Manje sjetna, više sretna
Stand: 22.12.2023, 14:33 Uhr
Zoran Stošić, Nada Pester
Za sve u životu postoje pomagala, nastavci, pojačivači... npr. u kulinarstvu. Univerzalni pojačivač doživljaja za sve čime se bavite je glazba, baš ona koju volite ili uz koju volite, jer kako kaže lik šlager pjevača iz filma "Ko to tamo peva" – Ljubav je kao pesma, ako ne legne u pravo vreme, kao da je i nema. A bilo je glazbe i ove godine, na pretek.
Prošetajmo glazbenim događanjima, s posebnim osvrtom na ono što je obilježilo proteklu godinu.
Protekle godine se glazbena javnost opet počela zanimati za dugosvirajuće formate, nasuprot omraženog hit-singla, koji ako vas ne obuzme u prvih 5 sekundi, onda ni neće. Naravno, radi se o slušateljima, a ne konzumentima koji se pod utjecajem (ne)dopuštenih supstanci u klubu ljuljaju uz bilo koji ritam, dok ne uleti neko autotjun teljenje, onda skaču na šank. Konzumenti možda ni ne znaju da se pjesme objedinju u format albuma, ali to znaju, i cijene, slušatelji. Stasao je novi naraštaj koji traži i sluša albume pa ćemo se ovoga puta osvrnuti na par najcjenjenijih.
Medju njima je novi album sastava Pips, Chips & Videoclips
Nimalo mladi, ali uvijek nekako svježi, unatoč tunjavo tugaljivom pjevanju i tekstovima, Pipsi su nedavno izdali album koji bi dobro pristajao i nekome tko tek ulazi u arenu borbe s vlastitim osjećajima koje treba preko nezainteresiranih posrednika plasirati budućim obožavateljima. Ta formula rijetko radi, ali kad proradi, onda imamo Dubravka Ivaniša kao autora i prateći bend koji se članski i zvukovno mijenja valjda već 30 godina. U moru albuma koji se svakako zovu, ovaj se ističe pamtljivo svakodnevnim imenom "Vesna".
Nešto mlađi i također svježi su momci iz Klinike Denisa Kataneca.
To je grupa koja je svojim ovogodišnjim albumom "Kao zao kor" osvojila visoka mjesta na ljestvicama popularnosti, ali i kvalitete. Sva sreća, više nema nesporazuma kao kada je prije 15-ak godina književnu nagradu dobrom prodajom knjige osvojila tada staleta Nives Celzijus, a organizatori nagrade brže-bolje ukinuli kategoriju hit godine da je ne bi morali uručiti njoj. Danas nema tog prenemaganja, u istom gradu Prijovićka puni 5 Arena, i Klinika snima album koji puni srca tisuća zainteresiranih za nešto sasvim drugo.
Dobar i cijenjen album objavio je i Vojko V, ne propustivši priliku da drugi album nazove "Dvojko".
A ako treći ne bude "Trojko", to će samo značiti da je njemu ta fora dosadila davno prije nego nama. Ovoga puta Vojko nema neki izraziti hit, niti se obračunava s demonima našeg političkog, ekonomskog ili moralnog trenutka, bilo lokalno, bilo planetarno, čega nakon pandemije ima više od prosjeka. Neki ljudi jednostavno ne mogu svaki dan ustati nadrndani, Vojko je među njima.
A mlađe generacije?
Album mlađeg, iako ne sasvim mladog Antuna Alekse, nazvan Poyy možda je to što scena mora imati, nekoga tko o problemima generacije govori iz cipela suvremenika, bez odmaka i dociranja kako je bilo u naše vrijeme. Momak, koji je snimio album pod pseudonimom IDEMO, paralelno svira u još nekoliko glazbenih projekata, a njegov zvuk neki dovode u vezu s onim od prije 3-4 desetljeća pa mu to možda osigura dio publike među onima koji, iako vremešni, shvaćaju da svijet ne samo da ostaje na mladima, već sada, ovoga trena, taj svijet žive i naivno i bez zadrške osjećaju svojim samo i jedino mladi.
