Na pitanje koja je razlika između „običnog“ krimića i „True Crime“ krimića bi možda najjednostavniji odgovor bio da se radi o jednom podžanru kriminalističkog žanra. Bilo da se radi o romanu, filmu, TV seriji ili podcastu, koji se ne temelji na fikciji, dakle na izmišljenim događajima i likovima, kao što je to riječ kod klasićnih krimića, recimo iz pera Agathe Christie.
Žanr se kao takav pojavio sredinom prošlog stoljeća u SAD-u i možda najpoznatiji primjer djela iz ovog žanra je roman "In cold blood" (Hladnokrvno ubojstvo) poznatog spisatelja Trumana Capotea koji se temelji na jednom istinitom zločinu i kasnijem suđenju ubojicama. Jedan drugi primjer romana koji se bavi istinitim zločinom je i "Helter Skelter" (u slobodnom prevodu bezglavo, navrat-nanos) koji opisuje ubojstva bande Charlesa Mansona iz 1969.
Isto tako bi se moglo reći da su i neki klasici kriminalističkog žanra poput mnogobrojnih priča o Jacku Trbosjeku donekle ulaze u formu "True Crime-a", ipak su oni dobrim dijelom plod fikcije, između ostalog i zbog toga što se konkretno o samom kriminalističkom slučaju malo zna.
Mješavina fikcije i zbilje
Radnja kriminalističkog romana, filma ili radio drame ili pak podcasta se u najvećem dijelu temelji na izmišljenim događajima koji su plod autorove mašte. "True Crime", „istinit zločin“, se temelji na stvarnim događajima i u pravilu dokumentaristički prati slijed događaja, tj. zločina. Tu se često miješa dokumantaristički i odigrani materijal: recimo istražitelj govori o zločinu ili nekoj radnji koju zatim glumci u formi "True Crime" tako reći prepričavaju. Pritom se naravno i u ovom formatu dobar dio oslanja na fikciju s obzirom na to da su dijalozi i mnogi detalji kriminalnog slučaja plod mašte autora.
U Njemačkoj je možda najpoznatiji primjer za ovakvu vrstu pristupa popularna serija na javnom servisu ZDF "Aktenzeichen XY" koji kroz naknadnu dramatizaciju predočava neke nerješene kriminalističke slučajeve i koji svaki put pogleda zavidnih 5 milijuna ljudi. Posebno za ovaj format je i činjenica se njime služi i policija i poziva gledatelje tj. stanovništvo u pomoć u rješavanju nerješenih slučajeva. Tako je do sada istražiteljima, nakon dojava gledatelja, pošlo za rukom riješiti neke kriminalne slučajeve koji su se već smatrali izgubljenima.
Aktenzeichen XY Logo
Neozbiljan pristup stvarnim žrtvama
Kritike ovog formata najčešće idu u smjeru optužbi da ovi formati zapravo umanjuju dubinu i tragičnost zločina koje opisuju. Nadalje se stvara fascinacija počiniteljima tj. pitanjem kako su ljudi uopće sposobni izvršiti takve zločine. Takve fascinacije ponekad poprimaju i patološke oblike poput zaljubljivanja u ubojcu, kao što je to bio slučaj sa serijskim ubojicom Tedom Bundyjem čiji život i nedjela su temom mnogih romana i TV emisija.
Fascinacija negativcima nije novijeg datima. Literatura ali i filmska umjetnost u povijesti poznaju fascinaciju negativcima, dovoljno je spomenuti Hannibala Lectora iz poznatog hollywoodskog filma "Kad jaganjci utihnu". No kod formata True Crime je fascinacija još veća jer se ovdje radi o stvarnim slučajevima. Dakle o nekome tko može biti susjed ili poznanik. I upravo je to prema jednom ispitivanju instituta „YouGov“ najveći razlog zašto konzumeti prate ovaj žanr, dakle upravo činjenica što se radi o, kolikogod ona bila iskrivljena, stvarnosti.
No stručnjaci ukazuju na to da se u "True Crime" pojednostavljuje proces otkrivanja nekog zločina što u većini slučajeva nema veze sa stvarnošću. Nadalje su mnogi od primjera "True Crime-a" napravljeni niskobudžetno i nedostatak sredstava za recimo istraživačko novinarstvo se pokušava nadomjestiti stilskim sredstvima poput pojačane dramatične glazbe ili video efekata.
Općenito je zaključak da se ovakvim ozbiljnim temama ne može pristupati isključivo sa zabavljačkim pristupom. No to je opet tema šire rasprave oko medija danas.
Serijski ubica Ted Bundy
Problem nastaje u trenutku kada se novinari počnu igrati forenzičara ili kriminologa za što uglavnom nemaju kvalifikacije. Za razliku od dokumentarnog žanra gdje se u pravilu stručnjacima daje da govore, u nekim "True Crime" formatima autori često prelaze granice svojih dosega tj. sposbnosti.
Omiljeniji kod žena nego kod muškaraca
Ispitivanja najpopularnijih njemačkih True Crime podcasta, poput "ZEIT Verbrechen" ili "Mordlust" pokazuju jako visoki postotak slušateljica, 82 tj. 90 posto. To je u usporedbi s ostalim podcastima, gdje je ravnoteža po spolovima ujednačena, drugačije.
Autorica bloga podstars.de Maren Papenbroock je istražila ovaj fenomen i došla do zaključka da su kod većine najpopularnijih "True Crime" podcasta voditelji žene. I u publici prilikom pojedinih live snimanja "Tru Crime" podcasta uglavnom sjede žene. Njezina promatranja su potvrdila i ispitivanja instituta „YouGov“ i onlline portala „Statista“ koja pokazuju da se kod 75 posto konzumenata True Crime podcasta radi o ženama.
Prema jednoj znanstvenoj studiji Sveučilišta Nebraska postoji nekoliko razloga zašto upravo žene jako vole ovaj format. Jedan od njih je i socijalna interakcija, uživljavanje u uloge istražitelja ali i eskapizam tj. bijeg u jedan drugi svijet. Spominje se još i činjenica da su "True Crime formati zapravo neka vrsta mješavine zabave i vijesti: dakle stvarni događaji predstavljeni na zanimljiv, uzbudljiv i informativan način. Tako se može ujedno informirati i učiti – ne samo kako i zašto se takva nedjela zbivaju već i npr. kako funkcionira pravni sistem.
Ujedno, druga istraživanja ukazuju i da nije čudno što ih ženski pol više prati jer su upravo žene najčešće žrtve nasilja. Dr. medijske psihologije Johanna Schäwel sa sveučilišta Hohenheim navodi da se žene uz True Crime mogu ne samo upoznati s raznim oblicima zločina već i razmisliti kako bi one same u takvoj situaciji reagirale. Mogu se na daljinu, s distancom konfrontirati sa zločinom i iz toga učilti kako npr. kontrolirati ili čak i prevazići strah i kako se odbraniti. Dr. Schäwel ipak ocjenjuje da, iako statistika govori da je True Crime omiljeniji kod žena nego kod muškaraca, to nikako ne treba paušalno gledati. Ona misli da analize moraju više gledati na lične interese korisnika a ne na njihov pol i najavljuje novu studiju njenog univerziteta upravo s tim fokusom.
