Samoubojstvo - tragedija koja se može spriječiti?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 04.12.2024. 21:08 Min.. Verfügbar bis 04.12.2025. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Samoubojstvo - tragedija koja se može spriječiti?
Stand: 04.12.2024, 18:01 Uhr
Svake godine samo u Njemačkoj više od 10.000 osoba sebi oduzme život. Kome se obratiti u slučaju krize? Kako u svojoj okolini prepoznati osobu koja se nalazi u opasnosti? Kako joj pomoći? Nenad Kreizer razgovara s Petrom Kraljevićem iz službe za psihološku pomoć "Tesa" iz Zagreba o metodama kriznog djelovanja i zašto im se i ljudi iz inozemstva obraćaju za pomoć. Maja Marić istražila je koje su to društvene grupe najviše pogođene i gdje osobe u krizi u Njemačkoj mogu brzo pronaći i dobiti pomoć.
Vrijeme je godine kada se nerado razmišlja o neugodnim temama, svi su u pozitivnom, pretprazničnom raspoloženju. No ima i ljudi među nama koji se ne osjećaju tako dobro, koji ne vide smisao u životu i razmišljanju o kraju. Takvim ljudima treba pomoći i taj zadatak su na sebe preuzele i brojne psihološke službe koje pokušavaju pogođene izvući iz krize kada im je najteže.
U ovom izdanju podcasta Cosmo BHS predstavljamo jednu od takvih službi i razgovaramo s njezinim predsjednikom i psihologom Petrom Kraljevićem iz Zagreba. Naša reporterka Maja Marić nam otkriva kako izgledaju statistike o samoubojstvu, što nam one govore o pozadini ovog društvenog problema i gdje i kako se u Njemačkoj može dobiti pomoć.
Suicid ili samoubojstvo, tema je o kojoj se nerado govori, koju se u razgovoru zaobilazi, pogotovo ako je u društvu netko tko je osobno bio pogođan ovim problemom. No samoubojstvo nije rijetka pojava, samo u Njemačkoj godišnje život od samoubojstva izgubi preko 10.000 osoba što je osjetno više nego recimo, u prometnim nesrećama.
Slično je i na jugoistoku Europe. Iako je od 1999. godine zabilježen pad broja samoubojstava, Hrvatska bilježi više stope smrtnosti od samoubojstava u odnosu na druge članice Europske unije. Tako je 2022. godine evidentirano 529 samoubojstava od čega su 75,8% počinile osobe muškog spola. U isto vrijeme je u Srbiji, koja ima gotovo dvostruko više stanovnika, od samubojstva život izgubilo 770 osoba, također pretežito muškarci. U Bosni i Hercegovini je u istom razdoblju oko 400 osoba sebi oduzelo život.
Pritom nema pravila kada se govori o tome koga ovaj problem pogađa: radi se o svim starosnim dobima, spolovima, socijalnom statusu, zanimanju. Isto tako i razlozi su različiti pa i o njima danas govorimo kao i o tomu koju to skupinu ljudi stručnjaci izdvajaju kao najugroženiju tj. ko češće zapada u krize u poređenju s psihički stabilnim osobama. Kada se pogođene osobe nađu pred problemom u kojem više ne vide izlaza, odlučuju se na konačni korak, koji je tragičan jer povratka nema.
Psiholozi posljednjih godina primjećuju i povećanu stopu samoubojstava kod djece i mladih i u tome vide negativnu ulogu društvenih mreža. S jedne strane se na ovim kanalima na mlade vrši veliki pritisak u smislu postizanja osobnih standarda a s druge strane je mreža puna zamki poput raznih igara koje se temelje na osobnim izazovima, "challenge" i u kojima se na opasan način poigrava sa zdravljem sudionika koji može dovesti i do smrti.
No društvo ne sjedi prekriženih ruku, samo u Njemačkoj djeluje preko 300 službi za pomoć osobama koje su zapale u osobnu krizu. Kako te službe rade i koji je njihov najvažniji cilj ispričat će nam psiholog Petar Kraljević predsjednik psihološkog centra Tesa iz Zagreba.
No prije tog razgovora od kolegice Maje Marić saznajemo što pokazuju statistike o samoubojstvu, kada su u pitanju spol, životna dob ili zanimanje i što to sve postoji u Njemačkoj kao potpora i prevencija za sprječavanje samoubojstava.
Što trebamo znati znati o suicidu da bismo uopće mogli pričati o njegovoj prevenciji?
Samoubojstvo ili suicid je čin svjesnog i namjernog oduzimanja vlastitog života. Razlozi koji dovode do ove odluke su raznoliki, od psiholoških poremećaja, nedopuštene upotrebe droga, alkoholizma, kulturnih, obiteljskih i društvenih prilika te genetskih čimbenika.
Procjenjuje se da od samoubojstva svake godine umire izmedju 800.000 i milijun ljudi, stoga je ono 10. po redu uzrok smrtnosti u svijetu.
U Njemačkoj je, prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, 10.300 ljudi počinilo je samoubojstvo 2023. godine. To je tri puta veća brojka od broja poginulih u prometu. Njemačko društvo za prevenciju samoubojstava (DGS) procjenjue da na svako samoubojstvo statistički dolazi 10 – 20 pokušaja samoubojstva.
Što nam još možeš reći o statistici. Tko je skloniji ovoj odluci?
Stope samoubojstva više su u muškaraca nego u žena, a vjerojatnost uspjelog samoubojstva je tri do četiri puta veća kod osoba muškoga spola nego kod osoba ženskoga spola. Radi se o tzv. rodnom paradoksu u samoubojstvu. Žene češće imaju suicidalne misli, ali muškarci češće umiru od samoubojstva.
Znanstvenici smatraju da ovakvog raskoraka dolazi i zbog metode kojom si odluče oduzeti život – muškarci su skloniji nasilnim metodama, kao što je vatreno oružje, dok se žene češće odlučuju na trovanje lijekovima. Ne samo da je jedna metoda smrtonosnija od druge, nego se radi i o brzini, odnosno trajanju. Žene češće izabiru metode u kojima ih je lakše spasiti.
Drugi dio problema se nalazi u društvenoj strukturi. Doslovno, u tome kako odgajamo djecu od malena. Dječacima se brani da pričaju o osjećajima i da plaču, čime ih od samih početaka učimo da traženje pomoći znači slabost. Žene više pričaju sa članovima obitelji i prijateljima pa su tako sklonije tražiti i stručnu pomoć.
Patrijarhalne strukture u kojima muškarac mora uvijek biti snažan, sposoban i uspješan, ne pomažu u nošenju s ovakvim problemom. A takvoj podjeli odgovara i statistika koja kaže da je, prema zanimanju, najveća vjerojatnost da će se na samoubojstvo odlučiti ratni veterani. Gdje opet imamo većinsko mušku populaciju.
Kako onda prepoznati znakove upozorenja tj. da netko razmišlja o samoubojstvu?
Rizik od samoubojstva povećan je kod mnogih psihičkih bolesti, posebice kod psihoza, ovisnosti, poremećaja osobnosti i depresije. Ali nije svatko tko izražava suicidalne misli automatski mentalno bolestan. Partnerski sukobi, dugovi, nezaposlenost, kronične bolesti i bol ili rastave također mogu dovesti do pokušaja samoubojstva.
Mađu očitijim znakovima rizika od samoubojstva je masovno povlačenje iz društvenih odnosa i okoline. Što znači – osamljivanje. Prijetnja ili najava samoubojstva treba uvijek biti shvaćena ozbiljno. Često se spominje i osjećaj bezvrijednosti kao i izrazito pesimističan stav prema budućnosti. Agresivno ponašanje također može biti znak. Ali moram reći da znakovi upozorenja nisu uvijek tako lako prepoznatljivi. Prema DGS-u (Njemačko društvo za prevenciju samoubojstava), studije pokazuju da su se ljudi mnogo češće nego inače savjetovali s liječnikom prije samoubojstva, ali rizik od samoubojstva nije prepoznat.
Onda je prevencija jedini logični sljedeći korak?
Da. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), recimo, fokusira se na prevenciju samoubojstava. Oni kažu da je neophodno osnažiti mlade protiv stresa te pravodobno prepoznati osobe s rizikom od samoubojstva i osigurati im dugotrajnu skrb.
U prevenciju također spadaju i mjere materijalne prirode, kao npr. postavljanje arhitektonskih barijera na mostove i postaje podzemne željeznice, dok su druge mjere zakonske, kao ograničenje pristupa vatrenom oružju ili otrovnim tvarima. O mostovima i željeznici pričamo jer su to mjesta sa kojih ljudi najčešće skaču, kada to odluče.
Baš nekidan došlo je do smrti čak troje mladih ljudi na vidikovcu u Pforzheimu - a pristup im je bio olakšan jer vidikovac nije ničim bio osiguran niti ogradjen.
Terapija protiv ovisnosti o drogama i alkoholu, kao i liječenje depresije pokazale su se vrlo učinkovitim metodama. Postoje i telefonske linije povezane s kriznim centrima.
Na primjer, pomoć je također dostupna od Službe za telefonsko savjetovanje u Njemačkoj na 0800 111 0 111, telefonske linije za informacije o depresiji na 0800 3344533 ili Njemačke zaklade za pomoć depresiji na njezinoj web stranici.
Kognitivno bihevioralna terapija također smanjuje učestalost samoubojstva kod mlađih odraslih osoba. Gospodarski rast i smanjenje siromaštva smanjuju stope samoubojstva u društvu, a učinkovitim su se pokazale i metode povećanja socijalizacije i smanjenja općeg osjećaja usamljenosti kod starijih osoba.
Jedna od metoda prevencije smatra se i zakon koji je upravo provela Australija, a o kojem se puno piše zadnjih dana. Radi se o zabrani društvenih mreža za one mladje od 16 godina jer je dokazano da društveni mediji štete dječjem razvoju, uzrokuju depresiju, probleme s pažnjom i narušavaju samopoštovanje.
Petar Kraljević, psiholog i predsjednik udruge za psihološku pomoća Tesa, objašnjava kako se pokušava izvući iz krize osoba koja nazove i traži pomoć
Ako osoba, koja je sklona nekakvim teškim psihičkim problemima, i sklona je suicidu, čim nazove - to je šansa da se tom čovjeku pomogne. Jer on ipak ima neku potrebu da nekome kaže tu svoju namjeru. Ako vi zovete telefon i imate teških psihičkih problema, ako na koncu razmišljate o suicidu i ako nazovete broj, traži se ipak neka pomoć. I to je šansa za nas, ljude koji se bavimo takvim stvarima i koji dajemo savjetovanje.
Mi smo udruga u kojoj su samo psiholozi i poziv vidimo kao mogućnost da se takva osoba, ajmo reći, spasi. Ukazuje mu se na mogućnost da postoji izlaz. Suicid, smrt je izlaz iz kojeg nema povratka i ne samo što takva osoba sebe liši života, ona, svojim prijateljima, pogotovo svojoj obitelji, čini jednu veliku veliku tugu i dovodi ih u vrlo lošu situaciju. Taj poziv je šansa da mi kao struka pomognemo tom čovjeku.
Ali nema pravila oko toga tko zove. Čovjek se nađe u problemu. Pazite, pogotovo ljudi koji su ovisnici o bilo kocki, bilo o opijatima, bilo alkoholu, su skloni vršenju suicida. A onda se takve ljude apsolutno mora saslušati. Njima se mora pomoći na način da ih se uključi u proces i u sistem liječenja. Mi smo ti koji im ukazujemo da postoji svjetlo na kraju tunela i da se tu može pronaći izlaz.
Pomoć je dostupna i tu, ako ju želite na hrvatskom jeziku - na broju telefona +385 1 4828 888 ili na mailu udruge za psihološku pomoća Tesa, psiho.pomoc@tesa.hr
Spomenula si brojeve telefona na koje se mogu javiti osobe u Njemačkoj. Znači li to da Njemačka ima nacionalni plan za prevenciju samoubojstva?
Ne. U 2021. godini objavljeno je izvješće o stanju prevencije suicida koje financira Federalno ministarstvo zdravstva. U njemu su stručnjaci dali konkretne preporuke s naglaskom da bi trebala postojati nacionalna kontakt točka za prevenciju samoubojstva u Njemačkoj s internetskom stranicom i nacionalnim telefonskim brojem.
Ali savezni ministar zdravstva, Karl Lauterbach, tek je prije dva mjeseca predstavio nacrt zakona koji bi trebao koordinirati osnivanje nacionalnog ureda koji će nuditi savjetodavne usluge i umrežavati postojeće strukture. No kako je došlo do raspada koalicije – teško da će išta biti riješeno u ovom izbornom razdoblju.
A do tada se oni kojima je pomoć potrebna, mogu javiti u jedno od 300 savjetovališta u Njemačkoj.
Njih podržavaju i crkve, dobrotvorne organizacije, razni klubovi i zaklade. Neki tvrde da imaju opciju i razgovora na hrvatskom, srpskom ili bosanskom, ali u praksi se češće radi o opciji dodatnog prevoditelja nego o stručnjaku koji govori naše jezike.
Zanimljivo mi je i ta da imaju grupe usmjerene samo muškarcima - Budući da su muškarci tri puta skloniji samoubojstvu od žena i rjeđe traže pomoć, u tu je svrhu osnovana istraživačka grupa "Men-Access". Druga platforma zove se "Strengthening Men" i ima za cilj naučiti muškarce da vide načine izlaska iz krize.
Tu je i noviji projekt prevencije samoubojstava pod imenom "Heylife". Radi se o radionici za učenike od 14 do 18 godina. Sve ove udruge odnosno projekti, na njemačkom su jeziku, bez obzira što nose engleska, ili da kažem, internacionalna imena.
Dakle, ako nekome treba pomoć, samo ga uputimo na jednu od ovih adresa?
Naravno, ali prije toga moram reći i ovo. Psihijatri iz Njemačkog društva za prevenciju samoubojstva napominju da je prvi korak zapravo ne bježanje od teme. Samoubojstvo je vrlo kompleksna tema. I jedna od zadnjih tabu tema u suvremenom društvo. I iz povijesne i religijske perspektive.
Razgovor o samoubojstvu znači brigu za probleme određenog pojedinca, pokušaj pružanja pomoći i uklanjanje suicidalnih misli. Razgovor ne navodi na čin i često je prvi korak u vraćanju u zajednicu koja je možda najvažniji oslonac, kada pričamo o prevenciji.
