Dobar čovjek, dobra muzika? - Tvoj Korzo petkom

Stand: 13.09.2024, 18:06 Uhr

Amir Kamber, Zoka Ćatić, Nada Pester

Kako odvojiti muziku od politike? Može li se uživati u umjetnosti mimo priče o moralu? Pored preminulog Bore Čorbe, naravno, ima niz drugih muzičara koji su za neke ljude iz moralnih razloga neprihvatljivi. Amir Kamber razgovara s ukrajinskom novinarkom Valerijom Molderf o muzici, moralu, ratu i ruskoj muzici. Novosti sa bosansko-hercegovačke muzičke scene donosi Zoka Ćatić. Slušamo svježu muziku, tu su KEM iz Skoplja (Blag Limon, Kiselo Grozje) i Lika Kolorado iz Hrvatske (Jedva čekam da odem).

Prošle sedmice je u Ljubljani preminuo Bora Đorđević, Bora Čorba, u 72. godini života. Rođen u Čačku, kasnije frontman sastava Riblja Čorba iz Beograda. Za jedne velika rok zvijezda, idol, pjesnik, jedan od najvažnijih umjetnika na prostoru zemlje koja se nekada zvala Jugoslavija. S druge strane, u očima nekih drugih je Bora Čorba omražen i već odavno kenselovan, kako bi se to danas reklo, zbog nacionalističkih izjava i stavova u jeku prošlih ratova - između ostalog i na račun Slovenije u kojoj je na koncu svog života živio i gdje se liječio. Ovih dana velika tema i dilema u medijima, na internetu. Jedni od glavih pitanje glasi - kako odvojiti muziku od politike, može li se uživati u muzici mimo morala.

Pitanje na koje izgleda ne postoji sasvim jasan odgovor ne samo kada je riječ o Bori Čorbi. Jer i niz nekih drugih muzičara, umjetnika i umjetnica su za neke druge ljude iz moralnih razloga nepodnošljivi. Kada smo razmišljali da se bavimo tom temom u današnjem podcastu pitali smo se -  koga nazvati? Nije lako. Kako pametno razgovarati na tu temu - bez da unaprijed osuđujemo ili presuđujemo?

Zbog toga ćemo u nastavku pokušati da se vratimo na početak priče - i to preko Ukrajine. Naime tako što ćemo pokušati da shvatimo odnosno da se prisjetimo kako je to bilo u ratu, kako se percipirala muzika s druge strane fronta - sve to pomoću situacije u Ukrajini koja će nam poslužiti kao jedna vrsta ogledala za vlastitu ratnu prošlost, za emocije, poglede i tenzije koje su onda vladale u vezi s muzikom.

A svemu tome će mi pomoći Valeriia Molderf, 22-godišnja novinarka iz Ukrajine, koja već godinu i pol dana živi u Njemačkoj, inače potječe iz Kijeva, Valeriija trenutno radi za COSMO, danas u našoj redakciji. A nastavku dakle, razgovaramo o Ukrajini, muzici i ratu, s ciljem da bolje shvatimo pod navodnicima i njih i nas - onda i danas.

Pozdrav Valerija, opiši nam ukratko ukrajinsku muzičku scenu?

Glazbena scena u Ukrajini se promijenila. Prije ruskog napada 24. veljače 2022. uglavnom smo dijelili medijski krajolik s Rusijom. Postojao je samo određeni ograničeni broj poznatih ukrajinskih izvođača kao što su rock glazbenici Okean Elzy i Skryabin kao i nekoliko eksperimentalnih folk formata kao što su Dakh Daughters ili Vivienne Mort - indie pop. Međutim rat je probudio pozornost prema vlastitoj kulturi. Općenito, mogu reći da postoji val popularne glazbe koja je poznata širom svijeta, kao i underground kojeg ne poznaju niti svi Ukrajinci. Inače, i na Euroviziji su se mogli vidjeti poznati izvođači kao što su pop pjevačice Alyona Alyona, Jerry Heil ili hip-hip projekt Kalush. Kada govorimo o tzv. muzičkim nišama - moji favoriti su Katya Chilly koja se bavi rave muzikom, Mertvy Piven, u prijevodu mrtvi pijevac. Ima još jedna zanimljiva novost u vezi s umjetnicom Klavdiya Petrivna. Ta dosad anonimna indie cabaret pjevačica, koja je odavno iznimno poznata u Ukrajini, je prije tjedan dana prvi put pokazala svoje lice.

Šta je s ruskom muzikom, pjesmama na ruskom jeziku - kako se Ukrajina odnosi prema njima?

Ruska glazba je zakonom zabranjena na javnim mjestima u Ukrajini. Postoje i iznimke: ruski umjetnici koji su javno i nedvosmisleno osudili rat s Rusijom. Ali ima i Rusa u glazbi koji podržavaju Rusiju u ratu. Oni su u Ukrajini na crnoj listi i oko toga gotovo da nema rasprave. Ali tu su i ukrajinski umjetnici koji su prije ili još uvijek rade pjesme na ruskom jeziku. Zato se o tome vrlo često raspravlja. To je vruća temom u ukrajinskom društvu.

Pri čemu vjerovatno jedni zastupaju stav kako jezik ne igra glavnu ulogu, odnosno kako se ne bi trebalo odustati od ruske muzika samo zato što je ruska?

Drugi kažu da treba razvijati ukrajinsku kulturu i identitet i da sve što je rusko može oštetiti psihu i osjećaje onih koji su bili pod okupacijom. Mislim da se najčešće rasprave vode o Zoji i Čajkovskom. Zoi je bio najpopularniji ruski izvođač u Ukrajini, posebno u punk rocku. Mnogi njegovi obožavatelji vjeruju da bi, da je danas živ, definitivno osudio rat, iako Zoi nikada u životu nije izražavao svoje političke stavove. Čajkovski je također kontroverzan, dijelom zato što jedna od najpoznatijih glazbenih akademija u Ukrajini nosi njegovo ime. Mnogi klasični glazbenici željeli su zadržati stare standarde i izvoditi njegova svima poznata remek-djela. Neki su tvrdili da je Ukrajinac jer imao ukrajinske korijene. Ali ta ideja nije prihvaćena jer nije imao nikakve druge veze s Ukrajinom.

A kako ti lično gledaš na rusku muziku, možeš li uživati u njoj, u ovom momentu, tvoj lični doživljaj, budi slobodno iskrena?

Veći dio naše povijesti Ukrajina je bila provincija Ruskog Carstva ili SSSR-a. Ako se dio carstva želi osamostaliti, mora se, barem za određeno vrijeme, distancirati od svega što je s tim carstvom povezano - tim više što antiukrajinske tendencije imaju dugu tradiciju u ruskoj kulturi. To je moje mišljenje. Jako me veseli vidjeti kako možemo otkriti glazbenike i skladatelje kao što su Leonid Grabowsky ili Boris Lyatoschinsky i uživati u raznolikosti ukrajinske kulture.

Zamisli da jedan ruski pjevač, velika zvijezda, koja otvoreno nije na strani Ukrajine, napiše ljubavnu pjesmu koja je predivna, prelijepo zvuči. Da li bi mogla odvojiti jedno od dugog?

Za mene osobno bi to bio problem, jer ne mogu uživati u takvim pjesmama. Nije problem što su pjesme ruske, svejedno na koju temu, samo mislim da bi trebalo otkrivati vlastite pjesme.