Treba li nam Barbie-feminizam?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 14.08.2023. 23:03 Min.. Verfügbar bis 13.08.2024. COSMO. Von Maja Maric.
Treba li nam Barbie-feminizam?
Stand: 14.08.2023, 17:35 Uhr
Maja Marić, Saša Bojić, Amir Kamber
Prototip mlade žene koja može biti sve što poželi ili seksualizirana igračka koja ženama nameće nemoguće standarde ljepote? Barbie je dobila svoj film kojeg prate burne reakcije. Jedni su oduševljeni, drugi uvrijeđeni. Je li Barbika time na istom glasu kao zadnjih 65 godina? Saša Bojić donosi presjek kritika na račun filma, dok Maja Marić i Sonja Švajhler raspravljaju o tome možemo li Barbie zaista stavljati u istu rečenicu sa ženskim pravima? Treba li nam danas baš takav feminizam? Roza?
Rijetko tko nije čuo za Barbie. Najpoznatija lutka koja se nalazi u prodaji još od 1959., izaziva oprečne reakcije javnosti od kada postoji. Tada je predstavljena na Američkom internacionalnom sajmu igračaka, a njena "majka", Ruth Handler, inspiraciju je pronašla u svojoj kćeri koja je htjela u igri biti više od "samo majke". A ta buduća uloga odnosno karijera važila je kao jedina opcija za djevojčice u tom vremenu.
Barbie - za neke odličan prototip mlade žene koja može biti sve što poželi. Za druge seksualizirana igračka koja ženama nameće nemoguće standarde ljepote od prvog dana.
Margot Robbie kao Barbie
A sada je dobila i svoj film.
Film koji baš kao i lutku prate glasne društvene reakcije. Neki su oduševljeni, a neki zgroženi i uvrijeđeni. I dok jedni pričaju o roza feminizmu, simpatičnoj komediji i odličnoj glumačkoj postavi, drugi spominju omalovažavanje muškaraca i kapitalističku agendu, kako filmske industrije, tako i Matella - firme koja stoji iza najpoznatije lutke na svijetu.
Ono što se filmu ne može osporiti je uspjeh.
Warner Bros. Pictures objavio je u nedjelju da je njihov hit film Barbie zaradio više od milijardu dolara na globalnoj prodaji ulaznica u samo tri tjedna u kinima. Time je redateljica filma, Greta Gerwig, postala prva redateljica u povijesti koja je premašila granicu od milijardu dolara kao solo redateljica.
Film, s Margot Robbie i Ryanom Goslingom u glavnim ulogama, postao je svjetski fenomen davno prije prikazivanja, s višemjesečnom marketinškom kampanjom koja je privukla obožavatelje koji su gravitirali njegovoj feminističkoj poruci, humoru nove generacije, svijetloj estetici i poznatim zvijezdama.
Margot Robbie kao Barbie i Ryan Gosling kao Ken u jednoj sceni filma Barbie
I kad se odmaknemo od ovih informacija, svjesni smo da je pred nama roza obojena komedija, namijenjena svima. Ali pošto je glavni protagonist upravo oduvijek voljena i oduvijek omražena lutka, konstantno pričanje o feminizmu ne može se izbjeći.
Pa da vidimo, možemo li zaista pričati o Barbie i feminizmu u istoj rečenici i treba li nam danas baš takav feminizam. Roza.
Sa mnom je kolega Saša Bojić koji je pročešljao njemačke medije, ali i one iz regije, kako bi nam sažeo što to kritika kaže o ovom ostvarenju koje ne prestaje dizati prašinu. Nakon čitanja mnogo filmskih kritika Barbie filma odabrao je za nas neke, da lakše objasnimo zašto ovaj pojam, kao i film, i dalje ne silaze s trending liste.
Saša, zašto baš te kritike?
U pitanju su kritike najtiražnijih portala – dakle one sa najvećim dometom s jedne strane, ali sam gledao i da ne budu uglavnom sa istim tezama ili primedbama. Kritike potiču iz Nemačke ili regiona, one sa anglosaksonskog jezičkog područja imaju uglavnom mnogo sličnih ideja, pogotovo ako se radi o medijskom mejnstrimu. No, njih možemo drugom prilikom jer bi samo za njih bile potrebne recimo 64 kompletne epizode našeg podkasta.
Dakle: Ditmar Dat (Dath) iz Frankfurter algemajne cajtunga ovako je opisao film: „Jedan impresivan monolog o tome kako je nemoguće biti žena, bilo kao domaćica, spisateljica, majka ili lutka, i taj monolog je sa svojim implicitnim i vrlo razboritim minimalnim feminističkim zahtevima veliko srce ovog filma. Ima dobrih i manje dobrih viceva, a pokoju pevačko-igračku numeru i pokoju jurnjavu su autori mogli i da izbace iz filma, iako su te scene same po sebi sasvim u redu. Generelno, elementi urbenesnog humora i šou-momenti imaju svoju vrednost pre svega kao materijal u koji su upakovana mesta sa dubljim porukama. A ta mesta su uvek jaka“.
Ryan Gosling i Margot Robbie na premijeri filma u Meksiku
„Ovaj ružičasti plastični svet valja ponovo učiniti privlačnim i to je bio veliki zadatak tima režiserke Grete Gervig (Gerwig). U Barbilendu se lak poprilično oljuštio i plavokosa lutka je identifikovana kao slika neprijatelja feminizma“, piše kritičarka Lara Golombek za reviju Brigite (Brigitte). Ona navodi da je Barbi po svemu uvek bila kliše sa svojim nerealnim telesnim proporcijama koje bi u prirodi iznosile 99-46-84. Sve je bilo fokusirano na materijalizam, seksizam i rasizam i ta lutka je zapravo forsirala potpuno preterani kliše o muževnosti i ženstvenosti.
Mnogi kritičari nisu znali šta da rade sa činjenicom da je čitav film osmišljen kao reklama koju je platila firma Matel (Matell) kako bi uskladila svoj imidž sa novim vremenima a sve samo da bi povećala svoj obrt koji već neko vreme nije bio zadovoljavajući. Ne i Golombekova koja piše:
„Megakoncernu Matel je ostalo samo da napravi zaokret“ i stupi na čelo novog talasa „i kada su lutke u pitanju i naposletku i sa samim filmom“, jer, „sve drugo bi značilo da će Barbi nestati i sa poslednjih tavanskih polica - za sva vremena“. „Zato je Matel angažovao holivudsku miljenicu Gretu Gervig za režiju i scenario, više puta nominovanu za Oskara i slavljenu zbog svog feminističkog filmskog pristupa.“
„Onaj ko očekuje veliku dubinu biće razoračan. Ali, ovaj film uspeva da povremeno provuče društvenu kritiku na način urnebesne komedije. Zamenjeni svetovi i vrlo jednostavno skrojeni Ken. To skoro boli kada se uporedi sa patrijarhalnim strukturama i nejednakostima našeg sveta, ali i pored toga tera na smeh“, Lara Golombek za Brigite. Tekst je objavljen pod naslovom „Revolucija je ružičasta i bez vila“.
Greta Gerwig
Sve to stoji, ali nije li to nekako i cilj filma koji treba biti prvenstveno komedija.
Portal Serijendžankis (Serienjunkies) poznatog kritičara stripa, filma i generalno pop-kulture Adama Arnta (Arndt) doneo je mnogo kompleksniju kritiku u kojoj se razaznaje da autori smatraju da je osnovna ideja filma dobra, ali da je realizacija, pa recimo – dirljiva. „Barbi ima da kaže zapanjujuće pametne stvari o nemogućem stavu očekivanja naspram žena, o self-imidžu i ulozi koju Matelov proizvod igra u svemu“, piše autor Mario Điljo (Giglio) „Ali, film ne veruje svojoj publici toliko da ne bi morao da iznosi te teze u vidu petominutnog predavanja uoči finala. A da i ne govorimo o tome da je to predavanje i za mejnstrim-publiku daleko iza aktuelnog stanja diskursa“.
Ja sad opet kao odvjetnik same Barbie spominjem - ali film nije samo za nas koji smo doktorirali i Barbie i patrijerhat i feminizam. Moramo imati na umu da možda nekim novim generacijama treba ovakav roza vodič za početnice.
Kristof Petersen (Christoph), jedan od najplodnijih filmskih kritičara mlađe generacije, za portal Filmstarts nije propustio da napiše da je šef firme Matel Ričard Dikson lično odleteo na filmski set u Londonu da bi tamo sprečio snimanje jedne scene koja baca lošu svetlost na njegovu firmu. Hoće reći da ga je, kako piše Petersen, spopao strah od sopstvene hrabrosti. „Alli, na kraju su Greta Gervig i Margo Robi (Margot Robbie) isterale svoje (...): reč je o filmu za sve fanove i mrzitelje glamurozne lutke koja je najavljena i u formi lekarke, predsednice države ili suktinje najvišeg suda. I dok je Barbilend u smislu dizajna seta san snova, sedište firme Matel je prikazano kao falusni simbol pretvoren u beton, a njegove sive radne kabine liče na protofašistički stil arhitekture.“
Klasične Barbie lutke
„Greta Gervig se nije uzdržavala kada se radi o ćuškama upućenim firmi Matel i samoj Barbiki, pri čemu se moramo zapitati: šta to na kraju zaista donosi. Argumenti protiv Barbi su dobri, argumenti za Barbi su ružičasti – videćemo koji će se na kraju zapatiti kod publike“, piše Kristof Petersen za Filmstarts.
Znači, očito je da su moji argumenti ružičasti?
„Iz regiona“ izdvajam:
„Valja se setiti“, piše za dnevnik Danas kritičar Pavle Simjanović, „da Ken pristiže iz matrijarhatskog ropstva, što znači da u njegovim očima svet sa pravednijom podelom moći između polova deluje mnogo drugačije nego nama koji smo u takvom svetu odrasli. Dobar primer drske balansiranosti kojoj (režiserka) Gervig teži jeste scena u kojoj Ken razgovara sa slučajnim prolaznikom, sredovečnim belim poslovnim muškarcem.
„Ovde je izgleda dovoljno da si muško pa si već glavni“, kaže Ken. Sagovornik odgovori da je u poslednje vreme obrnuto, složivši se da muškarci i dalje vode igru, mada sada to diskretnije reklamiraju.
Način na koji Kenov sagovornik iznosi svoje stavove tera nas na kikot i razmišljanje o uglovima gledanja, dok mučeni Ken nakon toga odlučuje da se vrati u Barbi svet i tamo uspostavi dvodimenzionalni patrijarhat koji je ubeđen da je video.
„Barbie“ je, zapravo, tip filma koji od gledaoca zahteva neprestani mentalni napor preciznog detektovanja predstavljenog, pa zatim prevođenja ka istini lika ili istini autora. A dok se time bavi, sledeća situacija je odavno počela da se odvija i traži priključivanje, što sve zajedno navodi na zaključak da film definitivno nije, kako je reklamiran, prijemčiv za sve generacije.“
Polno neutralne barbike
I za hrvatsko izdanje El (Elle) piše Jelena Veljača: „Cijela ta priča o spašavanju vlastitog identiteta stereotipne lutke tijekom koje će Barbie spoznati sve boli, patnje, izazove, ali i ljepotu nesavršenog stvarnog svijeta napisana je prilično zbunjujuće i s vrlo malo logike. I ona koja je tu bazira se na apsolutnom povjerenju gledateljica u pravila ovog filma - portal između stvarnog svijeta i Barbielanda, život Čudne Barbie (lutke čija se vlasnica „prejako“ igrala s njom), komplicirani i nedovoljno razrađeni međuodnosi te dvije stvarnosti i utjecaj jedne na drugu. Ima tu i duhovite kritike kapitalizmu - ideje su loše sve dok ne donose novce, pseudoravnopravnosti - Mattel je jednom imao predsjednicu upravnog odbora, ali glavni junaci se ne mogu sjetiti kada, ali sve je to nedovoljno za dobru priču, pa film funkcionira kao pregled odličnih Barbie stylinga uz niz doskočica koje će vas sigurno nasmijati.“
„Feminizam je srećom dovoljno kapilarno rasprostranjen da mu ne treba činiti uslugu ovakvih polureklamnim pričama. Zapravo, feminizam spašava Barbie, a ne obrnuto. Feminističke parole doslovno izvlače ovaj film iz gliba pitanja: Zašto se ovo snimalo, a može li feminizam spasiti i film i dovući ljude u kino, tek ćemo vidjeti.“
Neki tvrde da je feminizam napokon postao zabavan, ali dio kritičara tvrdi da je cijeli film samo niz feminističkoh parola upakiranih u roza plastiku. Istovremeno čitamo o ženama koje u Americi čak prekidaju veze nakon što shvate da njihovi Kenovi nisu shvatili poantu.
Što misli pravnica i kolumnistica Sonja Švajhler, suosnivačica i glavna urednica portala supermame.hr?
Za naš podcast rekla je, između ostalog: "Ne znam koliko mi je drago da se feminizam prikazuje zabavnim, ali mislim da nije loš način za približavanje te tematike mlađoj generaciji."
Za jedne samo dobar blockbuster, za druge nostalgična šetnja u djetinjstvo, a za neke problematičan proizvod koji uznemiruje duhove. Barbie film je na istom glasu kao što je i njegova protagonistica Barbika zadnjih 65 godina. Kada sažmemo sve što smo danas čuli, izgleda da ovdje nije u pitanju žestoka kritika patrijarhata kao ni guranje roza feminizma u grlo. Ovo je možda samo "coming of age" film u kojem Barbika saznaje kako izgleda stvarni svijet. Kao što smo prošle i sve mi, djevojčice koje smo se igrale Barbikama i prvo iz svijeta u kojem Ken nije važan, poželjele biti "sve što poželimo", trijezno tresnule glavom saznanjem da to ne ide baš tako.
A treba li nam Barbie-feminizam u 21. stoljeću? Sudeći po svemu što se događa u našem društvu, u regiji i šire, koliko i dalje kampanja provodimo koje govore o nasilju nad ženama, femicidu i neravnopravnosti spolova - feminizam bilo koje vrste će dobro doći. Pa čak i ako je roza.
