Reforma azila: Svi migranti jednaki pred EU?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 10.07.2023. 25:25 Min.. Verfügbar bis 09.07.2024. COSMO. Von Amir Kamber.
Reforma azila: Svi migranti jednaki pred EU?
Stand: 10.07.2023, 18:15 Uhr
Amir Kamber, Nenad Kreizer, Nada Pester
Evropska unija postigla je istorijski dogovor o azilu - ili možda ipak nije? Koje tačke su sporne? Petar Rosandić iz nevladine organizacije SOS Balkanroute planove EU opisuje kao moralni bankrot. U razgovoru s Amirom Kamberom objašnjava zašto. Nenad Kreizer analizira pozadinu reforme kojom se namjerava smanjiti tzv. ilegalna migracija. Gdje je zapelo? Šta žele Poljska i Mađarska? Ko se u Evropi boji jačanja desnice? Kakve veze s cijelom pričom ima migrantski kamp Lipa na granici BiH i Hrvatske?
Danas govorimo o evropskom dogovoru odnosno kompromisu o azilu, o planovima kako bi se ubuduće trebalo postupati prema migrantima koji pristižu u Evropu. Između ostalog, ključna tačka - pravo za dobijanje azila uskoro be se trebalo preispitivati van Evropske unije, na njenim vanjskim granicama, na određenim punktovima i u određenim prihvatnim centrima. Pri čemu se naravno odmah postavlja pitanje - gdje, u kakvim centrima tačno, i na kakvoj pravnoj osnovi?
Podsjećam, govorili smo nedavno o migrantskom kampu Lipa u Bosni i Hercegovini, na granici sa Hrvatskom, gdje je zaustavljena gradnja objekta koji je izgleda trebao služiti kao neka vrsta pritvora. Da li je ideja EU da se kandidati za azil ubuduće kontroliraju, preispituju upravo u takvim prihvatnim centrima, pod sličnim uslovima?
Ali krenimo redom. Najprije treba znati da evropski dogovor o azilu zapravo i nije baš do kraja dogovoren. Nešto jeste, nešto nije dogovoreno. Šta tačno - o tome više zna kolega Nenad Kreizer
Nenade, šta je dogovoreno? Šta je najveća novost?
Najveća novost je svakako da bi ubuduće zahtjev za azilom bio podnošen i rješavan prije ulaska u samu Europsku uniju i to u centrima uz samu granicu. Postupak bi u ovim centrima trajao najviše šest mjeseci. U slučaju pozitivnog rješavanja, podnositelji zahtjeva bi bili upućeni u neku zemlju Europske unije a u slučaju odbijanja u zemlje porijekla.
Odnosi li se to na sve podnositelje zahtjeva za azilom?
Ne, nego samo za one koji dolaze iz zemalja čiji državljani u pravilu imaju male izglede za pozitivno rješavanje statusa: dakle čije je kvota priznavanja ispod 20 posto. To se odnosi na zemlje poput Tunisa, Indije, Pakistana Turske ali i Srbije i Sjeverne Makedonije iz koje još uvijek dolazi ne mali broj onih koji u EU-u traže azil. Samo prošle godine iz Sjeverne Makedonije oko 2.800 a iz Srbije oko 1.500. Pritom se radi o onima koji iz ovog ili onog razloga po drugi put podnose zahtjev za azilom iako je gotovo sigurno da neće biti riješen pozitivno.
Znači pravilo o odluci na granici se ne odnosi na one koji dolaze iz zemalja iz kojih ionako posljednjih godina dolazi najveći broj tražitelja azila.
Točno. Svi podnositelji zahtjeva za azilom koji dolaze iz zemalja s visokim postotkom priznavanja bi bili upućeni na provjeru statusa o azilu direktno u zemlje članice gdje bi čekali na rješenje. No oni neće stihijski kao do sada moći birati u koje zemlje nego u one koje im se po posebnom ključu odrede. Kao osobe koje relativno sigurno dobivaju zaštitu se računaju državljani Sirije, Afganistana ili Iraka.
Gdje bi se konkretno ti centri nalazili?
Na vanjskim granicama Europske unije. Pritom se ne precizira točno gdje. Da li na teritoriji susjednih država koje graniče s Europskom unijom, što bi se recimo odnosilo na Srbiju i Bosnu i Hercegovinu koje graniče s Hrvatskom i Mađarskom. Ili na samoj granici u tzv. ničijoj zemlji. Njemačka, koja se nalazi okružena zemljama EU-a, planira takve centre smjestiti u neke od svojih međunarodnih aerodroma.
Na kasnijem sastanku Vijeća EU-a, najvišeg gremija Europske unije, međutim nije konačno prihvaćeno ono što su dogovorili ministri unutarnjih poslova. Gdje je zapelo?
Zapelo je na klauzuli od preraspodjeli izbjeglica po zemljama članicama kako bi se rasteretile one zemlje u koje izbjeglice po prvi put stupa na tlo Europske unija a to su u pravilu Grčka i Italija.
Zemlje se mogu „izvući“ od primanja izbjeglica ali bi za svakog odbijenog izbjeglicu bile prisiljene plaćati 20.000 eura godišnje. To je za sada prihvatila Češka koja ne želi izbjeglice nego je radije spremna plaćati za to da se one smjeste negdje drugdje.
Poljska i Mađarska međutim ne žele ni to.
Tako je. Ova dvije zemlje ne pristaju ni na kakav ključ preraspodjele. Poljska se poziv na to da je već primila gotovo dva milijuna izbjeglica iz Ukrajine a Mađarska jednostavno kaže da ne pristaje na nikakvo useljavanje. Pa su se zato predsjednici država i vlada razišli bez konkretnog prihvaćanja reforme.
Jesu li ove promjene o kojima smo do sada govorili gotova stvar?
Iako dakle na samitu EU vijeća nije postignut dogovor, računa se da bi većina aspekta mogla zaživjeti u svakodnevici. Dakle to se prije svega odnosi na to da se odluka o azilu donosi prije ulaska u EU. Za Poljsku i Mađarsku je sporan jedino ključ preraspodjele. Očekuje se da će u sljedećim mjesecima a govori se do samita EU vijeća krajem godine, biti postignuta neka vrsta dogovora bez obzira na Poljsku i Mađarsku.
Petar Rosandić iz nevladine organizacije SOS Bakalnroute iz Beča provodi puno vremena na granicama duž balkanske rute gdje pomaže izbjeglicama.
Rosandić je više nego skeptičan u vezi s planovima EU i kompromisom o azilu, u kojem vidi, kako kaže "bankrotsku" objavu u pogledu ljudskih prava - jer bi se, kako navodi, na granicama na osnovu nacije a ne pojedinačne biografije i situacije odlučivalo o tome ko ima a ko nema pravo tražiti azil u EU.
„Ti ljudi su žrtve i politike i krijumčara i desničarskog populizma. Sve te sudbine su potresne neovisno od zemlje podrijetla. To je jedan kroničan skandal. Mislim da će se kroz ovaj "deal" to znatno pogoršati, a krijumčari će još više zarađivati.“
Neke zemlje same provode svoju vlastiti migracijsku politiku, to je bilo vidljivo i na mini samitu u Beču prošlog tjedna. Tko se tamo susreo i zašto?
Radi se o suradnji Austrije, Mađarske i Srbije i prije svega pitanja zaustavljanja protoka migranata po tzv. Balkanskoj ruti. Tu se međutim uglavnom radi o pritisku konzervativne vlade u Beču na Srbiju da učini sve kako bi se zaustavio priljev izbjeglica prema zapadu Europe. Srbija je nakon prvog sastanka prije par mjeseci ukinula bezvizni režim sa zemljama poput Tunisa i Indije nakon čega je drastično pao broj podnositelja zahtjeva za azilom iz ovih zemalja. EU od potencijalnih zemalja članica, što Srbija i je, traži usklađivanje vizne politike s onom u EU-u.
Tzv. kompromis o azilu je međutim sporan i u samoj Njemačkoj.
Da. posebice kod organizacija za zaštitu ljudskih prava poput Amnesty Internationala. Ova organizacija tvrdi da planirani postupak zapravo isključuje mogućnost pravog postupka provjere razloga zbog kojih neka osoba postavlja zahtjev za azilom jer će on biti rješavan po kratkom postupku.
Nadalje i unutar same vladajuće koalicije je princip rješavanja zahtjeva za azilom izvan područja sporan. Mnogi istaknuti političari stranke Zelenih odbacuju ovaj tzv. Azilni kompromis a neki političari poput EU zastupnika Erika Marquardta su najavili da će pravilo zaustaviti tijekom procedure u EU parlamentu.
Kritiziraju se i oni dijelovi kompromisa koji bi trebali omogućiti olakšano protjerivanje.
Na udaru kritika se nalazi i jedan od važnijih aspekata novog pravila o azilu a to je i lakše protjerivanje u zemlje koje za EU slove kao sigurne. Lista tih zemalja se namjerava proširiti. Kritizira se tako da Bruxelles kao sigurne želi proglasiti zemlje poput Tunisa, Egipta, Turske i neka dijelove Libije. Neke zemlje poput Danske razmatraju mogućnost protjerivanja čak i u neke dijelove Sirije u kojoj još uvijek vlada građanski rat.
Spomenuo si Dansku, ovo je jedna od zemalja koja već godinama provodi jednu od najstrožih politika migracija iako su na vlasti socijaldemokrati. Krije li se iza cijele reforme, koja zapravo znači pooštrenje zakona i pokušaj smanjenje nereguliranog useljavanja, strah od jačanja desnice?
Procjenjuje se da zapravo iza cijele reforme EU sustava o azilu stoji pojačana ilegalna migracija u Europu i pokušaji da se ona smanji. Treba samo spomenuti uspjeh stranaka poput AfD-a koji dobar dio svoje trenutne popularnost zahvaljuju kritici zakona o useljavanju. Slične tendencije se bilježe svuda u Europi. Evo vlada u Nizozemskoj je upravo pala zbog svađe oko izbjeglica.
No to je već tema za jedan od naših sljedećih podcasta...
