Raspad njemačke vlade - što dalje?

Stand: 11.11.2024, 17:31 Uhr

Maja Marić, Filip Slavković, Nenad Kreizer, Boris Rabrenović

Raspad vladajuće koalicije u Njemačkoj. Međunarodna nesigurnost. Nezadovoljstvo građana. Sve glasniji su zahtjevi za što skorijim prijevremenim parlamentarnim izborima, koji dolaze i od oporbe i od građana. Kakva je situacija danas, pet dana kasnije? I što uopće znači raspad vlade za Njemačku, a što za vanjsku politiku? Hoće li Njemačka imati novu vladu za tri ili šest mjeseci? O tome razgovaraju Maja Marić, Filip Slavković i Nenad Kreizer.

Oko mene je danas veselo i glasno – Porajnje danas slavi. 11.11. u 11 sati i 11 minuta počinje karneval, takozvano peto godišnje doba, koje traje sve do Pepelnice iduće godine. Neki od nas su jutros išli na posao, neki na party. U javnom prijevozu više je maskiranih ljudi nego u običnoj odjeći. Slavi se od ranog jutra i slavit će se cijeli dan.

Ali takvo raspoloženje ipak se ne preslikava na cijelu državu. Naime, Socijaldemokratski kancelar, Olaf Scholz, otpustio je ministra financija Christiana Lindnera (FDP) zbog nepomirljivih stavova po pitanjima proračuna i gospodarstva. Takozvana "semaforska koalicija", koju su činili socijaldemokrati (SPD), Zeleni i liberali (FDP), raspala se u trenutku velike međunarodne nesigurnosti, kada se postavlja pitanje kako će stvari izgledati kad novi predsednik SAD-a Donald Trump preuzme vlast.

U Njemačkoj su sve glasniji zahtjevi za što skorijim prijevremenim parlamentarnim izborima, koji dolaze od oporbe, ali i od 64 posto građana, kako pokazuje anketa Dojčlandtrend instituta Infratest Dimap provedena za javni servis ARD na uzorku od 1.065 građana s biračkim pravom.

Nezadovoljstvo građana raste praktički od samog osnutka ove koalicije, a najnižu točku dostiglo je krajem listopada/oktobra kada je samo 14 % građana bilo zadovoljno vladom. Što očekuje Njemačku u narednom periodu? Koji su idući koraci vlade?

Kolega Filip Slavković je bacio pogled na uzroke raspada vladajuće koalicije u Njemačkoj, na aktualnu debatu o vanrednim parlamentarnim izborima i na korake koji bi trebali slijediti.

Filipe, upravo dok mi razgovaramo održava se prvi pripremni sastanak rukovodioca izbornih odbora koji su zaduženi za organiziranje glasanja, ali se o terminu za izbore još pregovara…

Rukovodioci izbornih odbora, Majo, su u Nemačkoj ono što se u našem regionu uglavnom zove predsednici izbornih komisija. Pošto je ovo relativno velika i federalno uređena zemlja, u Berlinu je tzv. Bundeswahlleiterin zadužena za pripremu saveznih parlamentarnih izbora ali ona sarađuje sa rukovodiocima izbornih komisija u svih 16 nemačkih saveznih zemalja. Iz redova rukovodilaca izbornim procesom, inače, tokom vikenda su stigla upozorenja da sa terminom za prevremene izbore ne treba prenagljivati kako bi demokratski procesi bili pravilno pripremljeni. Ipak, odluku o izborima donose političari a izborna komisija je državna služba koja odluku mora da sprovede.

Šta je tačno dovelo do raspada vladajuće koalicije?

Vlada se i jeste raspala zbog novca odnosno zato što tri stranke tzv. semafor koalicije nisu mogle da se dogovore oko budžeta. Kriza vlade traje punu godinu a izazvana je 15. novembra 2023. kad je Savezni ustavni sud proglasio neustavnom odluku vlade da veliki deo novca koji je u budžetu za 2021. bio planiran za ublažavanje posledica pandemije korona-virusa naknadno iskoristi za projekte smanjivanja efekata klimatskih promena. Problem je bio što se vlada tada pozvala na pandemiju kao katastrofu koja zahteva stavljanje van snage jednu specifičnu ustavnu odredbu koja se zove „kočnica za dugove“. Ta odredbu je uneta u ustav 2009, posle globalne finansijske krize, i predviđa/kaže da vlada ne sme da uzima nove kredite koji bi u zbiru premašili 0,35 odsto BDP, bruto domaćeg proizvoda. No, semafor-koalicija, pozivajući se na pandemiju a kasnije i na posledice rata u Ukrajini, stavljala je ovu „kočnicu“ van snage a konzervativna opozicija je zbog toga tužila vladu i – pre godinu dana dobila proces pred Ustavni sudom. U pripremi budžeta za 2025, ipak, vladi je i ove godine nedostajalo novca pa je kancelar tražio od ministra finansija da ponovo uzme više kredita stavljajući onu „kočnicu“ van snage. Ministar finansija Kristijan Lindner, koji je i šef liberala, je to na kraju odbio i Olaf Šolc ga je smenio. Smenom šefa FDP-a kao ministra finansija i cela najmanja vladajuća stranka je izašla iz koalicije, mada je ministar za digitalizaciju ostao u vladi ali je istupio iz liberala. Odluke su donete pošto ni na odlučujućem sastanku vrhova triju vladajućih stranaka, u prošlu sredu uveče, nije bilo dogovora o budžetu i „kočnici za dugove“.

Nije više bilo šansi za dogovor između socijaldemokrata, zelenih i liberala?

Nije više bilo ni mnogo vremena. Parlamentarna procedura je takva da bi vladajuća koalicija 14. novembra morala da prezentuje završni nacrt zakona o budžetu za narednu godinu pošto bi tada budžet trebalo da bude razmatran u okviru odgovarajućeg odbora Bundestaga, koji inače vodi opoziciona CDU. Prema informacija iz vladajuće koalcije već ranije je bilo kasno da liberali traže način da iz nje izađu kako bi kao opozicija onda ušli u kampanju za prevremene izbore. Time što su efektivno izbacio šefa FDP i njegovu stranku iz koalcije, kancelar i SPD su preuzeli inicijativu.

Njemačka, usprkos tome, i dalje ima vladu, i to ne tehničku ili prelaznu, nego manjinsku.

Vlada funkcioniše, imenovani su novi ministri jer se za njih ne glasa pojedinačno u parlamentu. Ali svaki zakon ili procedura koju bi vlada sada iznela pred parlament morali bi da budu usvojeni glasovima poslanika drugih stranaka. I iako novi budžet više neće biti na vreme usvojen, država nastavlja da funkcioniše prema postojećim proračunima uz tzv. privremeni budžet i tokom 2025.

Da se vratimo na izbore, kada se može očekivati da odluka o terminu za izvanredne izbore za Bundestag bude donesena, i kada će oni biti?

U sredu, prekosutra popodne ćemo najverovatnije znati više a možda već i sve. Ove sedmice se nastavlja redovno jesenje zasedanje Bundestaga. U sredu je na redu prva sednica čiji je dnevni red sada promenjen tako da je za 13 sati najavljeno polučasovno izlaganje saveznog kancelara. Olaf Šolc će govoriti o aktuelnoj situaciji a posle njega su dva sata predviđena za izlaganja parlamentarnih stranaka. Opozicija je pozvala kancelara da već tu priliku iskoristi da pokrene proceduru za nove izbore ali je Šolc to odbacio. Kancelarov prvobitni plan je bio da prevremeni izbori budu raspisani krajem januara i održani krajem marta dok opozicija zahteva da se izbori održe sredinom januara.

Kakva je uopće procedura predviđena, otkud tolike razlike u mogućim datumima za izbore?

Procedure i rokovi su predviđeni ustavom i izbornim zakonom a u Nemačkoj su možda čak malo komplikovaniji nego u drugim državama jer ovde nije moguće da vlada i parlament prosto sebe sami raspuste. Procedura kaže da šef vlade mora parlamentu da najavi glasanje o poverenju koje se onda održava 48 sati kasnije. Vlada je pala ukoliko joj nije izglasano poverenje i onda proces preuzima savezni predsednik. Predsednik u Nemačkoj ima uglavnom reprezentativnu ulogu ali i važne zadatke kada je reč o imenovanju ministara ili raspuštanju parlamenta. Dakle, predsednik Frank-Valter Štajnmajer, koji je inače iz redova vladajuće Socijaldemokratske partije, onda u roku od tri nedelje mora da raspiše nove izbore odnosno proglasi datum za glasanje. Poslednji rok za samo održavanje izbora je onda 60 dana od njihovog raspisivanja. Dakle, od trenutka kada Olaf Šolc pozove Bundestag da mu izglasa nepoverenje do novih izbora proći će oko dva i po meseca.

U teoriji bi, poslije izglasavanja nepovjerenja ovoj vladi, Bundestag mogao naprosto izabrati novu.

I to je tačno ali u praksi u ovom sazivu parlamenta zbog rasporeda snaga nije moguće i opozicija zato i zahteva što skorije izbore. Ukoliko bi Šolc najavio glasanje o poverenju prekosutra, o tome bi se glasalo već u petak a izbori bi onda mogli da se održe recimo već 12. januara, pošto se i u Nemačkoj, kao i u ostatku Evrope, glasanje uvek organizuje u nedelju. Olaf Šolc je, međutim, rekao da želi da pitanje poverenja postavi 15. januara, na početku novog zasedanja parlamenta, tako da bi se izbori održali npr. 30. marta. U poslednjoj anketi među biračima, posle raspada vladajuće koalicije, dve trećine građana Nemačke izjasnilo se za što skorije vanredne izbore. A pošto su skoro sve parlamentarne stranke saopštile da ne treba čekati narednu godinu da bi se izborie uopšte raspisali, kancelar je sinoć promenio prvobitni stav izrečen pre pet dana, rekavši da čitava procedura može biti pokrenuta i pre Božića tj. pre zimske pauze u radu parlamenta.

O čemu ili o kome onda to ovisi?

Sada sve zavisi od kancelara Šolca i vođe najveće opozicione stranke, predsednika Hrišćansko-demokratske unije, Fridriha Merca. Olaf Šolc je, naime, kad se koalicija raspala sredinom prošle nedelje i u jednom televizijskom intervjuu sinoć, insistirao da njegova vlada još ima zakonskih predloga koje želi ili čak mora da stavi na glasanje u Bundestagu kako ne bi došlo do finansijskog zastoja. Tu se pre svega misli na naknadno usvajanje rebalansa budžeta za ovu godinu, dakle na davanje zakonske podloge za podizanje novca koji će do kraja 2024. zapravo već biti potrošen. Ali ima i drugih zakonskih projekata za koje se kancelar nada da bi mogao da dobije podršku ili poslanika opozicione CDU ili doskorašnjih koalicionih partnera, Slobodne demokratske partije, FDP. Šolc je rekao da će se o konkretnim terminima za izglasavanje nepoverenja vladi i nove izbore sa predsednikom CDU Mercom, koji je i šef zajedničke poslaničke grupe Hrišćansko-demokratske i Hrišćansko-socijalne unije, dogovarati šef poslaničke grupe socijal-demokrata u Bundestagu, Rolf Micenih. Micenih je odvojeno nagovestio da bi rani termin vanrednih izbora uslovio time da CDU i CSU u ovom sazivu parlamenta podrže neke važne reformske projekte. SPD istovremeno pretpostavlja da bi liberali, iako su izašli iz vlade, glasali za neke poreske reforme koje su sami predlagali dok su bili u koaliciji. I CDU i FDP su potvrdili spremnost da razgovaraju o usvajanju nekih vladinih predloga zakona do kraja ove godine ali tek nakon što joj se izglasa nepoverenje.

Možda već za tri mjeseca, najkasnije vjerojatno za pola godine, Njemačka će imati novu vladu.

Redovni izbori za Bundestag bili su svakako planirani za jesen naredne godine, aktuelna koalicija već godinu dana je obeležena stalnim sukobima troji partija – promena vlasti u Berlinu ne bi bila iznenađenje. Sve ankete među biračima vide CDU i CSU kao ubedljivo najjaču političku snagu, za kojom sledi Alternativa za Nemačku. Pošto se AfD smatra radikalno desničarskom strankom, nema izgleda da bude pozvana u vladajuću koaliciju tako da će Unija partnera verovatno tražiti u nekoj od partija koje su sada na vlasti. Među njima se najbolje kotiraju SPD pa Zeleni dok za FDP nije sigurno ni da li će preći cenzus od pet odsto. Ni za partiju Levica nije jasno da li će ući u novi saziv parlamenta jer joj primat preuzima novi Savez Sara Vagenkneht koji je iz levice proizašao.

Kakve je reakcije izazvao raspad vladajuće koalicije u Njemačkoj, a kakve u inozemstvu zna Nenad Kreizer.

Nenade, čuli smo kako je reagirala njemačka politika a kako je prijevremeni raspad koalicijske vlade primila njemačka javnost?

Pa možda da počnemo od onih koji predstavljaju pojedine interesne grupe poput udruga poduzetnika i sindikata. Najvažnija udruga predstavnika gospodarstva Njemački industrijski savez (BDI) je pozdravio šansu za novi početak. Oni su u svom priopćenju naveli kako posljednjih mjeseci njemačka vlada svojim nedjelovanjem nije opravdavala povjerenje koje joj je ukazano. I oni priželjkuju što brže raščišćavanje situacije i nove izbore. „Njemačka treba stabilne uvjete“, stoji u priopćenju.

To su poslodavci, što kažu sindikati?

Sindikati i poslodavci su ovog puta kao rijetko kada suglasni. I sindikati traže da se sada što brže donesu odluke koje bi vodile ka stabilnosti u Njemačkoj i vraćanju povjerenja u politiku. „Ono što je Njemačkoj sada potrebno je što brže uspostavljanje stabilne vlasti s fokusom na politiku koja u središte stavlja potrebe građana“, rekla je direktorica sindikata IG Metal Christiane Benner. I šefica krovne udruge sindikata DGB Yasmin Fahimi traži brzo uspostavljanje vlade bez gubljenja vremena na predizborna natezanja. Ona istodobno kritizira ministra financija Lindnera zbog njegovog ustrajanja na štednji u socijalnom sektoru i odluku kancelara Scholza o otpuštanju ministra financija naziva logičnim potezom.

Ovo su interesne gospodarske grupe. Kako neutralni ekonomisti i analitičari doživljavaju pad vlade?

Pa kao i većina društvenih aktera i oni pozdravljaju kraj koalicije koja više očito nije bila u stanju donositi konstruktivne odluke. Direktor uglednog Ifo instituta iz Münchena Clemens Fuest je rekao kako niti jedan prijevremeni raspad vlade nije „lijepa stvar“ ali da se u ovom slučaju radi o ispravnom putu. „Jedna vlada koja nije u stanju pribrati se i donositi odluke, za nju je bolje da se raziđe“, rekao je Fuest i pozvao na što brže rješavanje novonastale situacije, tj. na što skorašnje raspisivanje parlamentarnih izbora.

A kakva je reakcija medija?

I ona ide u smjeru olakšanja ali i određene doze optimizma. Većina naslova i komentara ide u smjeru zaključka kako je bilo krajnje vrijeme da se ovo dogodi i kako sada svi moraju djelovati kako bi se Njemačka što prije mogla suočiti s problemima kojih ima mnogo, posebice na gospodarskom planu.

Koji bi komentar izdvojio?

Udarni naslov nedjeljnog izdanja „Frankfurter Allgemeine Zeitunga“ „Kraj semafora je spasenje“ izgleda dobro pogađa raspoloženje kod onih koje politika u Njemačkoj iole zanima. Autor (u) FAZ-a prije svega stavlja raspad njemačke vlade u globalni kontekst i ponovni izbor Donalda Trumpa ali i ostalih aktera poput Kine i Rusije. „Njemačka mora imati stabilno vodstvo kako bi se nosila s ovim izazovima“, zaključuje FAZ. Istodobno se zaključuje kako problemi koji su sadašnju vladu doveli do prijevremenog kraja neće nestati nego se prenose na sljedeću vladu.

I liberalni Der Spiegel u svom vodećem komentaru doslovno slavi raspad koalicije koja je, kako se kaže, od samog početka bila osuđena na propast zbog prevelikih razlika koje su vladale među strankama koje su ovu koaliciju činile. U jednom drugom komentaru Der Spiegel poziva na što brže izbore i suprotstavlja se mišljenju da će novi izbori koristiti samo ekstremnim populistima iz Alternative za Njemačku ili Saveza Sahra Wagenknecht. „Brzi novi početak je za demokraciju bolji nego daljnje ustrajanje na semafor koaliciji“, zaključuje se.

Dakle mediji u Njemačkoj su reagirali s određenom dozom optimizma. Je li i javnost u susjedstvu reagirala slično?

S malo manje optimizma a s većim fokusiranjem na kancelara Scholza kojeg se, ovisno o svjetonazorskoj usmjerenosti medija, kritizira ili uzima u obranu.

Tako konzervativni švicarski dnevnik „Neue Züricher Zeitung“ Scholza naziva nesposobnim i bez volje da barem dio odgovornosti preuzme na sebe. „To je jedna jako neugodna igra kojoj na sreću uskoro dolazi kraj“, zaključuje ciriški dnevnik.

Istovremeno belgijski mediji uzimaju Scholza u obranu zbog njegove namjere da više ulaže u obranu te istodobno napadaju ministra financija Lindnera koji je ove planove blokirao svojim rigidnim zahtjevima za štednju pod svaku cijenu. Dnevnik „Der Standaard“ optužuje liberalnog političara da se ne pridržava dogovora iz koalicijskog ugovora iz 2021.

Prijevremeni raspadi vlada i političke krize su u njemačkom susjedstvu uobičajene. Belgija je dugo bila bez vlade, u Italiji rijetko koja vlada izdrži do kraja izbornog razdoblja a slično je u posljednje vrijeme i u Austriji. Kako su reagirali mediji u tim zemljama?

Djelomice uz šalu: talijanski „Corriere della Sera“ piše kako se Njemačka sada nalazi u talijanskom modusu, što znači vječita potraga za novom vladom.

U Austriji, koja već tjednima u potrazi za novom vladom, liberalni „Der Standard“ ukazuje na neobičnu situaciju u susjednoj Njemačkoj koja, kako se navodi, nije naviknuta na izvanredne situacije poput ove. 

Kakve su reakcije na jugoistoku Europe?

Pa i ovdje kao i u ostatku svijeta političari u principu ne komentiraju unutarnjopolitičke događaje u prijateljskim zemljama kao što je Njemačka.

Mediji su naravno obilno popratili događaje u Njemačkoj i pad vlade. Pritom uglavnom prevladava zabrinutost zbog moguće nestabilnost koja bi zbog nesigurnosti Njemačke kao gospodarski najsnažnije članice Europske unije mogla zavladati u ionako nesigurnom globalnom okruženju koje je nakon pobjede Donalda Trumpa postalo još nesigurnije.

Mediji u Srbiji, posebice oni koji su skloniji vlastima, poput recimo dnevnika Kurir, su skloni verziji po kojoj se njemačka vlada raspala zbog rata u Ukrajini jer to spada u tamošnji politički narativ. Istina je da je svađa oko proračuna u Njemačkoj nastala između ostalog i zbog povećanja obrambenog budžeta ali tvrditi da se koalicija raspala zbog rata u Ukrajini jednostavno nema veze s činjenicama.

No i kad je u pitanju jugoistok Europe, medijska pažnja je prije svega okrenuta izborima u SAD-u i posljedicama ovog globalnog događaja koji bi u konačnici mogao ostaviti dublje posljedice nego promjena vlade u Berlinu makar se ona dogodila nekoliko mjeseci prije očekivanog.

Europska Unija nije ostala imuna na ovaj raspad vladajuće koalicije. Predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola uoči početka summita Europske političke zajednice u Budimpešti rekla je da Europa nije jaka bez jake Njemačke.

Njemačka si u ovoj situaciji ne može priuštiti višemjesečnu političku stagnaciju i potrebna joj je stabilna vlada što je prije moguće. Tako je sumirao ovu situaciju stručnjak za vanjsku politiku CDU-a Johann Wadephul.

Zato se, prije svega, čeka kancelarovo zeleno svjetlo za izglasavanje povjerenja Vladi.