, pregovori su otvoreni zbog geopolitičkih odnosa, a ne zbog ispunjavanja nekog od uvjeta EU. I dok je ova politički podijeljena zemlja imala različite reakcije na ovu odluku, došla je još jedna vijest iz tabora tumača Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je tehničke izmjene Izbornog zakona koje predviđaju jačanje izbornog integriteta. Sve u svrhu podrške Bosni i Hercegovini na putu ka Europskoj uniji, kako je to sam pojasnio.
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, nije dočekao odluku s odobravanjem.
Što očekuje građane Bosne i Hercegovine na ovom burnom putu prema Europskoj uniji, razgovaram s kolegom Draganom Maksimovićem,
Dragane, glavna tema ovih dana bila je otvaranje pregovora Evropske unije sa Bosnom i Hercegovinom, ali čini se da su sve slabe tačke tog otvaranja odmah dobile novu dimenziju? I to podjele iznutra u samoj BiH ali i vani u međunarodnoj zajednici?
Čin otvaranja pregovora Evropske unije sa Bosnom i Hercegovinom nije se praktično ni „ohladio“, a sve ono na šta su mnogi skeptici upozoravali, postalo je realnost. Krenimo od ovih u samoj zemlji. BiH nema jedinstvenu politiku, bez obzira što se ta priča gura već gotovo tri decenije. Da postoje tri politike, tri interesa, pokazalo se upravo nakon otvaranja pregovora jer imamo tri različite reakcije na taj proces.
Prvo, euforija u Sarajevu, u bošnjačkom političkom korpusu, iako su i oni znali da BiH nije ispunila uslove koji su traženi. „Evropa je naša“, bila je konstrukcija koju je koristili političari stranaka Trojke okupljenih oko SDP-a, Naroda i pravde i Naše stranke, koje su na posljednjim izborima nakon 20 godina srušili SDA. Dodatnu so na ranu ovoj stranci, SDA, dosuli su iz EU, poručivši da je u zadnjih godinu dana urađeno više na evropskom putu nego u zadnjih deset godina. Što naravno nije tačno, ali je politički trenutak takav, da se to moralo sada uraditi, o čemu ćemo malo kasnije govoriti. Za bošnjačke političare, stvar je jasna. Ovo je istorijski uspjeh za BiH koji nije došao preko noći, kako kaže šef BiH diplomatije i jedan od lidera stranaka Trojke Elmedin Konaković.
„Ni najveći optimisti nisu mogli očekivati da ćemo mi ovako brzo preći najkraći put od zemlje koja je dobila kandidatski status do otvaranja pregovora. Mi smo šampioni evropskih integracija. Sve zahvaljujući snazi da se sjedi i razgovara“, rekao je Konaković, nakon odluke o otvaranju pregovora.
Gost našeg podcasta je sveučilišni profesor iz Sarajeva Enver Kazaz, analitičar i odličan poznavatelj balkanskih političkih prilika.
Gospodine Kazaz, što vi mislite da Bosna i Hercegovina treba napraviti kao prvi korak, što je najbrži način na koji se može doći do nekakve promjene koja će onda dovesti do svih promjena koje su potrebne da bi zaista pristupila Europskoj uniji.
Ja sam pristalica već odavno rješavanja najtežih pitanja u Bosni i Hercegovini. To su ustavne promjene i načini izbora članova Predsjedništva. To pitanje rješava presude Europskog suda za ljudska prava i čitav niz drugih presuda vezanih za taj sud i rješava pitanje konflikta između HDZ-a i drugih pro-bošnjačkih stranaka. To pitanje treba staviti hrabro na dnevni red i riješiti ga. Postoji nekoliko dobrih varijanti za takvo rješavanje, recimo izbor članova Predsjedništva u parlamentu.
Treba se hrabro uhvatiti s još jednim teškim pitanjem, to je Zakon o državnoj imovini. Onda kad se riješe ta najteža pitanja, ostala se veoma lako rješavaju. Mislim da političke elite, pogotovu što je u Bosni i Hercegovini izborna godina, nemaju hrabrosti da ta pitanja stave na dnevni red. Stalno ih odlažu, odlažu ih 30 godina. Imali smo Aprilski paket 2006. godine, pa ga je srušio gospodin Haris Silajdžić skupa sa gospodinom Ljubićem. A da smo usvojili Aprilski paket mi bismo već bili daleko u pregovorima s Europskom unijom, tako da ni ovu šansu ne treba propustiti. No, pitanje je koliko su svjesni šanse koju im je otvorila Europska komisija i europske zemlje za otvaranje pregovora i pitanje je jesu li oni u dovoljnoj mjeri odgovorni građani.
Za bošnjačke političare je razumljivo oduševljenje – šta je sa ostalima?
S druge strane imamo srpski i hrvatski blok koji su kolokvijalno pozdravili otvaranje pregovora ali je svima jasno da se njihove politike ne uklapaju u onu briselsku. Interesi političkih predstavnika Srba i Hrvata su potpuno različiti i nemaju nikakvu želju da govore tzv. jednim glasom prema Briselu, u ime Bosne i Hercegovine.
Ali oba ova bloka su i u procesu bili načelno za napredak BiH ka EU. Šta se u međuvremenu desilo da se stvari okrenu?
Ništa što se i ranije nije dešavalo i ništa što se neće dešavati i dalje. Suština je da svaki narod u BiH, tačnije rečeno - političke partije koje ih zastupaju - mogu blokirati svaki proces ukoliko on nije u nacionalnom interesu. To naravno već godinama stvara blokade institucija, dok niži nivoi vlasti gdje većinu ima jedan narod funkcioniše dosta bolje. Tako je u kantonima sa hrvatskom većinom, tako je u Republici Srpskoj. U takvim odnosima srpske i hrvatske političke predstavnike a time i većinu građana koje zastupaju, praktično ne zanima BiH u pravom smislu te riječi. Krajnji cilj i jedinih i drugih, je disolucija zemlje i pripajanje tih dijelova Srbiji ili Hrvatskoj – što i nije tajna jer to često ističu kao osnovu politika koju sprovode. Ovdje dolazimo do ključne uloge međunarodne zajednice za koju po potezima koje vuče, imate osjećaj da rade upravo na ruku ovim političarima.
Da li potez visokog predstavnika i nametanje Izbornog zakona doprinosi tome ili jača državu?
Da li su one dugoročno dobre, o tome se ne može sada suditi. Odmah nakon otvaranja pregovora, visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit ispunio je obećanje koje je dao krajem prošle godine, postavivši ultimatum domaćim političarima da ukoliko se ne dogovore oko tehničkih izmjena Izbornog zakona, da će ih on nametnuti.
Visoki predstavnik Christian Schmidt
Iz Republike Srpske je odmah stigao odgovor da će ukoliko izmjene budu nametnute, u Banjaluci donijeti svoj Izborni zakon, što je krajem prošle sedmice i urađeno i time još više zaoštrilo odnose unutar BiH.
Za srpskim zaoštravanjem odnosa ne zaostaju ni Hrvati, koji su takođe osudili Šmitovo nametanje zakona. Prvi čovjek HDZ-a BiH Dragan Čović traži svoje izmjene Izbornog zakona koje u fokusu imaju izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH na način da se stvara hrvatska izborna jedinica, čemu se oštro usprotivila američka Ambasada u BiH. Tako da nakon otvaranja pregovora sada imamo ozbiljnu krizu u kojoj su Srbi i Hrvati na jednoj, a Bošnjaci i dio međunarodne zajednice na drugoj strani.
Dragane, zašto kažeš dio međunarodne zajednice? Zar nisu do sada bili uglavnom jedinstveni po svim ključnim pitanjima?
Tu dolazimo do podjela unutar vanjskog, međunarodnog faktora, koje smo spominjali na početku. Odmah nakon nametnute odluke Šmita, pojavilo se saopštenje iz Evropske Unije koje potpisuje portparol Peter Stano a u kojem EU ističe da se izvršna ovlaštenja visokog predstavnika „trebaju koristiti isključivo kao krajnja mjera protiv nepopravljivih nezakonitih radnji“. To se u medijima tumači kao kritika uperena Šmitu - iako se pri tome spominju zahtjevi BiH političarima da sprovedu reforme za izbore po standardima EU.
„EU očekuje od domaćih vlasti da sprovedu potrebne reforme kojima će se osigurati da se izbori Sprovode u skladu s evropskim standardima kroz primjenu preporuka OSCE-a i relevantnih preporuka Venecijanske komisije, kao i da osiguraju transparentnost finansiranja političkih subjekata, naveli su u saopštenju iz EU.
Sa druge strane američka Ambasada u BiH dala je bezrezervnu podršku Šmitu, navodeći da su takve odluke morale biti donesene jer domaći političari nisu ispunili uslove koji su im dati.
Dakle osim unutrašnjih previranja, sada imamo i nejedinstvo međunarodne zajednice o ovom pitanju. To je, slažu se svi dobri poznavaoci BiH, dodatni vjetar u leđa domaćim političarima da nastave dosadašnju politiku.
Zastavama EU ukrašen centar Sarajeva
Ako bismo pokušali ostaviti po strani ove unutrašnje probleme, da li je BiH spremna za ovaj proces koji slijedi, a koji bi je trebao uvesti u EU?
Od odgovora na to pitanje ovih dana svi bježe. One naoptimističnije procjene govore da bi BiH mogla biti u EU do 2030. godine, što je čak i za ne tako pretjerane pesimiste u domenu naučne fantastike. Potrebno je prvo dati odgovor na desetine hiljada pitanja u postupku otpočinjanja pregovora, traži se potpuno usaglašavanje sa pravnom stečevinom EU, a realnost je da ni 14 uslova koji su još prošle godine bili postavljeni, domaće vlasti ne mogu ispuniti. Tih 14 svelo se na osam, nakon toga na tri plus jedan, a na kraju je usvojen samo Sporazum o saradnji sa FRONTEX-om i Zakon o sprečavanju pranja novca.
Koliko je apsurdno bilo kakvo spominjanje reformi u ovakvim okolnostima, govori strukturalni dijalog koji je prije gotovo 15 godina počeo u Banjaluci, nakon što je visoka predstavnica za spoljnu politiku Ketrin Ešton odgovorila Dodika od sprovođenja referenduma o pravosuđu. Završio je fijaskom nakon svega nekoliko sedmica.
Da li je na tom fonu i ovaj entitetski Izborni zakona koji je usvojen prije nekoliko dana, a koji je odgovor iz Republike Srpske na Šmitov zakon? Kako bi se to uopšte moglo završiti.
Ne treba zaboraviti da se sudski proces vodi protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika pred Sudom BiH, upravo zbog nepoštovanja ranijih odluka visokog predstavnika. U takvim odnosima svaki politički manevar Dodika, u čemu on vješto balansira već više od 20 godina, ima neki cilj. Cilj usvojenog entitetskog zakona, kojim se preuzima nadležnost od državnih organa, je da se dobije mnogo bolja pozicija u pregovaračkom procesu u usvajanju ovih reformskih zakona ali i da eventualno utiče na sudski proces koji se vodi protiv njega.
Šta je toliko sporno Srbima i Hrvatima u nametnutim tehničkim izmjenama Izbornog zakona BiH?
Suštinski ništa. Politički, sve. Te izmjene su još ranije nazvane „paketom integriteta“, valjda da bi imale jači odjek u javnosti. Glavne izmjene odnose se na uvođenje skenera na biračkim mjestima, ali zanimljivo, samo na nekoliko njih kao pilot projekat, pa mnogi postavljaju pitanje da li je vrijedilo na takav način pristupati izmjenama. Nesporno da je pitanje korupcije u izbornom procesu jedno od najvećih u zemlji, ali se ovim kozmetičkim izmjenama ništa ne postiže u tom smislu. Druga, možda za političare značajnija izmjena je izbor biračkih odbora, što bi sada trebala raditi Centralna izborna komisija BiH, što je poluga koja strankama ispada iz ruku, jer su do sada mogli da kontrolišu svoje ljude na biračkim mjestima.
Dragan Čović, lider Hrvatske demokratske zajednice BiH
Ali, najbitnije je da suštinski niko nije protiv tih izmjena, već protiv instrumenta nametanja i međunarodnog tutorstva, pa je upravo potez Šmita poslužio srpskim predstavnicima da kažu da je evropski put nakon korištenja bonskih ovlaštenja završio prije nego što je počeo.
S druge strane, Hrvati vide posljednju šansu da proguraju svoj zakon kojim se definiše izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, gdje im godinama Bošnjaci biraju predstavnika. Međutim, za ono šta Čović gura u parlament, potrebna je promjena Ustava, za šta u ovom trenutku nema uslova. Ali će i tu poslužiti kao odličan instrument za izazivanje kriza i kontrolu entitetskog glasanja za svaki ustupak koji bude načinjen.
Spomenuo si ranije Zakon o sprečavanju pranja novca, koji je usvojen u ovom procesu ispunjavanja uslova. Da li je njegova primjena počela, da li već ima nekih rezultata?
To je sada vjerovatno šlag na tortu evropskog puta. Na desetine lica u BiH su na crnoj listi američkih sankcija već godinama i ta lista je sve duža. Na njoj se osim fizičkih nalaze i pravna lica, odnosno firme koje su bliske vladajućim strukturama. Nevjerovatno je da je kompletan politički vrh Republike Srpske obuhvaćen tim sankcijama, uključujući i srpskog člana Predsjedništva BiH. Samo par dana prije otvaranja pregovora, iz Vašingtona je stiglo upozorenje da bi fizičkim i pravnim licima koja su na crnoj listi mogli biti blokirani računi u bankama. U zakonu o sprečavaju pranja novca definisano je upravo to pitanje, tako da je srpsko rukovodstvo na čelu sa Dodikom, koji je takođe pod sankcijama, samo sebi presudilo jer su ih banke obavijestile da moraju ugasiti račune inače će izgubiti licencu.
Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik
Dodik je to prihvatio a evo šta je tim povodom izjavio:
„Krećem u novu fazu političke i svake druge borbe za Republiku Srpsku. Kako će se u tome moj život odvijati to je manje važno. Nemojte mi o sankcijama. Ja sam svoje račune ugasio. Pa šta, nemam one kartice za plaćanje, nisam ih nikada ni imao. Ali uvijek kod sebe imam ponešto novca“, rekao je Dodik.
Ironija je dakle da su političari glasali za zakon koji je bio uslov za otvaranje pregovora, a koji ih istovremeno finansijski uništava, ne dajući mogućnost ni za kakve bankarske transakcije.
U svakom slučaju biće ovo još jedan buran period na političkoj sceni BiH, koji doduše traje već 30 godina sa manjim ili većim stepenom zaoštravanja. Ali to i ne čudi s obzirom na ono šta smo na početku rekli, da početne pozicije i interesi političkih predstavnika tri naroda, nisu ni približno isti.
