Dan migranata: Sirijska dilema i bosansko iskustvo. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 11.12.2024. 22:02 Min.. Verfügbar bis 18.12.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Dan migranata: Sirijska dilema i bosansko iskustvo
Stand: 18.12.2024, 18:28 Uhr
Maja Maric, Nenad Kreizer, Amir Kamber
Danas kada se potegne pitanje "problema s izbjeglicama", prvo nam padaju na pamet Sirijci. Trenutno ih je oko milijun u Njemačkoj i nalaze se u sličnoj situaciji u kojoj su bile i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine prije samo trideset-ak godina. Više o tome rekao nam je pravni savjetnik Kasim Rašidović.
Migrantima se smatraju svi oni koji žive i rade izvan zemlje podrijetla. U Njemačkoj je gotovo četvrtina ljudi doselila ili ima roditelje koji su doseljenici. No, danas kada je riječ o "problemima s migrantima" često se kao prvo misli na Sirijce koji se nalaze u sličnoj situaciji u kojoj su bile izbjeglice iz BiH prije 30ak godina. Maja Marić i Nenad Kreizer analiziraju zašto se migracije spominju u negativnom svjetlu. Pravni savjetnik Kasim Rašidović dijeli korisna saznanja i osobno iskustvo.
Migracije su stare koliko i samo čovječanstvo. Ljudi u potrazi za sigurnošću, boljim životnim uvjetima ili jednostavno zato što ih život na to prisiljava, napuštaju svoja prebivališta i odlaze negdje drugdje.
Zašto je ovaj dan tako važan i zašto bismo trebali razmišljati o migracijama?
Migracija nije hir. Duboko je ukorijenjena u globalnim nejednakostima koje su pogoršane sukobima, klimatskim promjenama i ekonomskom nepravdom. Često je migracija pitanje života i smrti – što vidimo dok pratimo vijesti iz aktualnih ratova ili pratimo izvještavanja o velikim brojevima ljudi koji svake godine pokušavaju doći do Europe preko Sredozemlja.
Ali migracija je i izazov i za zemlje u koje su se uputili, politički, ekonomski, socijalni, a u svakodnevici...u vrtićima itd..kada se sretnu ljudi koji često govore druge jezike...
U Njemačkoj je gotovo četvrtina ljudi ili sama doselila ili ima roditelje koji su doselili. I donijeli su nove ideje, radnu snagu i drugačiju perspektivu, a često i neke svoje probleme. Osim toga, nije zanemarivo - migranti čine četvrtinu zapolenih u razvijenim državama, ne samo u Njemačkoj. Visoke brojeve migranata kao radne snage ima cijela Europa, Sjeverna Amerika i neke arapske države.
Stanovništvo stari, migranti su tu da upotpune mjesta onih koji su otišli u mirovinu, a koje nema tko zamijeniti - i kao što je to u slučaju Njemačke financiraju trenutne penzije itd.
I da podsjetimo, migrantima se smatraju svi oni koji žive i rade izvan zemlje podrijetla.
Unatoč tome, migranti su izloženi ksenofobiji i raste netrpeljivost prema njima.
Ali prije njega, Nenad Kreizer koji zna više o tome zašto su migranti često kamen spoticanja u društvu?
Nenade, povijest čovječanstva je zapravo povijest raznih valova migracija, one su neizostavni dio svakog društva. Pa ipak kada danas govorimo o migracijama, u javnom diskursu se ovaj pojam uglavnom spominje u negativnom svjetlu. Zašto je to tako?
Strah prema nečemu što je strano i novo je, u tome se slažu znanstvenici, velikim dijelom urođena, dakle, krivi su geni. U intervjuu za javni servis NDR profesor Borwin Badelow sa Sveučilišta u Göttingenu govori o tome da strah od stranog potječe iz vremena kada je čovjek živio plemenskim načinom života i kada je strah od stranog bila u dobrom dijelu slučajeva, čak važna za preživljavanje. "Ljudi koji drugačije izgledaju ili se ponašaju, drugačije govore ili su nam jednostavno nepoznati, izazivaju u nama strah", kaže profesor Bandelow.
To je jedna vrsta straha. No postoji i vrsta straha koja nije urođena već usvojena, npr. putem vijesti koje pojačano izvještavaju o tome kako izbjeglice napadaju noževima ili siluju.
Tu je naravno i netrpeljivost koja se javlja kao posljedica zavisti ili straha od socijalnog zapostavljanja. Svima su nam u Njemačkoj poznate priče o tome kako se pridošlima, navodno, daju sve povlastice dok se domaće navodno ostavlja na cjedilu. Tu se javlja strah od socijalnog srozavanja koji je pogotovo kod dijela građana s nižim primanjima izraženiji.
Ksenofobija ili strah od stranaca je dakako prisutna u svim društvenim i materijalnim slojevima. Ali je češća kod onih koji su suočeni sa svakodnevnom borbom za preživljavanje.
Sjetimo se samo medijske prisutnosti one priče oko pučkih kuhinja i karitativnih punktova na kojima se dijeli hrana najsiromašnijima i gdje su navodno izbjeglice počele potiskivati domaće stanovništvo. Ovakve priče izazivaju emocije (dakle pažnju, dakle broj pregleda na internetu) i zato su jako zahvalne za medijsko objavljivanje.
Postoje li znanstvene studije koje pokazuju da materijalni status utječe na mržnju prema migrantima?
Postoje mnoge studije na ovu temu ali jedna od novijih, ona koju je Sveučilište Ludwig Maximillian iz Münchena objavilo prošle godine, se svodi na jednostavno opažanje: građani koji su zadovljniji svojim životom, što znači primanjima, stanovanjem i općenito socijalnim statusom su manje podložni mržnji prema migrantima od onih koji su manje zadovoljni.
Pritom se zaključilo da je stupanj zadovoljstva vlastitim životom prilično subjektivna vrijednost.
Izgleda da u Njemačkoj ima mnogo onih koji se osjećaju nesigurnima jer strah i netrpeljivost prema migrantima raste.
Da, u gotovo svim ispitivanjima javnog mnijenja ove godine, među problemima koji muče njemačke građane se na prvom ili drugom mjestu, ovisno o ispitivanju, nalazi briga da društvo neće biti u stanju izboriti se s problemima koje sa sobom donosi migracija.
Što naravno utječe i na ponašanje političkih stranaka koje ne žele da ih se optuži za ignoriranje strahova i briga birača.
Naravno. Preokret u retorici ove godine je vidljiv nakon napada nožem u Solingenu krajem kolovoza kada su i stranke vladine koalicije i demokršćanska oporba počele natjecati u mjerama i zahtijevanju mjera koje bi smanjile nereguliranu migraciju.
No od toga su, kao što su pokazali svi izbori ove godine, koristi imale samo stranke koje su se već profilirale zahtjevima za smanjenjem useljavanja poput novoosnovanog Saveza Sahra Wagenknecht ali prije svega Alternativa za Njemačku (AfD).
U isto vrijeme su Njemačkoj prijeko potrebni novi useljenici tj. migranti
Demografska situacija utječe na to da tržištu rada na raspolaganju stoji sve manje i manje radne snage, što zbog pojačanog odlaska u mirovinu pripadnika tzv. "baby boom" generacije, što zbog smanjenog nataliteta. Aktualna vlada je novim zakonima smanjila prepreke za useljavanje a mnogi programi, poput programa za zapadni Balkan koji djeluje još od 2016., već godinama olakšavaju radnu migraciju s jugoistoka Europe.
No stranke poput AfD-a ne žele ni tu vrstu migracije tvrdeći kako postoji dovoljno potencijala na domaćem tržištu rada što udruge poslodavaca već odavno konzekventno negiraju.
Govorimo ovdje o migraciji i migrantima kao o nekom ekskluzivno malom postotku društva. Pritom statistike govore nešto sasvim drugo
Savezni ured za statistiku objavio je uz Svjetski dan migranata najnovije podatke o postotku građana s migrantskom pozadinom u Njemačkoj.
Da prvo definiramo: osobe s migrantskom pozadinom su one osobe koje su ili same doselile u Njemačku ili im je najmanje jedan roditelj rođen izvan Njemačke?
Da, s time što se osobe koje su nakon Drugog svjetskog rata prebjegle u Njemačku iz nekadašnjih područja gdje su živjeli Nijemci, pa tako i iz bivše Jugoslavije, ne računaju pod migrante isto kao ni njihova djeca.
No u Njemačkoj su dakle prema posljednjim podacima s kraja prošle godine 17 milijuna odraslih a time četvrtina odraslih bili prema toj definiciji migranti. 41 posto njih posjeduje njemačko državljanstvo dakle radi se o građanima s pravom glasa. Od toga njih četvrtina su njemački državljani od rođenja.
Što poručuju međunarodne zajednice povodom Svjetskog dana migranata?
U svojim porukama uz ovaj dan se apelira na na političare diljem svijeta da migraciju prihvate kao nešto što je neizbježno i da se migrantima od samog dolaska u novo društvo omogući puna participacija i usluge koje uživa domaće stanovništvo. To se također odnosi i na zdravstvenu zaštitu a ne samo pravo na rad u zdravstvu.
Svjetska zdravstvene organizacija tako povodom ovog dana ukazuje na to da su u zdravstvenim ustanovama Europe 23 posto liječnika i 14 posto ostalog zdravstvenog osoblja migranti. U velikim gradovima poput Londona ili Bruxellesa polovina zdravstvenog osoblja su stranci.
Možemo si samo zamisliti što bi se dogodilo kada bi se ostvarile fantazije stranaka poput AfD-a za protjerivanjem svih stranaca.
