Vijest dana u cijelom svijetu je inauguracija predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa za njegov drugi predsjednički mandat. Ovaj, kako brojni kažu, izuzetno "nepredvidiv politički karakter" drugi put ulazi u Bijelu kuću uz nagovještaje brojnih rezova u međunarodnim odnosima. Osim medija i javnosti, njegove prve korake sa primjetnom suzdržanošću očekuju i svjetske vlade.
Donald Trump i službeno je američki predsjednik. Opet. Američkim Ustavom je definirano da mandat predsjednika završava 20. siječnja kalendarske godine koja slijedi nakon izbora, i to točno u podne. Aktualni predsjednik se obično sastane s novoizabranim i tada se obavlja prva primopredaja dužnosti, a aktualni šef Bijele kuće nakon toga prati svog nasljednika na ceremoniji inauguracije. Nakon toga slijedi prisega, inauguracijski govor i balovi.
Osim aktualnog predsjednika, na ceremoniji obično sudjeluju bivši živući predsjednici, Obama, Clinton i Bush, vodeće političarke i političari iz redova Republikanske i Demokratske stranke, sutkinje i suci Vrhovnog suda, visokorangirani časnici Vojske SAD-a, odnosno raniji šefovi Bijele kuće. Osim poznatih lica iz svijeta kulture i sporta, tu su i inozemni šefovi država i vlada. Ovog puta posebno iz tabora desnice. Tu su i lideri tech svijeta o kojima se neprestano priča u zadnje vrijeme - Elon Musk (Tesla, Spac X), Mark Zuckerberg (Meta) i Jeff Bezos (Amazon), a osim njih je prisutan i direktor TikToka, Shou Zi Chew.
Iz Njemačke je najavljen dolazak lidera AfD-a, Tina Chrupalle, i dopredsjednice Kluba zastupnika AfD-a u Bundestagu, Beatrix von Storch. Na inauguraciji bi trebao biti i vanjskopolitički stručnjak CDU-a Jürgen Hardt. Saveznu vladu će predstavljati njemački veleposlanik u Washingtonu Andreas Michaelis.To je uobičajena praksa, poručuju iz savezne vlade u Berlinu. Te dodaju kako nisu stigle pozivnice saveznom kancelaru Olafu Scholzu (SPD). Inače, pozvana nije ni šefica Europske komisije Ursula von der Leyen, potvrđeno je iz Bruxellesa.
Iako je inauguracija svečan čin i zanimljiv događaj za pratiti, mnogi zapravo čekaju što će se sve dogoditi i promijeniti nakon što prođu ceremonije i Trump se vrati u ured. Njemačka već sada prati hoće li doći do povišenja carine za uvozne proizvode iz Europe.
Koncentrirano a ponegdje i euforično i zemlje Zapadnog Balkana promatraju povratak Trumpa. Zašto, zna kolega Amir Sužanj.
Amire, inauguracija Trampa se na Balkanu gleda kao izuzetno značajan politički trenutak, a to je posebno izraženo u Srbiji, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Čini se da je u javnosti neobično mnogo različitih očekivanja i emocija. kakve su poruke i reakcije?
Inauguracija svakog američkog predsjednika, a posebno Donalda Trampa za njegov drugi mandat, doživljava se na Balkanu, bar tako tvrde i sociolozi i diplomati, sa velikom dozom iracionalnih očekivanja i uz prilično neutemeljeno vezivanje pojedinih političkih krugova za novog predsjednika. Bila je to praksa i ranije, ali je ovog puta mnogo više izražena, posebno u Banjaluci, zbog pozicije Republike Srpske, osobito njenih visokih funkcionera, koji su pod američkim sankcijama zbog antidejtonskog djelovanja, potkopavanja Ustava Bosne i Hercegovine, nepoštivanja odluka Ustavnog suda i korupcije. Uostalom, euforično iščekivanje dolaska Trampa na funkciju bilo je vrlo izraženo odmah nakon Trampove pobjede, kad su visoki funkcioneri tog entiteta, što je u diplomatskim krugovima u Sarajevu izgledalo malo neobično za ozbiljne političare, bučno proslavili Trampovu pobjedu pred palatom predsjednika u Banjaluci. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je tada jasno naglasio kako očekuje veliki zaokret u američkoj politici i skidanje sankcija, optužujući, kako to obično kaže, odlazeću američku administraciju za svjesno rušenje Republike Srpske i dovođenje tog entiteta u tešku međunarodnu poziciju.
Govorio si, Amire, da su ta velika očekivanja od američkih predsjednika uvijek prisutna u Bosni i Hercegovini, i to na jedan više emotivan nego racionalan način. Prije nego što krenemo u analizu što Balkan očekuje od Trampa u njegovom drugom mandatu, možeš li nam pojasniti te, ako se to može tako reći, veze balkanskih ljudi sa američkim predsjednicima.
Da, ljudi na Balkanu zbog nekog razloga ne prihvataju činjenicu da u svijetu, pogotovo u odnosima velikih zemalja, vladaju isključivo interesi i da se sve svjetske sile u svojim političkim i diplomatskim aktivnostima vode isključivo tom logikom. Mnogi stanovnici Balkana žive u uvjerenju da imaju svoje velike i tradicionalne prijatelje po svijetu i da ti prijatelji po svaku cijenu štite njihove interese, pa se ta prijateljstva u tipično balkanskim mitomanskim manirima tradicionalno nastoje prenijeti i na mlade generacije. E zbog toga se i svaki američki izbori na Balkanu doživljavaju kao nešto izuzetno važno, maltene kao pitanje od nacionalnog značaja. Prisjetićemo se samo da su politički krugovi u Sarajevu dočekali aktuelnog, odnosno odlazećeg predsjednika Džozefa Bajdena kao osvjedočenog prijatelja Bosne i Hercegovine, koji će maltene riješiti sve probleme i za kratko vrijeme poraziti sve one koji udaraju na integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine i žele da je pocijepaju. Naravno, uslijedilo je otrežnjenje i razočarenje, a sad imamo istu sliku, ali sa suprotnih pozicija - u Republici Srpskoj.
Šta se u Bosni i Hercegovini očekuje od drugog mandata Donalda Trampa?
Očekivanja u Republici Srpskoj uglavnom smo već čuli. Većina njenih visokih funkcionera je pod američkim sankcijama zbog podrivanja Dejtona i Ustava, ali Milorad Dodik to smatra urotom sadašnjeg američkog ambasadora u Sarajevu Majkla Marfija i, kako kaže, odlazeće administracije, poručujući da će se sve promijeniti kad Tramp preuzme funkciju. U tom entitetu očekuju da će Republika Srpska biti u mnogo boljoj poziciji, Međutim, mnogi se prisjećaju kako je isto to tvrdio i u proteklom mandatu kad je za svoju lošu poziciju optuživao tadašnju ambasadorku Sjedinjenih Država u Sarajevu Elizabet Morin Kormak. Ni tada se ništa nije promijenilo, a neće biti značajnijih promjena ni nakon što Tramp preuzme funkciju, poručio mu je iz Vašingtona ambasador Bosne i Hercegovine u Sjednjenim Američkim Državama Sven Alkalaj.
“Ja ne mislim da će doći do neke značajnije promjene. Može tu biti manjih promjena, ali koje neće izazvati neke krupne tektonske promjene u odnosu Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini. Ipak su Sjedinjene Američke Države tvorac Dejtona, koji žele da održe i podrže. Želim da kažem i za one ljude koji očekuju i koji slave Trampov izbor, da se nadaju da će biti skinute i sankcije, slave to. Međutim, dobro je poznato da institucije Sjedinjenih Američkih Država rade tako da se sankcije lako dobivaju, dok se veoma, veoma teško skidaju”.
Na čemu se temelje ta optimistična očekivanja u Republici Srpskoj?
Ne bi se baš tačno moglo definisati ako se držimo uobičajenih diplomatskih postulata, ali ta očekivanja vezuju se za neke privatne odnose sa pojedinim evropskim državnicima i službenicima u američkoj administraciji i diplomatiji, tačnije za mađarskog premijera Viktora Orbana i američkog diplomatu Ričarda Grenela, koji je jedno vrijeme bio najozbiljniji kandidat i za poziciju američkog državnog sekretara. Ne treba tu zaboraviti ni predsjednika Srbije Aleksandra Vučića za kojeg diplomatski izvori tvrde da ima dobre odnose sa Trampom još iz Trampovog prvog mandata. Ta velika očekivanja idu dotle da Milorad Dodik najavljuje čak i otcjepljenje Republike Srpske ako se poklope izvjesne okolnosti i ako se, kako kaže, Sjedinjene Američke Države budu držale po strani. Politički analitičar i univerzitetski profesor iz Sarajeva Enver Kazaz vjeruje da bi to moglo otvoriti krize na balkanskim prostorima zbog velikih očekivanja nacionalističkih i velikodržavnih koncepcija.
“Na Balkanu će desne snage pokušavati ostvariti krizna žarišta kako bi dobile Trampovu podršku, ali američka spoljna politika prema takvim sporednim pitanjima kao što je Balkan neće posvećivati posebnu pažnju. Mićemo biti prepušteni neinteligentnoj evropskoj birokraciji”.
Bio je to profesor Enver Kazaz, a i njegov kolega, profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Miloš Šolaja upozorava da se politički lideri u Bosni i Hercegovini često poigravaju sa pitanjima globalne politike za dnevnopolitičke svrhe kako bi u javnosti ostavili utisak da su oni tobože vrlo važni igrači na svjetskoj političkoj sceni.
“Mi mali ovdje, koji mislimo da smo u fokusu pogleda američkih političara, što je apsolutan nonsens, to nekako nastojimo i da projiciramo kroz neke unutrašnje relacije, neke unutrašnje odnose”.
Za razliku od politike, koja novu američku zbilju nastoji preslikati u dnevnopolitičke svrhe, struka se, kao što smo čuli, uglavnom slaže da Balkan neće biti u vrhu prioriteta nove američke administracije. Međutim, spomenuli smo ranije taj trokut Beograd - Sarajevo - Priština. Šta se tu očekuje i kakva su predviđanja - hajde da se ovaj put ograničimo na struku.
Nema sumnje da će nova administracija, koliko god imala druge prioritete, morati obratiti pažnju na taj balkanski politički čvor. U Vašingtonu se još prilično neodređeno govori o tome da će Trampova administracija nastojati da dođe do konačnog sporazuma Srbije i Kosova, odnosno Beograda i Prištine, kako to kažu u srbijanskom političkom vodstvu. Zato je vrlo važno koje diplomatske ličnosti će biti upućene na Balkan. E, tu se vraćamo na ono što smo već pomenuli - na velika očekivanja domaćih političkih krugova od njihovih privatnih veza sa američkim diplomatama. Svi se slažu da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ako ćemo odnose svesti na tu privatnu ravan, u dobroj poziciji, pri čemu se misli na njegove odnose sa Ričardom Grenelom, koji bi mogao dobiti značajnu ulogu s koje može uticati na balkanske političke procese. Pojedini stručnjaci podsjećaju da takve vrste diplomatskih odnosa nisu bile strane političkim vodstvima u Beogradu još od vremena Kraljevine Jugoslavije, pa čak i ranije.
Politički analitičar Zlatko Hadžidedić rekao je, gostujući na javnom servisu Bosne i Hercegovine, da Vučić računa na takve relacije.
“Postoji ono što svi već znamo, a to je da postoje neke direktne, lične veze sa Srbijom. Prije svega, tu je Trampov zet Kušner, zatim je tu Grenel, koji imaju poslovne veze sa Aleksandrom Vučićem i krugom ljudi oko njega, tako da bi Srbija mogla doživjeti neku vrstu preporoda što bi se reklo, odnosno da doživi značajne investicije sa te strane. E sada, da li će to ojačati ovu velikosrpsku opciju ili ne, to je teško sada suditi, da li će Bosna i Hercegovina snositi posljedice toga, ali Srbija će sasvim sigurno ojačati svoju poziciju zahvaljujući tim ličnim vezama, koje evidentno postoje.”
Na dan inauguracije Donalda Trampa za drugi predsjednički mandat u Sjedinjenim Američkim Državama, o mogućim posljedicama njegove vladavine razgovaramo jednim od najuglednijih političara u dejtonskoj Bosni i Hercegovini, nekadašnjim članom državnog Predsjedništva i bivšim ministrom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Mladenom Ivanićem.
Gospodine Ivaniću, od dana kad je proglašena izborna pobjeda Donalda Trampa, ovdje na Balkanu počele su rasprave, ili da budemo precizniji, kalkulacije o tome ko će ojačati ili oslabiti i kako će se balkanske zamlje i politički krugovi u njima pozicionirati prema novoj američkoj administraciji. Da malo okrenemo to pitanje – gdje je Zapadni Balkan u Trampovim političkim vizijama i kakva će biti politika Sjedinjenih Američkih Država prema ovom dijelu Evrope?
Prema trenutnom raspoloženju, onome što je Trump govorio, njegovoj politici u prvom mandatu, ne vidim ni jedan jedini znak da bi on mogao i da će se baviti Zapadnim Balkanom. Mislim da je previše ozbiljnih izazova u svijetu koji su daleko daleko značajniji i bitniji u ovom trenutku nego što je to Zapadni Balkan. Ja mislim da će on Zapadni Balkan sasvim sigurno prepustiti State Departmentu. Ne mislim da će se Bijela kuća njime baviti. I čak mislim da i unutar State Departmenta neće biti nešto posebno visoko kao što Zapadni Balkan nije ni bio ni u Bajdenovoj administraciji na nekom velikom prioritetu. Nije se ni Blinken previše time bavio tako da ne mislim ni da će novi državni sekretar previše pažnje tome posvetiti. Evidentno je da će to biti neki drugi nivo State Departmenta koji će se baviti time i moguće, ako tu bude neke uloge Grenela, da se onda eventualno odnosi Kosova i Srbije, odnosno Prištine i Beograda, stave na dnevni red. Ostalo, čisto sumnjam da će biti neke velike pažnje. Osim, a mislim da na to neki lokalni političari računaju, Orban koji je i pozvan na inauguraciju ne pokrene neka od pitanja Zapadnog Balkana, i da onda to više zbog Orbana, nego zbog samog Trumpa postane tema nove administracije.
Amire, mandat Donalda Trampa počinje izuzetno osjetljivim elementima za Srbiju. Približavanje Beograda i Vašingtona, uprkos privatnim relacijama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i pojedinih američkih diplomata, sad je to već sasvim jasno, ima jedan preduvjet – potpuno distanciranje Srbije od ruskog uticaja. Šta to znači za Srbiju, a time i za Balkan?
To znači, bar tako tvrde ozbiljni analitičari, kako je američka odluka o sankcijama Naftnoj industriji Srbije, koja je u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma, znak da je Srbija dovedena u poziciju da se mora opredijeliti. Ili će se potpuno distancirati od ruskog kapitala i političkog uticaja, ili će se naći u vrlo teškoj poziciji sa dramatičnim posljedicama sankcija. Neki uticajni evropski krugovi tvrdili su da Vučić sve ove godine sjedi na dvije stolice i da nastojanja Brisela i Vašingtona da ga odmaknu od Moskve u takvoj političkoj igri nisu ni mogli imati rezultate. Međutim, odluka o sankcijama stvara sasvim drugačiju situaciju i praktično se tom odlukom traži potpuni odlazak svakog ruskog uticaja iz Srbije. Vučić je prije desetak dana, prilikom razgovora sa zamjenikom američkog državnog sekretara za upravljanje i resurse Ričardom Vermom priznao da je ovo jedan od najtežih trenutaka u njegovom predsjedničkom mandatu.
“Nismo mi bili meta iako će nam to biti slaba uteha. Neće nam bili lako, neće nam biti jednostavno da donosimo racionalna rešenja u interesu građana Srbije, a da istovremeno poštujemo norme i međunarodnog privatnog prava i naše i međunarodne zakone. Pošto mi nismo otimači, ja to ponavljam i pred Amerikancima kao što vidite, mi da otimamo nečiju imovinu, u ovom slučaju rusku imovinu, nećemo. Ako budemo morali da platimo cenu, platićemo cenu , ali da otimamo nešto, ne pada nam napamet. To će biti pristup Srbije.”
Izjava Aleksandra Vučića pokazuje svu ozbiljnost situacije za Srbiju. Amire, znamo da zbog veza Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske mnogi procesi djeluju metodom spojenih posuda. Šta će sankcije donijeti vlastima u Banjaluci, koje su se, izgleda, prerano obradovale Trampu?
Vlasti u Republici Srpskoj su u ovo vrijeme inauguracije Trampa u nekoj vrsti ozbiljnog političkog i logičkog raskoraka. S jedne strane su željno čekali dolazak Trampa jer očekuju ukidanje sopstvenih sankcija, a s druge, njegovu drugu eru u Bijeloj kući počinju sankcijama koje će se iz Srbije u određenoj mjeri sigurno preliti i na taj entitet. Nije u pitanju samo 500 radnih mjesta na oko 40 pumpi Gazproma i NIS petrola u Bosni i Hercegovini. Kompletna naftna industrija Republike Srpske, odnosno rafinerije u Brodu i Modriči, lanac benzinskih pumpi Nestro Petrol i naftna kompanija Optima grupa nalazi se u ruskom vlasništvu, a da se i ne spominju političke implikacije na rukovodstvo Republike Srpske. Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić kaže da zasad nema nikakvih informacija o namjerama da se sankcije prenesu i na Republiku Srpsku, iako ne isključuje mogućnost da se i tako nešto dogodi. Dok u Banjaluci razmatraju kako da se pozicioniraju u trenutnoj situaciji, u Sarajevu se mogu čuti komentari kako su dvostruka politika Beograda i Banjaluke i politički talovi s Rusijom došli na naplatu.
Ta energetska priča mogla bi dobiti obrise i s druge strane, iz Hrvatske, i to zbog takozvane južne interkonekcije, oko koje je lider HDZ-a BiH Dragan Čović došao u otvoreni sukob sa Ambasadom Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu.
Da, to je vrlo interesantno. Američki ambasador u Sarajevu Majkl Marfi jasno je obilježio Čovića kao najodgovorniju osobu za pokušaj zadržavanja ruske enegretske dominacije u Bosni i Hercegovini i teško je i zamisliti težu optužbu za jednog političkog funkcionera. Riječ je o južnom plinovodu, koji bi dovodio plin iz Hrvatske i kojim bi bila potuno eliminisana zavisnost od ruskog plina. Kako je usvajanjem zakona o južnoj interkonekciji propala Čovićeva ideja da tim plinovodom upravlja poptuno novo preduzeće pod njegovom kontrolom, a ne državna kompanija BH _ gas, zastupnica HDZ-a u Evropskom partlamentu željana Zovko nagovijestiča je da će kroz saradnju sa Trampovom administracijom Hrvatska nastojati otkloniti, kako kaže, posljedice zakona donesenog pod pritiskom odlazeće administracije, a koji je usmjeren protv interesa energetske sigurnosti Bosne i Hercegovine i Hrvatske.