Novosti s glazbene scene Hrvatske
Duga kosa, kratka pamet
Zoran Stošić, Zagreb
Ova uzrečica sredovječnih Balkanaca iz polovice prošlog stoljeća je „targetirala“ mlađe kao neprilagođene, nepouzdane, nazainteresirane i površne. Još ako su svirali li slušali suvremenu glazbu... I sve to samo zato jer su bili, kako je to 80-ih pjevao Jura iz Filma, neprilagođeni. No i neprilagođenosti ste mogli biti... neprilagođeni. Tako je suvremena glazba dobila omiljenog nevaljalca u obitelji – alternativu.
Alternativa je čudna, ali nježna biljka, uzgaja li se to u Hrvatskoj uopće?
Teško je biti alternativa tako rasutoj sceni kakva je trenutna hrvatska, jer možete biti i rock i pop istovremeno, nastupati na festivalima, ili u rijetkim klubovima pa nemati nikakav nosač zvuka ikad, ili ne samo skakati iz stila u stil, nego ih nagurati u istu pjesmu. Sve je postalo više fasada nego suština, to je kao večernji prizor gdje tri prijateljice, jedna punkerica, druga šminkerica, a treća hašomanka, što je nekad bio hrvatski naziv za hipije, šetaju ulicom prema narodnjačkom klubu, gdje ima i droge i alkohola, ali nema nijednog od glazbenih pravaca čija obilježja te djevojke signaliziraju svojom odjećom. Danas alternativca na ulici možete najlakše prepoznati kao neupadljivog, nalik štreberu, često usamljenog, i svakako nepopularnog u društvu. Možda se u tu sliku uklapa i Vinko Ergotić, scenskog imena Zimizelen, koji je za vrijeme pandemije napustio grupni pristup i pjevanje na engleskom pa sad predstavlja album „Snovi na uzici“, a objavio je s njega već treći singl, pjesmu „Iza zavjesa“.
Alternativa je obično plodno tlo za jednakost i uključivost pa tako, za razliku od estrade, tu vlada i spolna ravnopravnost.
Na rubovima javnog interesa obično rastu najčudnije biljke glazbenog ekosustava, tamo gdje kosilica kritike i nemilosrdne srednjestrujaške publike ne doseže, žive bendovi, suradnje i projekti ljudi kojima pjesme ne služe za dizanje cijene nastupa na svadbama, već radoznalo istražuju zvuk, kamo god da ih to odvede. Ivana Picek je kantautorica koja se pred publikom trenutno pojavljuje kao Pi, a prije je surađivala s Ninom Romić i bila članica grupe Pridjevi, s albumom objavljenim i u inozemstvu, sve do Amerike. Ivana se na albumu „E.I.“ bavi umjetnom inteligencijom, ali kratica u nazivu njenog albuma skriva imaginarni Evgenia Institut. Za sve nas je to sasvim nova tema, i sve oko nje je po-prvi-put i neistraženo, često i posve nerazumljivo, ali za sada, iz radoznalosti nas koji promatramo kamo će nas to sve odvesti, proizlaze pjesme kao što je Ivanina „Antifragilna“.
Nakon pada diskografije, čemu je današnja alternativa zapravo altenativna?
To je svakako pitanje bez pravog odgovora, barem za sada, jer izgleda da živimo u tranziciji prema nečem novom što se oslanja na štošta staro. Danas je aternativa ako objavite gramofonsku ploču, to sigurno neće uraditi izvođači koji u Hrvatskoj glase za srednju struju... zaluđenost kazetama da i ne spominjem. Alternativa ste i ako svirate i pjevate ne mareći za novčani ishod te avanture. Svirke po malim prostorima, bez pozornosti medija, i to je također alternativa. Nekad je alternativa bila logično mjesto za mlade, danas su alternativci i ljudi koji po 20-30 godina tupe jedno te isto. Moj prijatelj ovih dana objavljuje autorski album, prvi u životu, na pragu šezdesete godine života, izdavač mu je preporučio vinil jer CD-e nitko niti izdaje, niti kupuje. Zvao me da mu na jednoj pjesmi odsviram gitaru jer smo prije 40 godina začeli bend koji je tad slovio za alternativu, a kako se ni on ni ja nismo pomakli u glazbenom ukusu nikud, onda smo valjda alternativa i danas. Među alternativcima koji se nisu prodali, možda i zato jer im nitko nije ni nudio prelazak na tamnu stranu zarade i popularnosti su i zagrebački punkeri Mašinko, nedavno su obajavili pjesmu „Pozovite rapsode“, za koju imaju spot u kojem jedu roštilj i piju vino, tako da su spojili rekvizitu i ketering u jedno, onako, baš alternativno, jel...
