Građani Hrvatske s pravom glasa ove godine treći put izlaze na birališta. Nakon europskih i parlamentarnih, dva dana pred kraj godine dakle u praznično vrijeme između Božića i Nove godine, bit će održani osmi predsjednicki izbori od proglašenja nezavisnosti 1992. godine.
Posljednja faza neslužbene predizborne kampanje za predsjedničke izbore u Hrvatskoj započela je prošlog petka 29.11. početkom sakupljanjem potpisa kandidata. Do 10.12. kandidati moraju sakupiti najmanje 10.000 potpisa kako bi se kandidirali u utrci za predsjedničku funkciju.
Od izglednih kandidata se uz aktualnog predsjednika Zorana Milanovića, SDP, koji se kandidirao za drugi mandat ističu još i kandidat vladajućeg HDZ-a i bivši ministar Dragan Primorac kao i kandidatkinja stranke lijevog centra "Možemo!" Ivana Kekin. Tu su još i kandidati s desnog krila poput neovisne Marije Selak Raspudić te kandidat stranke Most Miro Bulj.
Već je sada više nego izvjesno da će se o tome tko će daljnjih pet godina boraviti (ili ostati) u predsjedničkoj palači na Pantovčaku odlučivati u drugom krugu izbora koji će se održati dva tjedna nakon prvog kruga, dakle 12. 1.
Kako ostvariti svoje pravo glasa u inozemstvu, pa i u Njemačkoj
Da čujemo više o samom tijeku izbora, kampanji i mogućim kandidatima, tu je kolega Siniša Bogdanić iz Zagreba.
Siniša, Hrvatska je na vrhuncu neformalne kampanje za predsjedničke izbore. Kako idu pripreme i što do tada predsjednički kandidati trebaju učiniti?
Nakon dugog iščekivanja, Vlada je odlučila da će se izbori za Predsjednika Republike održati između Božića i Nove godine. Dakle, građani su pozvani da se na biralištima pojave u nedjelju 29. prosinca, što znači da će se u subotu 28. prosinca izborno šutjeti. Nedjelja je očekivani dan, budući da je vladajući HDZ jasno davao do znanja da se neće birati radnim danom kako je to bilo za parlamentarne izbore a koje je raspisao predsjednik Zoran Milanović. Odluka je donesena 28. studenog pa je tada počeo teći i rok za prikupljanje potpisa da bi kandidature bile valjane. Do 10. ovog mjeseca svaki potencijalni kandidat mora prikupiti 10.000 potpisa birača. Birači smiju podršku dati samo jednom kandidatu. Ako niti jedan kandidat u prvom krugu ne osvoji većinu glasova svih birača koji su glasali, a to je scenarij kojega svi predviđaju, drugi krug s dva kandidata koji su osvojili najviše glasova održat će za dva tjedna, odnosno 12. siječnja 2025. godine.
Kampanja, stječe se dojam, traje već od proljeća kada su održani parlamentarni izbori. No to je sve neslužbeno, zar ne?
Da, jer u stvari ni ne znamo koji će najavljeni kandidati prikupiti potrebne potpise i zaista se pojaviti u Državnom izbornom povjerenstvu do krajnjeg roka, a to je ponoć 10. prosinca. S obzirom da te potpise treba i provjeriti, službena kampanja će započeti 13. prosinca. Kao što sam rekao, Hrvatska još uvijek ima taj anakroni institut predizborne šutnje pa svaka kampanja i političko agitiranje moraju prestati 24 sata prije dana izbora.
To je vrijeme u kojem bi se građani trebali prepusti kontemplaciji, analizirati viđeno i obećano kako bi na birališta izašli bez dvojbi i laka srca zaokružili svog kandidata. Dakako, predizborna šutnja u vrijeme društvenih medija je posve nemoguća ne čudi da se prije svakih izbora propituje njen smisao. Prema anketi koju je provela Nova TV, više od polovine građana je za ukidanje šutnje. U tome ide i prilog da za njeno kršenje nema propisanih kazni, na što upozorava i Državno izborno povjerenstvo prije svakih izbora.
Koliko uopće utjecaja ima funkcija predsjednika u Hrvatskoj i zašto aktualni predsjednik Zoran Milanović, kako se procjenjuje, ima najviše izgleda za pobjedu razjasnit će nam prof. Dragan Bagić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji već dulje vrijeme prati ponašanje hrvatskog biračkog tijela.
Profesore Bagiću, kome dajete najviše izgleda za pobjedu, ili je možda još prerano?
Prema trenutnim pokazateljima se čini da aktualni predsjednik Zoran Milanović stoji zapravo jako dobro i da u službeni dio predizborne utrke ulazi s jako dobrom startnom pozicijom. Trenutno izgleda kao da je velika vjerojatnost da on bude reizabran na tu poziciju na još pet godina. Naime, niti jedan od protukandidata zapravo za sada nije se uspio nametnuti kao ozbiljan konkurent, kao netko tko može ugroziti, kao netko tko može dobiti relativno široku podršku različitih društvenih skupina, različitih društvenih slojeva, i što je najvažnije zapravo, ljudi relativno različitih političkih orijentacija osim Zorana Milanovića. Dakle, on je jedini koji trenutno oko sebe može okupiti dovoljno širok krug ljudi različitog profila, različitih temeljnih političkih orijentacija. Zasada nijedan drugi protukandidat to ne uspijeva. Naime, u Hrvatskoj imamo dvokružni izborni sustav za izbor predsjednika Republike. To znači da predsjednik mora dobiti apsolutnu većinu izašlih birača, a ako to ne uspije u prvom krugu, onda se ide u drugi krug. Obično za postat predsjednik proteklih izbornih ciklusa je bilo potrebno osvojiti nešto više od milijun glasova, tako da je to relativno široka podrška koju je potrebno osigurati. Zasad ne vidim da bilo koji od ovih drugih protukandidata ima potencijal za tako široko okupljanje.
Govorite o protukandidatima, tu se kao netko tko ima najviše izgleda za odlazak u drugi izborni krug pominje kandidat HDZ-a Dragan Primorac. Zašto se njemu daju manje šanse za konačnu pobjedu ako se uzme u obzir da je HDZ trijumfirao na parlamentarnim izborima? Biraju li ljudi svjesno tu neku podjelu, da se vlast baš ne drži u istim rukama, dakle i izvršna vlast i predsjednik?
Dva su elementa. Prvo, HDZ je ostvario relativnu pobjedu, međutim, ona je ovog puta bila manje impresivna, sa manjim postotkom glasova nego u prošla dva izborna ciklusa. U tom relativnom smislu nekakvih pozicija 2024. HDZ je prošao nešto lošije zahvaljujući upravo angažmanu Zorana Milanovića u toj parlamentarnoj utrci. Kad je najavio svoju kandidaturu za mjesto premijera, to je dovelo do određene mobilizacije birača i zapravo smanjilo postotak glasova koje je dobio HDZ. Tako da, to je prva neka prepreka s kojom se Primorac nosi. Međutim, ona najvažnija prepreka je činjenica da je on zapravo u dosadašnjem dijelu kampanje, odnosno u ovoj neslužbenoj kampanji u velikoj mjeri se pozicionirao kao kandidat HDZ-a, što donosi dvostruka ograničenja. Prvo ograničenje je to da zapravo je suzio taj svoj manevarski prostor i publiku, krug birača na koje može računati jer se čvrsto pozicionirao prije svega kao HDZ-ov kandidat, iako je formalno nestranački kandidat. Drugi problem je upravo ovo što sterekli. Takvim pozicioniranjem, kao prije svega kandidat stranke na vlasti, to na neki način kod dijela birača pobuđuje želju da se uspostavi politički balans moći, da se na neki način osigura da postoji protuteža ili neka ravnoteža političke moći. I to je upravo ono što je bila i glavna poruka Milanovića u proteklih pet godina. Dakle, on je većinu svog političkog djelovanja usmjerio upravo u tom smjeru da bude nekakav balans, nekakva kontrateža HDZ-u i HDZ-ovoj vladi.
Koliko je osoba najavilo kandidaturu za predsjednika? Kod svakih predsjedničkih izbora kandidata je puno, ali uvijek se ozbiljno medijski prate tek tri ili četiri kandidata?
Za sada ih je 13 najavilo da će se natjecati za fotelju na Pantovčaku koja donosi malo stvarne političke moći, ali osigurava pristojna primanja, reflektore i mikrofone i solidnu mirovinu. Ne čudi stoga da predsjednički izbori i u Hrvatskoj privlače profesionalne političare, ali i političke i medijske egzibicioniste pri čemu su neki od njih sasvim nepoznati javnosti.
Tko su glavni takmaci u toj utrci?
Kao i uvijek, bitka se odvija između HDZ-a i SDP-a. HDZ stoji iza nekadašnjeg stranačkog čovjeka i ministra znanosti iz mandata, zbog korupcije zatvorenog, Ive Sanadera. SDP podupire aktualnog predsjednika Zorana Milanovića, nekadašnjeg predsjednika stranke i premijera, a mnogi će reći, čovjeka koji je razorio SDP i na neki način, iznevjerio svoje birače koji su mu dali podršku za prvi predsjednički mandat. Naime, nakon gubitka parlamentarnih izbora 2016. godine, Milanović je iza sebe ostavio oslabljenu stranku koja se gubila utjecaj, članstvo i saborske zastupnike pa se čak uspjela podijeliti na dvije stranke. Uz njih se još ozbiljno razmatraju dvije kandidatkinje; Marija Selak Raspudić, nezavisna kandidatkinja i saborska zastupnica koja je napustila klub stranke Most te saborska zastupnica lijevo-zelene stranke Možemo Ivana Kekin.
Kako ti kandidati kotiraju među biračima?
Očekivano, prema ispitivanjima javnog mnijenja vodi Zoran Milanović, iako je na nedavnim parlamentarnim izborima pobijedio HDZ. Milanovića, usprkos vrlo ograničenim ovlastima koje mu daje parlamentarna demokracija, a pri tome ga Ustav normira kao predsjednika baš svih građana, građani doživljavaju kao jedinu pravu opoziciju HDZ-u i Andreju Plenkoviću. Pri tome treba znati da je Milanović prvi mandat osvojio na temelju svojeg profila izgrađenog u, barem nominalno, socijaldemokratskoj stranci. U međuvremenu je zadobio popularnost među biračima desnice ponajviše zahvaljujući verbalnom nasilju koje neprekidno demonstrira u javnom nastupima te kritiziranju Nato saveza i Europske unije, zagovaranju suverenizma i opiranju pružanja pomoći Ukrajini. No to čak i dijelu njegovih ranijih birača ne smeta, budući da im je i takav Milanović prihvatljiviji od HDZ-a. Ali nisu samo birači ti koji su neprincipijelni. I mnogi političari traže nišu za opstanak ili neki budući probitak. Zadnja u nizu je, recimo, saborska zastupnica Dalija Orešković koju je Milanović nazivao drugorazrednom odvjetnicom i samodopadnom narikačom. Upravo ona mu je prošlog tjedna dala podršku. Riječ je o zastupnici koja je u stranci koja nosi njeno ime okupila nekolicinu zastupnika koji pripadaju lijevom bloku, no nisu dijelom SDP-a ili Socijaldemokrata.
Zoran Milanović se vratio u politiku da bi 2020. postao predsjednik, a sada je povratnik u politiku Dragan Primorac?
Milanović je nakon gubitka parlamentarnih izbora i odlaska s čela SDP-a imao kratku i ne baš uspješnu konzultantsku karijeru nakon koje se vratio u politiku. Dragan Primorac je pak nakon odlaska iz HDZ-ove izvršne vlasti izgradio poslovno carstvo u svojoj liječničkoj struci u sektoru privatnog zdravstva. Iako je u kampanji zauzeo Gandijevski stav pa propagira razgovor u rukavicama, toleranciju i poštivanje protivnika, mnogi mu zamjeraju unosne ugovore s državnim zdravstvenim osiguranjem. On pak odgovara da se radi o vrijednosti od dva ili tri posto njegovog ukupnog poslovanja. Uz to, protivnici pripituju i njegov ratni put, ali mu zamjeraju i to što je rođen u Banja Luci u susjednoj Bosni i Hercegovini dok se Milanovića ističe kao „dečka sa zagrebačkog asfalta“.
Primorcu ne ide na ruku ni aktualna afera Mikroskopi?
HDZ je i dalje čvrsto vezan uz korupciju pa se u jeku neformalne izborne kampanje dogodio pad ministra zdravstva Vilija Beroša kojeg Europsko tužiteljstvo sumnjiči za primanje mita i zločinačko udruživanje u nabavci opreme za javno zdravstvo. Domaće tužiteljstvo koje je, odlukom glavnog državnog odvjetnika preuzelo, da ne kažem otelo, taj slučaj, odbacuje mogućnost da je Beroš primio mito. Pri tome treba znati da je glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića uz veliki otpor javnosti i oporbe postavio HDZ pa sve skupa ne doprinosi ni povjerenju u Dragana Primorca.
A kandidatkinje?
Rekao bih da su kandidatkinje zapravo relativno svježa lica u politici pa ni nemaju prošlost na temelju koje bi ih protivnici mogli ozbiljno ocrniti. Marija Selak Raspudić je etičarka i profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dok je Ivana Kekin liječnica i specijalistica psihijatrije. Zgodno je kako su njih dvije zapravo podijelile posao pa se Selak Raspudić koncentrirala na kritiku SDP-ovog Zorana Milanovića dok je Kekin fokusirana na grijehe i mane HDZ-ovog Dragana Primorca.
Što kažu istraživanja javnog mnijenja?
Prema nekakvim najsvježijim podacima koje sam vidio, u drugi krug izbora bi trebali ući Milanović s oko 35 posto glasova birača i Primorac s deset postotnih bodova manje. Selak Raspudić drži nešto manje od desetine birača, dok Kekin ima potporu od sedam posto. No još se puno toga stigne promijeniti do samih izbora.
I za kraj, možeš li izdvojiti neke osebujnije kandidate koji su se uključili u ovaj izborni show?
Iako će mnogi izdvajati starletu Avu Karabatić koja izlazi na svake izbore, za mene su to ipak Mislav Kolakušić i Aurora Weiss. Nekad sudac, Mislav Kolakušić bio je euroskeptični zastupnik u Europskom parlamentu. Nakon propasti na europskim izborima nije se uspio vratiti u Sabor. Valja reći i da je već jednom potonuo na predsjedničkim izborima. Prije pet godina je najavljivao da će s obitelji useliti na Pantovčak. Svojevremeno je najavljivao da će u svojoj osobi objediniti premijera, predsjednika i ministre, a sada se zalaže za ustrojavanje predsjedničkog političkog sustava gdje bi imao sve ovlasti. U međuvremenu je Kolakušić osnovao populističku stranku koja je čak i imenom kopija; naime, zove se Pravo i pravda.
Nezavisna Aurora Weiss je pak hrvatska novinarka zaposlena kao savjetnica u kabinetu Milorada Dodika. Javnost ju je uspjela zapamtiti po komentiranju prutukandidata. „Kobila se utrkuje s kornjačama, a ja nisam kornjača“, rekla je u rujnu kada se predstavila hrvatskoj javnosti.