Novosti s glazbene scene Hrvatske
Kohabitacija
Zoran Stošić, Zagreb
Neslaganje u glazbenom ukusu ne bi ni u snu trebalo biti razlog za nasilje, no kraj 70-ih je u Zagrebu bio obilježen ne samo glazbom već i tučnjavama kojima je, više povod nego razlog, bilo ono što se sluša. Tzv. šminkeri su tukli tzv. hašomane, a za koju godinu i punkere. Bogati protiv siromašnih, uglađeni protiv otrcanih, privilegirani protiv potlačenih...
U Hrvatskoj su završeni parlamentarni izbori, je li ikoja predizborna pjesma ostala u ušima glasača?
Jedni su izbori završeni, ali nas čekaju još neki pa će i uz njih vjerojatno poteći kakva prigodna pjesma. Trenutno se odvijaju dogovori oko sastavljanja parlamentarne većine, a usporedo s tim pokušajem da se zaboravi predizborno pljuvanje jednih po drugima se odvija nastavak bespoštedne borbe predjednika i premijera oko toga tko je veći frajer, tko je bio u pravu i kada, i tko je bio u krivu i koliko često. Na samom kraju kampanje se pojavila pjesma koja je, sada već sasvim otužnu privatnu prepirku dvojice javnih dužnosnika, publici donijela u dosad nepoznatoj formi. Naime, u pjesmi „Sučeljavanje“ koju pod pseudonimom Alejuandro Buendija potpisuje Saša iz TBF-a, predsjednik Milanović i premijer Plenković repajući jedan drugom predbacuju uobičajene stvari, baš kao u freestyle borbi dva repera. Samo što ovo nisu njih dvojica već umjetna inteligencija, glasovi koje čujemo jesu njihovi, čak je i duh onog što govore njihov, ali cijela je stvar plod tog zasad zabavnog, ali dubinski zastrašujućeg trenda u kojem se više ne zna što je doista, a što kobajagi.
Postoji li u Hrvatskoj išta nalik protestnom pravcu, kad je politika već toliko zaokupljena samom sobom?
Čini se neobičnim, ali je nekada davno, kad su u bivšoj zajedničkoj državi radnička i socijalna prava bila zaštićena, bilo puno više pjesama koje su pozivale na bunt. Perjanica tog nepovezanog, ali među ljudima prisutnog nezadovoljstva su bili Haustor, grupa koja je tekstovima uvijek poticala preispitivanje slobode. Tada se vjerojano nije mislilo na političku već više na ekonomsku slobodu pa je danas, kad su i jedna i druga ispunjene, a nisu se baš pokazale, izlišno propitivati koliko smo slobodni, posebno kroz pjesmu. Istaknuti članovi Haustora danas imaju donekle različite statuse, iako su krenuli iz istog radničkog kombinezona, makar je tada bio koncertna rekvizita. Darko Rundek, pjevač negdašnjeg Haustora i potom uspješan solo autor, prošle je godine snimio album velikih hitova Haustora praćen Jazz orkestrom HRT-a, dok je Srđan Sacher zadržao bendovski pristup pa povremeno objavi poneku pjesmu odsviranu na način kako je to možda nekad radio s Haustorom, ili u grupi Vještice. Novom, a zapravo starom pjesmom oglasio se i ovih dana, snimivši novu verziju starog hita Haustora iz 1981. Pjesma je to oskudnog teksta i pomalo nespretnog naslova, '60-'65.
Od vremena Haustora se štošta u glazbi prilično promijenilo, posebno u vezi pjevanja.
Još 90-ih je jedini jezik kojim se pjevalo bio materinji, a onda su polagano bendovi prvo počeli uzimati strana imena, ponekad samo iz želje da budu drugačiji ili da se našale, ali ubrzo su neki pa potom i mnogi krenuli pjevati na engleskom. Vrlo rijetko se događalo da se predomisle, tako da sada imamo već cijeli naraštaj autora i izvođača kojima melodija engleskog jezika naprosto zvuči bolje, bez obzira o čemu pjevaju. Kantautorica Mary May, koja je prvi album objavila 2018. nedavno je zgotovila i objavila drugi album nazvan “Now Tell Me How You Break”, sve su pjesme na engleskom, a ona praćena iskusnim glazbenicima ovih dana predstavlja singl “The Face”, u čijem video spotu, uz Sretena Mokrovića, glumi i svestrani Filip Riđički, bliski glazbeni suradnik maloprije spomenutog Srđana Sachera.
