Live hören
Jetzt läuft: Bad to you von Normani, Nicki Minaj Ariana Grande

Bio, eco, organic – skuplje i zdravije? COSMO bosanski/hrvatski/srpski 03.04.2024 23:00 Min. Verfügbar bis 03.04.2025 COSMO Von Maja Maric


Download Podcast

Bio, eco, organic – skuplje i zdravije?

Stand: 03.04.2024, 18:13 Uhr

Maja Marić, Nenad Kreizer, Nada Pester

Bio ili organska hrana nameće se kao logičan izbor kada je zdrava prehrana u pitanju. Ali što "bio" oznaka sa sobom donosi, osim veće cijene? Maja Marić i Nenad Kreizer i raščlanjuju koja hrana može dobiti potrebne certifikate, i znači li bio odmah i zdravije? Suosnivač BioBalkan brenda Hans-Jörg Hummer najbolje zna kako se to razvija organska poljoprivreda na Zapadnom Balkanu i zašto "bio" oznaka ne znači samo da pred sobom imate "dobar ajvar", već i "fer, održiv i ručno izrađen" proizvod.

Pravilne prehrambene navike ne možete usvojiti preko noći, ali možete s vremenom. I nećete zažaliti zbog toga, to će vam reći svaki nutricionist. A možda i stariji član obitelji. Ali što to točno znači i kako izgleda tržište zdrave hrane?

oznaka BIO

Bio hrana ili organska hrana nameće se kao prvi izbor. Radi se o namirnicama iz organskog uzgoja koje se strogo kontroliraju. To su ujedno i namirnice koje idu u korak sa sve prisutnijom sviješću o važnosti ekologije, vlastite dobrobiti, ali i nekakvog fair-trade pogleda na svijet.

U Njemačkoj je takav način života sve više u fokusu pa tako i djeca u školama već uče o kokošima koje slobodno trčkaraju okolo i od kojih uzimamo jaja, o domaćim jabukama s bio-farmi i sezonskoj ponudi namirnica.

Ali s hranom koja ima prefiks bio ispred sebe, najčešće dolazi i veća cijena. U doba kada mnogi zive na rubu siromaštva i kada je razgovor o inflaciji dio svakodnevnih razgovora, to i nije uvijek najrealnija opcija.

Tim BioBalkan - Christopher Opancar i Hans-Jörg Hummer

Tim BioBalkan - Christopher Opancar i Hans-Jörg Hummer

Stavovi potrošača se ne razlikuju previše u Europskoj uniji i u Regiji. Pa opet moramo spomenuti da, kao i u Njemačkoj, u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, ljudi izdvajaju brigu za zdravlje kao najvažniji motiv za kupovinu organske hrane. Socio-demografski faktori također utječu na stavove potrošača i njihovu spremnost da kupuju organsku hranu pa tako čak nekoliko istraživanja navodi da u zemljama Zapadnog Balkana profil potrošača organske hrane izgleda gotovo identično - to su uglavnom žene, pogotovo s djecom, zatim osobe višeg nivoa obrazovanja i sa većim mjesečnim primanjima. Stanovnici urbanih predijela vode riječ, a najviše pažnje posvećuju voću i povrću, ali ga ne kupuju na tržnicama već u - specijaliziranim trgovinama i supermarketima.

Trend prema organskoj hrani očito postoji i nije slab. Ali nivo proboja na lokalnom tržištu je relativno mali i gotovo nema posebnog naglaska na proizvodima koji su vezani isključivo za ovo podneblje, a da su poznati kao bio-proizvodi. Koji su uzroci tome i kakvo je stanje sa bio-proizvodnjom u zemljama Zapadnog Balkana, zna moj sugovornik Hans-Jörg Hummer, jedan od suosnivača Bio-Balkan brenda koji donosi bio proizvode na vrata građana Europske unije.

- Generalno, ne samo na Balkanu, organska poljoprivreda i organska prerada namirnica je mnogo teža od konvencionalne poljoprivrede. Trajalo je nekoliko godina dok naši dobavljači i naši partneri nisu skroz savladali ove tehnike i dok nisu imali sva potrebna iskustva i svo znanje. Kako npr. tretirati kad paprika ima neku bolest, što se naravno dešava. Ali manje ili više je to sad sve pod kontrolom. Svi sada znaju kako reagovati na razne izazove na njivama, koje metode moraju primjeniti, koje evidencije moraju da vode. To sad manje ili više je sve rutinski i više nije veliki problem, na sreću. To je zahtijevalo puno rada, puno pažnje i dosta novca. Bilo je potrebno, na primjer, naći poljoprivredne stručnjake kao trenere za naše partnere koji gaje paprike, povrće, voće i sve to, zato što te tehnike bez tih kemijskih sintetičkih proizvoda su potpuno drugačije i jako zahtjevne. To znanje nije dostupno na Balkanu i to nedostaje na ovim zemljama. 

Da riješimo sve tehničke nedoumice - koja hrana smije imati oznaku bio, što ti certifikati znače i je li bio hrana i bolja hrana, zna Nenad Kreizer.

Nenade, što je po definiciji zapravo „BIO“? Koje namirnice se smiju prodavati pod tom oznakom?

Kada govorimo o području Europske unije onda se tu radi o živežnim namirnicama koje su proizvedene prema Uredbi Europske unije o proizvodima ekološke ili „BIO“ hrane i te namirnice nose oznaku u obliku lista i zvjezdicama EU-a.

Koji su to uvjeti?

Uvjeta ima mnogo pa ih nećemo sve nabrajati ali možemo u nekoliko osnovnih točaka definirati uvjete koje jedna namirnica mora ispunjavati da bi na tržište izišla s oznakom „BIO“ ili ekološka ili organska.

Bio vom Balkan

A to je da se pri njezinom uzgoju nije upotrebljavala genetski manipulacija bilo da se radi o samom sjemenu za biljke ili prehrani za životinje. Nadalje nije pri stočarstvu dozvoljena upotreba hormona a antibiotici su dopušteni samo, kako se navodi, radi očuvanja zdravlja životinja. Nadalje se životinje moraju držati u uvjetima kojima se izbjegava prenapučenost.

Zemljište na kojem se uzgajaju biljke za prehranu ljudi ili stoke s „BIO“ oznakom također se smije obrađivati samo tako da se ne optereti ili ne iskorištava pretjerano. Poljoprivrednici to nazivaju plodoredima kultura.

Što je umjetnim gnojivima?

Ona u bio uzgoju, i to je iznenađujuće za mnoge, nisu zabranjena ali je njihova upotreba ograničena. Doslovno se u Uredbi kaže da treba izbjegavati upotrebu dušičnih gnojiva. Umjesto toga treba se primjenjivati poljoprivreda koja zemljištu dopušta da se „odmori“.

Isto tako se i upotreba herbicida i pesticida treba izbjegavati i zamijeniti primjenom otpornijih sorti te primjenom tehnika kojima se potiče prirodna kontrola štetočina.

Bio vom Balkan

Znači li „BIO“ automatski i zdravije namirnice?

Tu se naravno mišljenja razilaze. Treba reći jedno: znanstvenog dokaza da je konzumiranje namirnica s „BIO“ tj. ekološkom oznakom zdravije od onih drugih poljoprivrednih proizvoda dobivenih konvencionalnim metodama, jednostavno nema.

Do sada najopsežnija studija, ona koju su 2012. proveli stručnjaci sa sveučilišta u Stanfordu dolazi do zaključka da nema dovoljno dokaza da bi moglo znanstveno zaključiti da konzumacija namirnica s „BIO“ oznakom ima pozitivnijeg učinka na zdravlja nego konzumacija konvencionalnih namirnica.

No zar konzumacija BIO namirnica zaista nema prednosti?

Naravno da je lista pozitivnih aspekata „BIO“ namirnica u usporedbi s konvencionalnim poprilična. Organska hrana ako uopće i sadrži, sadrži mnogo manje pesticida te, to se posebice tiče mesa i mesnih proizvoda, multirezistentnih bakterija koje su otporne na antibiotike.

To je ono čega nema a čega ima više ili je bolje?

„BIO“ namirnice sadrže više antioksidanata koji imaju pozitivan utjecaj na suzbijanje nekih bolesti. Ove namirnice sadrže i više vitamina C. Meso životinje koje su uzgojene prema „BIO“ standardima, dakle onima što se često naziva i „sretne životinje“, sadrži više korisnih Omega 3 kiselina u masnoći.

Bio vom Balkan

Na kraju je dokazano da namirnice iz bio uzgoja imaju i višu nutritivnu vrijednost. To znači laički rečeno da jabuka ili odrezak iz „BIO“ uzgoja brže zasiti nego jabuka ili odrezak iz konvencionalnog uzgoja.

Koliki je udio „BIO“ proizvoda u ukupnoj potrošnji?

Iako se može steći dojam da udio „BIO“ namirnica strelovito raste zbog ulaska sve većeg broja trgovinskih lanaca u opskrbu ovom vrstom proizvoda, udio je još uvijek relativno malen. U Njemačkoj on prema posljednjim podacima iznosi svega 6,8 posto a tu je negdje od EU država i Hrvatska sa 6,9 posto. Apsolutni rekorder je Austrija s preko 25 posto udjela organske ili „BIO“ hrane u potrošnji.

Koje je kritika na „BIO“ ili ekološkim proizvodima?

Bilo je mnogo kritika na račun „BIO“ proizvoda posebno nakon širenja ovih namirnica i na regale diskonta, poput onih da ekološka proizvodnja namirnica zahtijeva veće površine od konvencionalne ali to je u međuvremenu demantirano ili se pokazalo netočnim.

Tržnica u Zadru

Tržnica u Zadru

Većina glasova na internetu koji se bave ovom temom se svodi na nekoliko lošijih strana „BIO“ namirnica. Prva se odnosi na činjenicu da su „BIO“ namirnice skuplje i to u mnogo slučajeva osjetno skuplje nego konvencionalni proizvodi. Druga zamjerka je da je „BIO“ proizvodima vijek trajanja često kraći a česta zamjerka se odnosi na ponekad nepregledne oznake bio proizvoda. Jer jedan „BIO“ proizvod može, osim EU Bio certifikata imati i druge oznake čije porijeklo i značaj običnom kupcu često nije dokučiv.

Ima li BIO proizvoda s Balkana u njemačkim trgovinama?

Za sada u nekoliko izabranih trgovina koje prodaju delikatese ali ne isključivo samo delikatese s Balkana. U onim klasičnim, "yugo" shopovima bio proizvoda ima samo pojedinačno, poput bio Vegete i sl.

ručno pečenje paprika

U širim razmjerima meni je upalo u oko da u ribarnicama brancini i orade iz biološkog uzgoja uglavnom dolaze iz pomorskih ribogojilišta na jadranskoj obali.