Live hören
Jetzt läuft: Jag vill ha allt von Dina Ögon

Tko se smatra siromašnim, a tko bogatim? COSMO bosanski/hrvatski/srpski 12.03.2024 23:55 Min. Verfügbar bis 12.03.2025 COSMO Von Nenad Kreizer


Download Podcast

Tko se smatra siromašnim, a tko bogatim?

Stand: 12.03.2024, 17:48 Uhr

Nenad Kreizer, Maja Marić, Boris Rabrenović

Pojam siromaštva posebno u državi sa snažnim socijalnim sustavom igra važnu ulogu. No nije uvijek lako razumjeti što je to siromaštvo i kako se ono kategorizira. U posljednje vrijeme sve se više ukazuje ne samo na porast siromaštva nego i na sve veće razlike između bogatih i siromašnih. O tome tko sve slovi kao siromašan i kako stalna briga za materijalnim opstankom može utjecati na razvoj djece i mladih, razgovaramo između ostalog i s tajnikom Caritasa za Hrvatsku Zvonkom Ercegom.

Siromaštvo je vrlo rastezljiv pojam pogotovo ako razmišljamo u povijesnim ili geografskim dimenzijama. Biti siromašan za generaciju naših djedova i baka je značilo nešto posve drugo nego za nas danas. Isto tako naravno pojam siromaštva nije isti u Skandinaviji ili Subsaharskoj Africi.

Zato sociolozi danas govore o raznim oblicima siromaštva ali je svima koji su pogođeni ovom pojavom zajedničko da pripadaju najranjivijem dijelu društva.

Wo beginnt Armut, wo Reichtum?

Oni se u pravilu osim egzistencijalnih birga o tome kako preživjeti od prvog do prvog suočavaju i s problemima nemogućnosti socijalnog sudjelovanja. To se odnosi na zajedničke društvene aktivnosti koje u pravilu iziskuju materijalna sredstva bilo da se radi o odlasku na odmor ili posjetu kinu ili kazalištu.

Siromaštvo posebice pogađa djecu i mlade koji su kroz razne aspekte modernog, potrošačkog društva suočeni sa stigmatizacijom siromaštva. Mnoge studije su pokazale da je vjerojatnost da će djeca iz siromašnih obitelji postati siromašna mnogo veća nego kod djece koje dolaze iz dobrostojećih obitelji.

Wo beginnt Armut, wo Reichtum?

Kako bi se bolje suočili s problemem siromaštva, u Europskoj uniji se govori i o kategoriji opasnosti od siromaštva što bi trebalo pomoći u pravovremenom prepoznavanju socijalne opasnoti pada u kategoriju siromaštva.

O tome kako je siromaštvo ponovo, nakon pandemije i zbog aktualnih oružanih sukoba, postala kategorija o kojoj se sve ćešće govori na globalnoj razini, razgovarali smo s tajnikom hrvatskog Caritasa Zvonkom Ercegom.

Gospodine Erceg, može li materijalno stanje, siromaštvo, utjecati na zdravlje, kako psihičko, tako i fizičko? Vi ste vjerojatno suočeni s tim pojavama u vašem svakodnevnom radu?

Nažalost, da. Vi ako se nezdravo hranite, ako nemate sredstava da kupite uopće hranu, ne govorimo sada o zdravoj prehrani, nego da si uopće osigurate nekakve namirnice da preživite, tada ćete sigurno fizički oboljeti, a to će s vremenom vrlo brzo imati i svoje psihičke posljedice. Nažalost, naša iskustva i iskustva naših stručnih suradnika iz socijalne službe i obiteljskog savjetovališta ukazuju na to da takvo stanje vrlo lako može eskalirati i doći do toga da dođe do problema u bračnim, obiteljskim odnosima, a nije isključeno i sve češće se događa da se zbog svega toga skupa pojavi i nasilje u obitelji. Dakle, svakako materijalno stanje može utjecati, kako na fizičko, tako i na psihičko i duševno zdravlje.

A u svemu tome su najugroženija djeca pretpostavljam?

Nažalost, uvijek djeca najviše stradaju. Mi smo prošle godine obilježili 90. obljetnicu djelovanja, a godinu prije toga i tijekom protekle godine smo nastojali ukazati na probleme, posebno jednoroditeljskih obitelji. Nažalost, rastava je sve više. Sve je više obitelji gdje imate samo jednog roditelja, jednog hranitelja. A ako imate samo jedno primanje, a imate dvoje, troje djece uz sve troškove tada su pogotovo djeca pogođena u tim obiteljima jer si ne mogu priuštiti neke stvari koje njihovi vršnjaci mogu. I tada dolazi do vrlo velikih problema, poteškoća, nesuglasica. Takve obitelji, uz naravno, umirovljenike i samce čije su mirovine izuzetno niske i nisu dovoljne za pokrivanje svih onih potreba na mjesečnoj razini, jednoroditeljske obitelji su se najugroženije i najpogođenije.

Gospodine Erceg, puno uspjeha u vašem daljnjem radu. Neću reći što manje mušterija, nego da bude što manje potrebe, da ljudi dolaze vama da se obraćaju za pomoć.

Hvala vam. Nažalost, Iskustvo i povijest pokazuje da nikada nije bilo društva, nema ga ni danas, niti će ga biti, bez obzira koji režim bio, bez obzira kakva tobože demokracija ili sustav vladao, a da neće biti uvijek onih koji će biti u potrebi. Mi kao Caritas kao karitativna, humanitarna i socijalna organizacija poduzimamo sve zahvaljujući brojnim suradnicima, partnerima i dobročiniteljima kako bismo ublažili siromaštvo i kako bismo ublažili posljedice socijalne isključenosti.

Od kolegice Maje Marić saznajemo koje su kategorije siromaštva u Njemačkoj i tko uopće danas slovi kao siromašan.

Majo, kad spominjemo pojmove bogatstva i siromaštva, često se čini da pričamo o apstraktnim pojmovima jer – tko uopće može reći jeste li jedno ili drugo? Ako ne pričamo o ekstremima, puno toga ovisi i o navikama ljudi kao i o osobnim preferencijama. Mnoge društvene rasprave u Njemačkoj se kreću oko pojmova bogati/siromašni, prosječna primanja, dobra/loša primanja. A ipak su među top 20 - tko se onda u bogatoj Njemačkoj smatra siromašnim ili socijalno ugroženim?

U Njemačkoj se uz siromaštvo mjeri i kome siromaštvo prijeti. Prema računanju Svjetske banke, ekstremno siromašnim se smatraju ljudi koji dnevno na raspolaganju imaju manje od 2,15 dolara i takvih je oko 700 miliona širom sveta. U Njemačkoj ekstremnog siromaštva gotovo da nema, ali se smatra da siromaštvo ugrožava 20 posto stanovništva, odnosno 15 posto domaćinstava.

Da sad ne ulazimo u apstraktne brojeve i nabrajanje, to znači da svaki samac koji je imao manje od 15.000 eura je ugrožen siromaštvom, a za četvročlanu obitelj ta svota je 31.500 eura. Govorimo o neto iznosima, što znači da se radi o novcu koji im je ostao nakon plaćanja poreza i drugih davanja državi.

dete sa različitim čarapama od kojih je jedna pocepana

Ali kako god računali, među oko 200 manje ili više samostalnih država na svijetu, skoro da nema europskih zemalja koje spadaju u 100 najsiromašnijih.

Tako je. Najsiromašnija europska zemlja prema BDP-u po glavi stanovnika već godinama je Kosovo, ali pošto nije priznato u UN-u, nije sve uzeto u obzir pri mjerenju. Tako da je Moldavija službeno zadnja na listi sa oko 16.500 dolara po stanovniku. Onda slijedi Albanija pa Bosna i Hercegovina te Sjeverna Makedonija. Iza njih je Srbija sa 26.000 i Crna Gora sa 28.000 dolara po glavi stanovnika, a zbog ratova i sankcija preskačemo Ukrajinu i Bjelorusiju. Hrvatska je, sa više od 40.000 dolara po stanovniku, rame uz rame s Mađarskom, i to ju čini, pazi sad – jednom od 50 najbogatijih država sveta, i ostavlja iza sebe, i Bugarsku i Rusiju i Grčku i Rumunjsku i Slovačku. Među 30 najbogatijih zemalja sveta je Slovenija sa više od 50.000 dolara po stanovniku, dok Njemačka po tom mjerilu spada u top 20.

Wo beginnt Armut, wo Reichtum?

Već smo u jednom prošlom podcastu razgovarali o tome i znamo da su djeca najčešće pogođena siromaštvom, zatim stariji ili umirovljenici i doseljenici iz dijelova svijeta pogođenih krizom.

Tako je. Stranci u Njemačkoj su, prema svim podacima, mnogo češće nego njemačka populacija ugroženi bijedom i socijalnom izolacijom. I tu ne mislimo samo na starije useljenike već i na izbjeglice iz kriznih područja, ali i djeca doseljenika.

Figurice dvoje ljudi koje sede na ivici otvorenog praznog novčanika

A kad pričamo o siromaštvu, moramo znati da novac nije jedini problem. Ljudi koji su ugroženi siromaštvom i siromašni, često se ne griju adekvatno, pokazuju veće stupnjeve zabrinutosti i manje zadovoljstvo životom, imaju kraći očekivani životni vijek, lošije obrazovne rezultate te manje profesionalno i društveno sudjelovanje, a češće spominju iskustva društvenog prijezira, pokazuju veću distancu prema institucijama i nepovjerenje.


Što država čini da se riješi taj problem?

Stručnjaci, poput Jana Brüllea s Goetheovog instituta, naglašavaju da neće doći do velikih pomaka dok se ne poveća osnovna sigurnost do te mjere da zapravo sprječavaju siromaštvo u dohotku. Potrebne su i veće minimalne plaće, ali i bolje sudjelovanje na tržištu rada pogotovo za ljude s niskim formalnim kvalifikacijama.

Wo beginnt Armut, wo Reichtum?

A tu je i pritisak da se podignu najveće porezne stope – što laički rečeno znači da se bogati oporezuju više. Jer je demokratski pravednije rasporediti teret pa tako oni koji koji imaju mnogo više nego što im je potrebno, trebaju postaviti svoja snažna pleća za one slabije. Tako barem iznose Jan Brülle i Dorothee Spannagel u svom WSI Distribucijskom izvješću za 2023.

Što se same vlasti tiče, minimalna plaća u Njemačkoj je zaista i povećana početkom 2024. za 41 cent, a građani koji nemaju dovoljna primanja, imaju pravo na različite socijalne naknade, kao što su naknada za nezaposlene, građanska naknada (Burgergeld), socijalna pomoć (Sozialhilfe), naknada za stanovanje (Wohngeld), dvije vrste dječjeg doplatka (Kindergeld, Kinderzuschlag), kratkotrajna pomoć (Sofortzuschlag) i BaföG (financijska podrška za studente).

Kolica supermarketa puna robe

Svi ovi koraci odgovaraju planu Međunarodne zajednice da do 2030. iskorjeni siromaštvo.

Mi ovdje opet o siromaštvu, a rekli smo da je Njemačka u top 20 bogatih zemalja. Gdje su onda ti bogati i gdje je to bogatstvo?


Pa, ono što je zanimljivo je da ako u Njemačkoj želite da vas smatraju bogatim, ne trebaju vam milijuni na računu ni jahte u mediteranskoj luci. Razina prihoda na kojoj se postaje bogat u ovoj zemlji mnogima se može činiti prilično niskom.

Makaze na čijem jednom kraku piše Arm (siromaštvo), a na drugom Reich (bogatstvo) drže jedan evro

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike utvrdilo je da se samac smatra bogatim ako zarađuje tri puta više od medijana neto prihoda cjelokupnog stanovništva. Medijan u ovoj zemlji je oko 1.900 eura neto mjesečno. Puta tri - to je 5.700 eura.


Prema izračunima Njemačkog ekonomskog instituta, među bogatašima ste ako imate prihod koji je u prvih deset posto. Prema tome, samac se smatra bogatim s neto prihodom od 3.850 eura mjesečno. Par bez djece je u prvih deset posto u ovoj zemlji s neto plaćom od 5.780 eura mjesečno, a par s dvoje djece do 14 godina treba 8.090 eura neto da bude u toj kategoriji. U tim slučajevima govorimo o prihodovnom bogatstvu. Tako da ste možda bogati, a niste ni znali!

Symbolbild: Starija osoba drži otvoren novčanik u kome je samo nekoliko novčića


Ali to je kad gledamo iznose plaća i zaradu. Drugačija je situacija kada je u pitanju sveukupno bogatstvo. Prema Njemačkom ekonomskom institutu, kućanstva se smatraju bogatima ako imaju ukupnu neto vrijednost od 477.200 eura. Ali ta je granica značajno niža u dobnoj skupini do 30 godina, a znatno viša u dobnoj skupini od 55 i 59 godina


Imamo li onda u Njemačkoj i prave bogataše ili ćemo saznati da su svi samo ovako „srednje bogati“?


Ne brini, imamo i u Njemačkoj svjetski problem koji kaže da najbogatiji postaju sve bogatiji čime se povećava nejednakost. Naime, kako donosi javni servis ARD (Tagesschau), ukupna imovina pet najbogatijih Nijemaca porasla je, prilagođena inflaciji, za oko tri četvrtine od 2020. To znači da su s oko 89 skočili na oko 155 milijardi dolara


Tako da se ovdje nalaze one jahte iz prethodnih pitanja, izgleda


Šalu na stranu, zbog tih povećanja na scenu stupaju organizacije koje se zalažu za veće oporezivanje bogatih građana, a jedna od takvij je i Oxfam. Kada bi se u Njemačkoj uveli porezi koje predlaže Oxfam, moglo bi se ostvariti oko 93,6 milijardi dolara dodatnih poreznih prihoda. I to unatoč činjenici da u Saveznoj Republici ovakav porez mora platiti tek nešto više od 200.000 ljudi, rečeno je. A to je samo 0,24 posto stanovništva.

Marlene Engelhorn

Marlene Engelhorn

I nisu svi protiv toga!

Poznata je Austrijanka Marlena Engelhorn, nasljednica osnivača BASF-a Friedricha Engelhorna, koja želi donirati 90 posto svoje imovine široj javnosti i koja se sama zalaže za takve poreze jer, čak i ako žele, ni bogataši ne mogu samo ušetati u poreznu upravu i podijeliti novce.