Zašto Njemačkoj nedostaje 50 000 nastavnika?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 07.02.2024. 26:47 Min.. Verfügbar bis 06.02.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Zašto Njemačkoj nedostaje 50 000 nastavnika?
Stand: 07.02.2024, 18:33 Uhr
Maja Marić, Aida Kožar, Amir Kamber
Česti izostanci, mijenjanje učitelja i strah od loših ocjena stvaraju školsku klimu u kojoj djeca i mladi ne mogu napredovati kako bi trebali. Osim kašnjenja u gradivu povećava se i stres. Sve to sve češće vidimo u njemačkim školama. Maja Marić i Aida Kožar razgovaraju o nedostatku kadra u školama i mogućim mjerama vlade dok Viktorija Jurić Mousa, učiteljica, objašnjava suštinu problema s kojim se susreću svi oni koji se odluče za karijeru nastavnika. A što je sa zemljama Zapadnog Balkana?
Manjak učitelja u Njemačkoj postaje sve dramatičniji i zabrinjava većinu roditelja. 62 posto njih primjećuje manjak učitelja u školi svoje djece - među roditeljima djece od 5. razreda i više, ta je brojka još i veća. Više od polovice pogođenih stoga očekuje lošije ocjene u ovogodišnjim polugodišnjim izvješćima.
Tako glasi rezultat reprezentativne ankete instituta Forsa provedene na 1018 roditelja školske djece. Sve više predavanja se otkazuje zbog nedostatka osoblja i roditelji strahuju da njihova djeca neće postići svoje ciljeve učenja. Osim toga, neki smatraju da se na ovaj način produbljuje i socijalni jaz u društvu - jer obitelji iz tzv. nižih slojeva društva naravno nisu jednako dobro u stanju nadoknaditi nedostatke - podrškom i znanjem samih roditelja.
Zbog svega toga, savezne države raznim mjerama suzbijaju nedostatak osoblja, od kojih su neke popularnije, poput uvodjenja u nastavu stručnog osoblja koje nema položen nastavni smjer, a neke ne baš tako popularne, poput povećanja broja djece u razredu. No bile one popularne ili ne - problem je svakako tu.
Više o opsegu ovog problema, koliki je točno nedostatak kadra, zna kolegica Aida Kožar.
Aida, koliko mogu nastavnici da se posvete učenicima – šta kažu podaci koje si našla, a šta kaže iskustvo?
Eh, da, moje iskustvo kaže da sam imala sreću da i u osnovnoj i u srednjoj školi sretnem nastavnike koji su mi bili važni da shvatim kuda želim dalje. I to oba puta nastavnike jezika, tada je to bio srpsko-hrvatski jezik. Zahvaljujući njima bilo je mi je jednostavno da odaberem svoj put. Međutim, podaci koje sam našla istražujući ovu temu govore da su šanse učenika za takvim iskustvom sve manje - prosto jer je nastavnika sve manje.
Šta to znači, koliko manje?
Najpre da kažem da u Nemačkoj svaka savezna zemlja ima svoje ministarstvo za obrazovanje i kulturu. E, zato postoji Konferencija ministara kulture, Kultusministerkonferenz, KMK, koja okuplja ministre obrazovanja nemačkih saveznih zemalja. Ta konferencija je zadužena za skupljanje svih podataka vezanih za kulturu i obrazovanje. Neka vrsta saveznog ministarstava. KMK je nedavno objavila izveštaj o broju zaposlenih nastavnika kao i prognozu do 2035.
Po tom izveštaju, Nemačkoj, koja ima više od 32 hiljade škola sada u ovoj školskoj godini, fali više od 50.000 učitelja i nastavnika. A do školske 2035/2036. ta se brojka može uvećati i do 68. 000. Odnosno biće otvoreno 68 hiljada radnih mesta koja neće moći da budu popunjena zbog nedostatka stručnih radnika.
Izgleda loše u budućnosti, ima li bar nekih naznaka da će biti dovoljno nastavnog kadra u nemačkim školama?
Ima, i to u osnovnim školama. U njima će do 2035/2036 godine biti viška nastavnika. Ali, ne zato što će imati dovoljno onih koji studiraju da bi radili kao nastavnici u osnovnim školama, već zato što se malo dece rodilo koji će te godine poći u osnovnu školu. Čak više od 46 hiljada nastavnika osnovnih škola će biti bez posla pa će najverovatnije morati da se prekvalifikuju.
Aida, sve ovo što smo čuli zahteva određene mere vlade, očigledno. Postoje li neke primamljive ponude mladim ljudima da postanu nastavnici?
Za sada očigledno ne, čim je na tržištu rada tako velika razlika između ponude i potražnje nastavnika. Ali, radi se na tome. Šefica prosvetnog sindikata GEW, Maike Finnern, je izjavila da je desetine hiljada nastavničkih radnih mesta popunjeno nekvalifikovanim nastavnim osobljem. Ona je i Konferenciji ministara kulture, KMK, predala peticiju sa više od 140 hiljada potpisa za strategiju poboljšanja uslova u prosveti. Neke od stavki u toj peticiji su: veće plate nastavnicima, bolje planiranje radnih mesta na tržištu rada, lakše priznavanje diploma svršenih studenta iz inostranstva, bolja oprema škola. A to je ujedno i strategija koja bi nastavničko zanimanje učinila primamljivijim.
U nemačkoj prosveti je zategnuta atmosfera, reklo bi se, a šta je sa zemljama Zapadnog Balkana?
Tamo se primećuju razlike. Prema monitoringu Evropske Komisije u Hrvatskoj generalno nema manjka nastavnika u školama, ali je velika potražnja za vaspitačima u vrtićima. Vaspitača nedostaje i u ranom uzrastu i u predškolskom obrazovanju. Zato se preporučuje onima koji su završili učiteljski fakultet a ne mogu da nađu posao da mogu da rade kao vaspitači. Postoji jedan uslov a to je da u roku od dve godine završe program za prekvalifikacije. Vlada Hrvatske obećava i iste plate vaspitačima i učiteljima. Ipak, plate vaspitača su još uvek 80 odsto od plata nastavnika u osnovnim školama, pa to zvanje vaspitača u Hrvatskoj ne čini tako atraktivnim.
A kakvo je stanje u ostalim zemljama?
U Srbiji je dosta alarmantno, ali ne kao u Nemačkoj. Vlada Srbije je na početku ove školske godine, potpisala protokol sa predstavnicima sindikata prosvetnih radnika. U protokolu stoji povećanje plata prosvetarima. Niske plate su glavni razlog neatraktivnosti nastavničkog posla. Mada nije jedini, naravno. Resorno ministarstvo ne objavljuje podatke, ali sam našla pouzdane podatke da Srbiji najviše nedostaje nastavnika matematike, fizike, informatike i nemačkog jezika. Pravilnik o zapošljavanju kaže da se posao iz ovih predmeta može dobiti samo uz master diplomu, ali nastavnika za te predmete je toliko malo da su škole prinuđene da zapošljavaju i apsolvente. I Bosni i Hercegovini takođe nedostaje nastavnika, iako se Zavodu za zapošljavanje prijavio dovoljan broj njih. Ipak, jedine šanse koje ti nezaposleni nastavnici dobijaju su kratkotrajni angažmani, zamene kolega koji su na bolovanju. Da bi prihvatili taj posao moraju da imaju lekarsko uverenje koje je obavezno prilikom zaposlenja. To lekarsko uverenje košta oko 30 evra. A ako dobiju 50 evra za kratak angažman onda im se ne isplati i oni odlučuju da odbiju takve ponude.
Izgleda da mladi ljudi ni u zemljama regiona ne žele da budu nastavnici, koji bi razlozi za to mogli biti?
Studenti matematike, informatike i stranih jezika ne žele da rade u prosveti jer im privreda donosi mnogo bolju zaradu. Finansijski momenat svakako igra veliku ulogu zbog čega sve manje mladih odlučuje da ode u prosvetu. Prosveta ima loš imidž jer je obim posla veliki, plate nisu adekvatne energiji i vremenu koje se ulaže u posao, a pored toga i status profesije je vrlo nizak. Sve učestalije nasilje nad nastavnicima, prenatrpanost administrativnim poslovima, gušenje kreativnog pristupa poslu – sve to doprinosi lošem statusu nastavničkog zanimanja.
Kako se to odražava individualno na učenike?
Na njihov individualni razvoj se i odražava individualno. Neka deca uče više od kuće, neka idu na dodatnu nastavu, a neka neće ni ako imaju sve nastavnike. Ipak, ako više znaš i ako imaš više škole, da se tako izrazim, onda se bolje razvijaš, na tržištu rada prolaziš bolje, imaš bolje šanse da više zaradiš. Kvalitetno obrazovanje ne znači samo da nabubaš lekcije da bi dobio svedočanstvo i diplomu već da kritički razmišljaš.
Mom sinu često propadaju časovi i presrećan je kada se to desi. Ali je svestan da, recimo, ako možeš dobro da analiziraš poeziju, iako to ne voliš da radiš, onda možeš i druge probleme da raščlaniš i da ih lakše rešiš. To su očigledno njegovi nastavnici preneli kao pouku. Jer upravo je to moć obrazovanja: da naučiš da misliš svojom glavom.
A to se onda reflektuje i na jačanje društva.
Svakako. I to bi i roditelji a i mladi trebalo da imaju na umu. Snaga društva je u kritičkoj misli pojedninca. Obrazovanje je moć koja može da učini i pojedinca i svet boljim - ma koliko to zvučalo kao fraza i statistike govore da je tako. Svest o jednakim ljudskim pravima, ekonomski razvoj, suzbijanje siromaštva – sve to zavisi od obrazovanja i zato je važno da ono bude kvalitetno. A to u startu znači dovoljno nastavnika.
Gošća našeg podcasta je Viktorija Jurić Mousa, učiteljica koja je osnovala takozvanu mrežu za pomoć u učenju. Svjesni preopterećenja s kojima se suočavaju škole, odlučili su, Viktorija i njen tim, ponuditi individualnu nastavu učenicima kojima je pomoć potrebna.
Viktorija, reci nam kako funkcionira vanškolska dopunska nastava?
- Dosta roditelja danas nisu informirani koji pristup, koje mogućnosti imaju i postoje i često nam se kasno obrate ili kad su ocjene već, kao sada na polugodištu, već kritične. U biti je to jako jednostavno preko Bildung und Teilhabe paketa. Znači, sva djeca mogu besplatno dobiti vanškolsku nastavu. Potrebno je par osnovnih informacija npr. koja škola, koji razred, u kojim predmetima je potrebna pomoć, kao i dokaz o primanju tj. vrsti socijalne pomoći. A za roditelje koji npr. nedovoljno zarađuju postoji mogućnost preko Kindergeld Zuschlaga, to je onaj dodatak dječjem dodatku ili preko Wohngelda, a to dosta roditelja i ne zna da ima ta mogućnost. Pa čak i roditelji koji sve sami financiraju mogu otpisati troškove za dodatnu nastavu, dobiti povrat poreza. Mi ih informiramo i ispunimo s njima sve te molbe i zahtjeve, tako da roditelji u praksi samo jednom dođu nama s tim svime koje što je potrebno, škola ispuni zahtjev, obrazloži i to je to, a ostalo je sve na nama kad dobijemo odobrenje od ustanova koje to financiraju.
I vaša vannastavna predavanja su zapravo jako tražena. Odakle tolika potreba za dopunskom nastavom?
- Vrlo rado bih podijelila naše iskustvo. Prije svega želim istaknuti da mi nismo eksperti, ali pošto sam i sama prosvjetni radnik u grafičkoj školi za obrazovanje odraslih, a uporedo sam i poslodavac i osnivač Škole za dopunsku dodatnu nastavu mogla sam uočiti posljednjih godina velike deficite kod svih školskih uzrasta od prvog razreda osnovne škole do završetka srednje škole, pa čak i učenike koji rade Ausbildung. To su deficiti koji nisu samo tu kao posljedica Corone. Potražnja za Nachhilfe nastavom je uvijek bila prisutna, no sada nam se više nego ikada prije obraćaju roditelji i škole, razredne starješine, pa i sami učenici pronađu put do nas informiraju se iprije nego što se obrate svojim roditeljima da podnesu zahtjev. Onda je veoma interesantno i to što sve više djece se testiraju i dobiju dijagnozu kao ADHS, dyscalculia, poteškoće u čitanju... Za ne povjerovati, imamo i slučajeva gdje su ti učenici već tinejdžeri i još uvijek ne znaju čitati čitko ili ne znaju da gledaju na sat?
Obrada propuštenog gradiva samostalno ili uz podršku roditelja rijetko je dobro rješenje. Pokazuje to, primjerice, iskustvo s učenjem od kuće odnosno deficiti do kojih je došlo tijekom pandemije - koji još uvijek nisu u potpunosti uklonjeni. Umjesto toga, sve se više roditelja okreće grupama za učenje, poput one naše sugovornice Viktorije Jurić Mousa. Tamo mentori nastoje predavati ono gradivo koje se nije predavalo u školi - zbog nedostatka kadra. A djeca ponekad nemaju nastavu kemije, povijesti ili zemljopisa i cijelu školsku godinu. Ili tjednima nemaju matematiku - ali imaju završni ispit koji treba položiti. A tako velike rupe u znanju nije moguće u potpunosti nadoknaditi ni podučavanjem.
Ostaje nadati se da će do pomaka ipak doći - u internom istraživanju jedne studentske grupe, provedenom u studenom 2022., među 524 osobe zainteresirane za podučavanje, gotovo svaki peti rekao je da je nedostatak nastavnika razlog želje za podukama. No i dalje pričamo o malim brojevima - a čini se da ovaj problem neće nestati dok se ne povuku neki mnogo ozbiljniji politički potezi s vrha.
