Imati stila, a pratiti modu - kako?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 28.02.2024. 24:38 Min.. Verfügbar bis 27.02.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Imati stila, a pratiti modu - kako?
Stand: 28.02.2024, 16:57 Uhr
Maja Marić, Aida Kožar, Boris Rabrenović, Amir Kamber
Stil je vječan, kažu, samo koji? A moda bi uvijek trebala biti nova i zabavna. Pritom, iza mode stoji ogromna industrija, sve češće slušamo o onečišćenju, megalomaniji, površnosti i trendovima koji su, navodno, previše kratki. Svoje viđenje o tome je li moda zaista isprazna i što trendovi govore o društvu i nama donosi Samir Duratović, dizajner iz Düsseldorfa. Maja Marić i Aida Kožar govore o tome što stil čini vječnim i kako se second hand moda uklapa u taj koncept. Kakav stil? Koja moda?
Oskar de la Renta rekao je da je moda oblačenje prema onome što je trenutno moderno, a stil je sredstvo kojim pokazujete da ste - svoji. Parafraziram, naravno. Ali kao osoba odrasla na ženskim modnim časopisima, a zatim i poznatim serijama i filmovima, svjesna sam oduvijek toga da odjeća ipak čini čovjeka
Ona govori o njegovom statusu, raspoloženju, nerijekto o glazbenim i kulturnim preferencijama, što onda opet može izvesti zaključke na temelju njegove političke opredijeljenosti, postojanja ili nepostojanja aktivističke crte, njegovom osjećaju za lijepo ili potrebi za praćenjem onoga što je in.
A ako pratimo ono što je in - znači li da onda više od svega želimo biti dio mase?
Modni stil ima različita tumačenja i definicije, a najčešće mišljenje o modnom stilu znači osećati se dobro i samouvjereno u svojoj odjevnoj kombinaciji. Ipak, taj osjećaj komfora znači odabrati boje i krojeve odjeće koja odgovara našem shvaćanju modnog stila i ne mora nužno značiti praćenje modnih trendova.
O različitim perspektivama modnog stila danas razgovaramo sa kolegicom Aidom Kožar.
Aida, kako stil odjevanja može pomoći u tome da se osjećamo bolje?
Ako nam je važno kako se vizuelno predstavljamo, onda individualni modni stil svakako može da nam pomogne da se osećamo bolje na mnogo načina. Samouvereniji smo, opušteniji, bolje raspoloženi. Ono što je meni važno kod modnog stila je to da me on predstavlja bez ijedne reči. Ne moram ništa da kažem o sebi a već se predstavljam onim što sam odabrala da obučem. To naravno nije pravilo, jer svako drugačije doživljava stil, ali je istina da postoji odeća koja nam pomaže da se osećamo bolje. A koja je to odeća - to je individualno i ne znači nužno praćenje modnih trendova.
Ako imati stila ne znači da moramo obavezno pratiti modne trendove, u čemu je razlika između mode i modnog stila?
Razlika je u tome što se moda u biti upravlja prema modnim trendovima koji se plasiraju u određenom momentu, a modni stil znači isticanje individualnog i autentičnog. Ono što mi je takođe privuklo pažnju je to da većina stručnjaka za ovu temu ističe važnost osećaja udobnosti dok nosimo ono što smo odabrali da obučemo. Znači da se osećamo dobro, da su nam pokreti slobodni i da odeća odgovara našem telu onako kako mi zamišljamo da je dobro da nam odgovara.
Gost našeg podcasta je Samir Duratović, umjetnik, dizajner, maneken i kreativac. Nekima je poznat kao ime iza kolekcije Boy from Mars.
Samir se sam opisao u jednom svom projektu kao "gej dječak u tradicionalnoj i muslimanskoj obitelji" koji je odrastao uronjen u svijet za koji je smatrao da mu baš i ne pristaje - kao rezultat toga, tražio je utočište u kreativnom izražavanju, na kraju pronašavši put do svijeta mode. I baš zato je idealan kandidat za našu priču o modi i osobnom stilu. Evo šta Samir misli o modi danas:
Mislim da je inovacija mogućnost u materijalu, u tome kako se neke stvari nosi. Pogotovo kad se pogleda sad sa digitalizacijom na svijetu. Sve ide na nekakav workshow reality, mi vidimo neke komične figure i komične cipele koje izgledaju kao Miki Maus cipele. Smiješno nešto, više je zabavno, ima više humora. Nije više toliko ozbiljno. To je neki dokaz da mi tražimo nešto ljepše da pobjegnemo ovom što se dešava u svijetu.
Što bi ti dao kao savjet prosječnom slušatelju za kupovanje odjeće, čime se voditi?
Ja mislim da je vrlo važno da se gleda da se manje kupuje polyester, da se gleda da se kupuju prirodni materijali. Sve što se može opet nabaviti i što se može i opet dat u zemlju i to će otići samo. Da se te stvari kupuju. Ja mislim i to je i bolja kvaliteta. Ja uvijek kad kupujem uvijek treba imati neku majicu, ja uvijek volim nositi crno, ja mislim ako uzimaš one basic majice gledaj da ih ne kupiš za tri eura. Pošto znaš dobro ko ih je napravio i kako. Ima i brandova koji na to gledaju i paze i nije ni toliko skupo kako se misli. Ali mora se imati malo interesa da se nešto promijeni. Najlakše je otići u neku trgovinu i prihvatiti tu ponudu i tri eura platiti za majicu. Ali onda se ne vidi da cijelu godinu možda treba 20-30 puta otići i kupiti tu majicu. A i treba razmišljati da se stvari mogu i prepraviti ako se nešto pokvari to se može prepraviti, ali to samo ako kupite dobru kvalitetu. I ne najjeftinije, to se nekad više isplati nego svaki put da novu uzimate. Ja moram reći da ja najviše uzimam second hand robu. Jedino što ne kupujem u Second hand shopovima su takve neke crne majice, ono što ja nekad tako nosim kad idem na posao i kad budem u studiju, ali sve ostalo: jakne, mantile, jeans... ja to nabavljam u Second hand prodavnicama.
To se onda sukobljava sa određenim pravilima u modi, recimo ne možemo se na poslu pojaviti kao da ćemo na neku sportsku aktivnost ili da ubacimo u kombinaciju omiljene njemačke sandale i čarape?
Istina, ne možemo da mislimo samo na udobnost. Postoje modna pravila odnosno situacije koje nam nameću izbor odeće i način na koji nosimo tu odeću. Kao što si već rekla, određena pravila odevanja se nekada moraju poštovati, a to je: škola, radno mesto ili određeni javni događaji. Ne možemo baš da se pojavimo kako nam odgovara, čak i ako firma u kojoj radimo nema obavezni dress-code, ipak treba da mislimo na odabir odeće koja je prigodna situaciji. Ukratko rečeno: moda može diktirati uniformu ali opet, tu nije kraj: naša individualnost može uniformu prilagoditi nama. A ni čarape u sandalama nisu više modni prekršaj kao što su nekada bile. Moda se menja i razvija, te je razlika između modnih pravila i individualnosti sve manja.
Nekada je moda bila sporija, stilovi su trajali desetljećima, sada se moda ubrzala, kako to?
Da, nekada je komunikacija bila ograničena i modni stil je bio privilegija bogatih slojeva društva, a sada, uz otvorenu komunikaciju i najviše pojavom društvenih mreža moda je „dodala gas“. Fenomen „brze mode“ je sveprisutan, u izlozima poznatih brendova koji se utrkuju ko će u sezoni da plasira više modnih stilova. Neki brendovi brze mode su prošle godine predstavili i po 11 hiljada stilova godišnje. A postoji i fenomen ultrabrze mode gde se u godini dana od strane samo jednog brenda plasira čak više od 300 hiljada stilova. Znači nije samo da je ultra brza moda već je ultra/giga/mega brza moda. Ako je ta roba još jeftina onda se ulazi u začarani krug – brzog nošenja i bacanja – što je loše za zaštitu klime.
Spomenula si društvene mreže koje su pomogle da se moda brže menja. Mogu li društvene mreže diktirati modu?
Da diktiraju ne mogu. Modni dizajneri su još uvek na vrhu modne piramide. Ipak, pojavom influenserica i influensera moda se svakako prilagodila širim masama. Influenseri svojim objavama na društvenim mrežama ne samo da daju podršku modnoj industriji već je i podstiču da se prilagođava. Ono što me fascinira vezano za promenu u modnim standardima je to što su manekenke i manekeni, odnosno modeli, sada raznovrsniji. Društvene mreže i infuenseri su podstakli modnu industriju da uključi i različite tipove modela u svoje prezentacije. Na modnim pistama i naslovnicama modnih časopisa više se ne vide samo vitka i izvajana tela u najnovijim modnim stilovima, već su modeli različiti, baš kao što je i svet različit: ima starijih, ima osoba sa posebnim potrebama, ima punačkijih. Naravno, i tu ima zloupotreba kakve su prikriveno reklamiranje brendova, pa i onih koji promovišu brzu modu, ali se pozitivan uticaj ne može osporiti.
Očigledno da su modni brendovi prepoznali važnost inkluzije za svoje proizvode. Kako se to odražava na modno tržište?
Dobro, rekla bih, sudeći po onome što sam našla od podataka. Ima jedna zanimljivost, koja mi je ranije bila čudna, a koja je u stvari logična, a to je da veći brojevi koštaju skuplje nego manji brojevi odeće. Tako da ako neka punija dama želi da kupi određenu haljinu često mora da je plati skuplje nego ona koja je mršavija. Razlog za to je da za veće brojeve ide više materijala, ali se i utroši više vremena prikom izrade većih brojeva određenog modela, pa to ulazi u cenu haljine. Ipak, uprkos velikoj konkurenciji, veće firme to ne rade, prosto da bi robu prodale.
Da li je moda i cijenama postala prihvatljivija, kada smo već kod cijene?
To da, veliki se novac vrti u modi. U Nemačkoj se prošle godine za modu izdvojilo skoro 58,5 milijardi evra. Žene su više kupovale nego muškarci, od tog iznosa je čak 33 milijarde evra potrošeno na žensku odeću. Ipak, to ne znači da se kupovalo i kvalitetno. A cena zavisi i od kvaliteta, svakako. Brza moda jeste za mnoge prihvatljivija od spore, ali je u tom smislu važno istaći da je brza moda veliki zagađivač planete. Jeftinije cene zahtevaju i jeftiniju proizvodnju, materijale takođe, pa se za izradu odeće koristi plastika koja se kasnije ne može reciklirati.
Šta na to kažu organizacije koje se bore za očuvanje okoliša?
Prema podacima organizacije „Green Peace“, koja se bavi pitanjima važnim za očuvanje planete, brza moda proizvodi od 8 do 10 odsto planetarne emisije ugljen-dioksida. To sve zbog materijala koje koristi u izradi odeće i zbog načina na koji se šije ta odeća - a to je veliki procenat. Brza moda je takođe i u zemljama Zapadnog Balkana popularna. Centar za unapređenje životne sredine, čije je sedište u Beogradu, je istraživao koliko se u Srbiji kupuje odeća. Došli su do brojke da se na godišnjem nivou u Srbiji kupi 82 hiljade tona garderobe, što znači 12 kilograma po građaninu. Sad, da uzmemo pa da merimo ono što smo kupili prošle godine, opet bi podaci bili različiti, ali je svakako mnogo.
Znači, moramo usporiti modu da bismo bolje čuvali planetu?
Svakako. Važno je da imamo svest o materijalima koji se koriste kada želimo da se obučemo onako kako nam se dopada. Pravilo usporavanja mode je da se kupuje manje, ali kvalitetnije. Što će onda koštati skuplje ali će trajati duže, tako da dođemo na istu računicu. Imati stila ne znači konstantno menjati odeću, već takođe znači i imati svest o važnosti očuvanja planete. Kupovina odeće „iz druge ruke“ u secondhand prodavnicama, kao i podrška proizvođačima koji koriste prirodne materijale je odlika modnog stila. Taj stil govori onda jednim dubljim smislom: ne samo o našoj vizuelnoj prezentaciji već i o našem karakteru.
