Radni tjedan od 40 sati podijeljen na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, je već dugo neizostavan dio svakodnevice u industrijaliziranim društvima. Dugo je trebalo da se radnici izbore za takav kraći radni tjedan koji je u doba industrijalizacije u 19. stoljeću u pravilu trajao od ponedjeljka do subote, a i radno vrijeme bilo je često duže.
U ovo postindustrijsko vrijeme, kada većina radnih mjesta više ne odgovara onom klasičnom industrijskom rasteru, nastala je potreba za novim oblicima rada. Tijekom pandemije koronavirusa smo bili svjedovci sve šireg prihvaćanja rada od kuće, naravno u djelatnostima u kojima je to moguće.
Sada se sve češće javlja potreba za novim oblikom organizacije rada: radnim tjednom koji umjesto pet traje četiri dana. Gotovo sve studije provedene na ovu temu pokazuju pozitivne učinke kraćeg radnog tjedna na produktivnost, zadovoljstvo zaposlenih i poboljšanje radne klime. Postavlja se pitanje zašto je četverodnevni radni tjedan još uvijek velika iznimka, a ne pravilo?
Skepsa je prije svega velika kod poslodavca koji skraćeni radni tjedan odbacuju, između ostalog, i zbog akutnog manjka radne snage koji više govori u prilog onima koji traže da se radi više sati, a ne manje.
Koji su argumenti za, a koji protiv?
U ovom podcastu pojašnjavamo problematiku skraćenog radnog tjedna. Poslušajte što o tomu kaže predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Krešimir Sever – ima li takvih primjera i u Hrvatskoj i kakva su iskustva sa skraćivanjem radnog tjedna u Njemačkoj i Velikoj Britaniji - o čemu izvještava naša suradnica Maja Marić.