Live hören
Jetzt läuft: Djadja von Aya Nakamura

Poreski „popust“ ili kako privući i zadržati strane radnike? COSMO bosanski/hrvatski/srpski 16.07.2024 28:43 Min. Verfügbar bis 16.07.2025 COSMO Von Nenad Kreizer


Download Podcast

Poreski "popust" ili kako privući i zadržati strane radnike?

Stand: 16.07.2024, 18:13 Uhr

Nenad Kreizer, Filip Slavković, Nada Pester

Sve više useljavanja ali još nedovoljno! Poreska olakšica za strane radnike u EU nije novost ali rasprava u Njemačkoj oslikava osjetljivu temu i veliki izazov za privredu. Borba za privlačenje stranih radnika traje i u zemljama koje su nedavno doživjele veliki val iseljavanja kao što je to Hrvatska. Nenad Kreizer traži odgovore s Filipom Slavkovićem na pitanje što ove zemlje planiraju za privlačenje stranih stručnjaka i razgovara s Dr. Selmom Šelo Šabić stručnjakinjom za migracije iz Zagreba.

Jedna od središnjih društvenih tema u Njemačkoj aktualno i posljednjih godina je svakako useljavanje. To su pokazali i posljednji izbori za Europski parlament kao i uspon popularnosti stranaka koje u svoje programe na prvo mjesto stavljaju temu useljavanja.

Ovaj narativ je u Njemačkoj prije svega negativno obojen o čemu svjedoči i snažan rast popularnosti onih političkih opcija poput Alternative za Njemačku (AfD) i Saveza Sahra Wagenknecht - dakle krajnje desnog i lijevog spektra - koje se, da se blago izrazimo, kritički odnose prema svakoj vrsti useljavanja. Pritom se u njemačkom javnom diskursu miješaju dva, na prvi pogled slična ali ipak vrlo različita aspekta: useljavanje s humanitarnom i useljavanje s ekonomskom pozadinom. Pritom se često govori o kontroliranom i nekontroliranom useljavanju.

Lohn- und Geldabrechung

Njemačka vlada već godina kontroliranim mjerama želi pojačati useljavanje stručne radne snage dakle ciljano u Njemačku dovesti one koje su njemačkom tržištu rada i privredi prijeko potrebni. To je i jedan od deklariranih ciljeva ove vlade koja je u koalicijski program uvrstila nekoliko velikih projekata kojima bi Njemačku definitivno svrstala u red useljeničkih zemalja.

Na useljavanje se mislilo i prilikom donošenja proračuna za sljedeću godinu u sklopu kojeg je predstavljen i poseban paket mjera za poticanje njemačke privrede. U sklopu tog paketa se nalazi i želja za ubrzavanjem procesa uvoza stručne radne snage koje su potrebne za oporavak njemačkog gospodarstva.

Jedna od mjera koja bi trebala dovesti do tog cilja bi trebale biti i porezne povlastice za novodoseljene. Strani stručnjaci bi kako je planirano, u prvom razdoblju svog boravka plaćali nižu stopu poreza na dohodak što bi trebalo poslužiti kao dodatni mamac za one stručnjake koji se možda dvoje oko useljavanja u Njemačku.

No odmah nakon objavljivanja ove vijesti je uslijedilo more kritika: ujedinjena oporba, ali i dijelovi same savezne vlade, su kritizirali činjenicu da bi se ovim pravilom domaći zaposleni stavili u neravnopravan položaj s useljenicima, što je, kako su neki ukazali, čak i protuustavno.

I ova rasprava je međutim pokazala koliko je tema useljavanja u Njemačkoj još uvijek osjetljiva i podložna raznim pogrešnim tumačenjima što vrlo vješto koriste stranke s krajnjeg političkog spektra.

Natpis "Potrebna stručna radna snaga"

Od kolege Filipa Slavkovića da čujemo u kojem smjeru se razvila najnovija svađa oko poreznih povlastica za strance i koja je pozadina rasprave oko useljavanja stručnjaka u Njemačku.

Filipe, šta si saznao? O čemu je konkretno reč?

Radi se o merama za za veliki podsticajni paket za podsticaj privrednog rasta Nemačke u kojem su i te povlastice za stručnjake iz inostranstva. Vladajuća tzv. semafor-koalicija u Nemačkoj planira da do kraja ovog meseca da usvoji paket tih mera. Prošle godine je nemačka ekonomija bila u blagom padu od 0,2 odsto a za ovu godinu joj se prognozira minimalni rast od 0,3 procenta dok bi sledeće godine ta tzv. konjunktura mogla da bude u porastu za jedan odsto. Pošto je privredni razvoj slab usled uticaja spolja, ratova i kriza, vlada planira izmene zakona i propisa kako bi ojačala domaću ekonomiju. Kao jedan od elemenata tog paketa ministar finansija, Kristijan Lindner (FDP), naveo je i te poreske olakšice za doseljenike. Konkretno, kako je rekao Lindner, visoko-stručni stranci koji se ovde zaposle dobili bi, korak po korak, 30 odsto popusta na porez na dohodak u prvoj godini rada u Nemačkoj, 20 odsto smanjenje poreza u drugoj i 10 odsto smanjenja poreza u trećoj godini života i rada u SRN. I to u periodu od tri godine od dolaska. 

Da li su poznati još neki detalji te mere za stimulisanje strane stručne snage osim te, za sada sporne, namjere smanjenja poreza?

Još nisu – najavljeno jeste ali logicno je očekivati da to mora biti pre usvajanja krajem jula.  Namera je tu ali treba je dobro obrazložiti. U samom paketu za podsticaj se spominje namera da se gornja i donja bruto zarada bolje nivelišu porezom kako jaz u platama ne bi bio toliko veliki i time ojača srednja klasa. Ujedno, planira se i da se za prekovremeni rad smanji porez. Dakle, što se tiče povlastica za useljavanje stručnjaka iz inostranstva za sada je glavna mera smanjivanje birokratije kako bi se ubrzao i pojednostavio dolazak tih radnika. 

Christian Lindner (FDP), savezni ministar finansija

Christian Lindner (FDP), savezni ministar finansija

Zašto ministar finansija misli da će baš poreske olakšice za strance doprineti privrednom rastu?

Jedan od većih problema nemačke privrede, prema nepodeljenom uverenju i ekonomista i političara i poslovnih ljudi, jeste nedostatak kvalifikovane radne snage. Domaće stanovništvo je sve starije, odlazi u penziju a delom se i iseljava u druge zemlje. Među mladima istovremeno opada interesovanje za zanimanja u prerađivačkoj industriji, recimo, ili u drugim sektorima u kojima se plate precipiraju kao niske. Uz to je sve manje i visokokvalifikovanih stručnjaka, u branšama za koje je neophodno dugotrajno i intenzivno obrazovanje. Za sve te privredne grane ili društvene oblasti Nemačka mora da privlači radnu snagu iz inostranstva i zato je već poslednjih pola decenije usvojila niz zakonskih izmena kako bi olakšala doseljavanje tih traženih radnika. Ipak, manjak na tržištu rada ne popunjava se dovoljno brzo pa savezna vlada mora da razmišlja šta činiti.

Nemački poreski sistem važi za veoma komplikovan, Nemačka spada među zemlje sa najvišim poreskim i drugim davanjima. Hoće li se eksperti sa drugih kontinenata sada odlučiti da se ovde zaposle baš zato što će morati dodatno da računaju kakve privremene poreske olakšice imaju?

To pitanje niko nije uspeo ni da postavi ministru finansija, koji je i predsednik manje vladajuće liberalne partije, jer je većina reakcija bila negativna ali iz, moglo bi se reći, nacionalnih ili etičkih razloga. Opozicija, konzervativne partije Hrišćanske Unije i desničarska Alternativa za Nemačku, kritikovale su ovaj predlog baš kao i stranka Levica i Savez nemačkih sindikata; uglavnom zato što smatraju da privileguje doseljenike u odnosu na domaće radnike te stvara društvene podele. Prosto rečeno, da je to diskriminacija ostalih radnika u Nemačkoj. I Hubertus Hajl (SPD), savezni ministar rada iz redova socijal-demokrata, kako je rekao, nije baš srećan zbog te tačke u dogovoru: To moramo još jednom podrobnije da pogledamo“, rekao je jer se boji „da bi takva mera podstakla zavist i svađe: „Moramo da pripazimo da ne dođe do društvenog nesporazuma.“

Hubertus Heil - Bundesarbeitsminister

Hubertus Hajl (SPD), savezni ministar rada

Ostaje, međutim, činjenica da postoji manjak radne snage. Kako će Nemačka doći do radnika?

U poslednjih godina i po dana na snagu su stupile mnoge odredbe novih ili izmenjenih zakona kojima se izričiti olakšava doseljavanje stranaca zarad zapošljavanja. Pre samo mesec i po dana počele su da se primenjuju i poslednje od novih regulativa kojima se doseljenicima dozvoljava da lakše dobiju radnu dozvolu odnosno radnu vizu za Nemačku. I to, ukoliko imaju ponuđen ugovor nekog nemačkog poslodavca ali i ako još nemaju ponuđen posao no imaju izgleda da radno mesto ovde nađu. Različita pravila, od onih u vezi sa već dugo postojećom Plavom kartom za zapošljavanje u Evropskoj uniji do nove tzv. Karte šansi za Nemačku, usvojena su da bi se privukli radnici iz država van EU. Unutar  Evropske Unije svakako važi gotovo neograničeno pravo života i rada u bilo kojoj od članica.

A za Zapadni Balkan su od juna proširene već postojeće dodatne olakšice pri traženju zaposlenja u Nemačkoj za skoro sve kategorije – od građevinara i vozača do programera i lekara. Najtraženiji su, inače, i dalje negovatelji i medicinske sestre pa za njima već i nemački ministri tragaju po celom svetu, potpisujući ugovore o olakšavanju zapošljavanja i s Brazilom i s Indijom i sa Vijetnamom i sa Marokom. Uprkos svim naporima, ne dolazi dovoljno tog osoblja.

Senada Šelo Šabić

Rasprava o useljavanju strane radne snage se ne vodi samo u Njemačkoj. I Hrvatska se polako iz iseljeničke pretvara u useljeničku zemlju a kako se tamošnje vlasti pripremaju na ove velike promjene i pripremaju li se uopće, saznajemo u podcastu Cosmo bosanski/hrvatski/srpski kroz razgovor sa Senadom Šelo Šabić stručnjakinjom za migracije sa zagrebačkog Instituta za razvoj i međunarodne odnose.

Gospođo Šelo Šabić, Hrvatska definitivno treba strane radnike. Njemačka i druge zemlje, naravno, nude tim ljudima neke povlastice, ubrzano državljanstvo i recimo smanjenje poreza. Čini li Hrvatska išta da te ljude dugoročno veže uz Hrvatsku?

Ne nužno, barem ne za sada. I to je, recimo, jedan prostor o kojem bi Vlada trebala po meni što prije razmišljati zato što ja mislim da i mi, kad kažem mi mislim na hrvatsku vlast, misli da je riješila problem time što je poslodavcima u zemlji omogućila da problem nedostatka radne snage riješe na način da će dovesti strane radnike. Ali radnici su ljudi.

Mislim da mi razmišljamo samo o njihovoj funkcionalnosti, na koji način oni zadovoljavaju naše potrebe i naravno, njihove potrebe za radom, odnosno za plaćom. Ali, gledajte, neki od njih će se razboljeti, neki od njih će se oženiti, neki od njih će izgubiti posao pa će morati naći alternativno rješenje ili će otići u neku sivu zonu, crnu ako ne bude mogao naći poslodavca, možda se neće moći vratiti kući ili neće željeti. Mislim, kad radite s ljudima, tu je puno životnih situacija o kojima morate razmišljati, a mi naprosto još uvijek društvo ne pripremimo dovoljno intenzivno za promjene koje su već nastupile, a mi se pravimo da se nisu dogodile. A intenzitet tih promjena će se samo povećavati sa brojem ljudi koji će ovdje trajnije boraviti.

Spomenuli ste prije toga radnike iz regije. Oni, dakle, nisu direktna konkurencija tim radnicima iz Filipina, ako recimo govorimo o onim nekim klasičnim sezonskim zanimanjima poput konobarenja i slično. Gdje su oni u nekakvom konkurentnom dodiru, ako uopće jesu?

Pa oni su nam, recimo, konobari ili eventualno kuhari, ali ne rade kao pomoćni radnici u kuhinji ili ne čiste jer moraju znati jezik. Isto tako i za narudžbe moraju znati i sastojke i hranu i na kraju krajeva moraju znati primiti narudžbu. S te strane oni još uvijek imaju prednost, jezik je ključni faktor koji odlučuje. Ljudi koji dolaze iz jugoistočne Azije, naravno, pitanje je da li imaju motivaciju naučiti jezik. Sa engleskim jezikom možete, naravno, raditi u nekim poslovima, ali za potpunu prohodnost kroz tržište rada morate ipak znati domaći jezik. To je naprosto tako u bilo kojoj zemlji. Nije to samo u Hrvatskoj. Iako vidim da ima puno već uslužnih djelatnosti, tipa u nekakvim ili kafićima ili pekarnicama gdje rade strani radnici pa komuniciraju na engleskom jeziku, ali mislim da svi koji se bave ugostiteljstvom ili hotelijerstvom itd. i oni koji su u komunikaciji s klijentima moraju imati osobu koja može komunicirati i s domaćim turistima ili gostima.

Koliko ljudi zapravo dolazi da radi i živi u Nemačkoj, a koliko bi još moralo da ih dođe?

Prva verzija Zakona o doseljavanju stručne radne snage stupila je na snagu pre pet godina i od tad je na osnovu te regulative dodeljeno 130.000 radnih viza doseljenicima iz zemalja van Evrope. Krajem 2022, do kada je bila obrađena ta statistika ministarstva za rad, tek se 350.000 takvih stranaca nalazilo u Nemačkoj na osnovu dodeljene odgovarajuće radne vize. Institut za istraživanja tržišta rada, koji deluje pri Saveznoj agenciji za zapošljavanje, izračunao je da će do 2035. Nemačkoj biti potrebno sedam miliona novih kvalifikovanih radnika kako bi se popunila radna mesta koja će biti upražnjena odlascima u penziju brojnih starijih zaposlenih. A za to će biti potrebno da do 2035. u Nemačku dođe 18 miliona kvalifikovanih radnika iz drugih zemalja.

Radnici na građevini

Kako sedam miliona ljudi da dođe u Nemačku, ili, još teže, 18 miliona? I zašto 18, a ne sedam?

U Institutu za tržište rada računaju da samo deo onih koji dođu u Nemačku da rade ovde zaista i ostanu. Mnogi, posebno visokokvalifikovani stručnjaci, odlaze dalje. Statistika za prošlu godinu pokazuje da se na svakih šest doseljenih osoba, iz Nemačke odselilo skoro 4 lica, nezavisno od toga da li su bili zaposleni. Među stručnom radnom snagom najpoželjnije zemlje za rad i život su Novi Zeland, Švedska, Švajcarska, Australija i Norveška - dok se Nemačka nalazi negde oko 15. mesta u odgovarajućem rangiranju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj. OECD je 2023. istraživao i koje su države najpopularnije među onima koji pokreću svoje nove biznise pa je i tu Nemačka bila iza čitavog tuceta zemalja od kojih su u vrhu Kanada, SAD, Francuska, Irska, Velika Britanija…

Koji su to razlozi zbog kojih stručnjaci raznih branši ili oklevaju ili odustaju od dolaska u Nemačku? 

Kao prepreke dolasku na rad u Nemačku mnogi visokokvalifikovani stručnjaci navode teškoće u učenju jezika; ali i komplikovanu, sporu i netransparentnu birokratiju; pa s tim u vezi nizak nivo digitalizacije pogotovu u komunalnim strukturama ali i nedostatak svojevrsne kulture dobrodošlice prema strancima. U Nemačkoj je profesionalac iz inostranstva često i dalje najpre stranac, Ausländer, dok je u tim drugim zemljama samo jedan od mnogih ljudi različitog porekla.