Onima koji su odrasli u sedamdesetima i ranije, tetoviranje je bio pojam koji se uglavnom vezivao uz podzemlje, ili neke određene struke poput mornara ili glazbenika. Svatko je u obitelji imao i nekog ujaka ili strica koji se i s odsluženja vojnog roka vraćao s trajnom uspomenom u vidu datuma i mjesta služenja.
No onda je u devedesetima došlo do prave male kulturne revolucije koje je trajna tjelesna ukrašavanja proširila i na slojeve društva u kojima je to do tada bilo nezamislivo. Odjednom su mame i tate iz srednjeg staleža prije ljetnog odmora svoja tijela ukrašavali popularnim plemenskim obilježjima ili nekim drugim floralnim ukrasima.
O estetskoj razini tetovaža je teško raspravljati jednako kao što se teško može raspravljati i o ukusima, o tome svjedoče brojni primjeri neuspjelih tetovaža kojih su pune društvene mreže.
No estetska strana je jedno, zdravstve drugo. Tetovaža nije ništa drugo nego tjelesna povreda kažu neki dermatolozi. Drugi pak upozoravaju na to da čak ni u Europskoj uniji boje koje se unose pod kožu i tamo ostaju u najvećem broju slučaja do kraja života, nisu dovoljno ispitane i regulirane.
Mnogi se i s odmora u dalekim zemljama poput Tajlanda vraćaju s likovnim suvenirom na koži što zbog još nižih standarda i nepoznatih materijala koji se koriste predstavlja još veći rizik u slučaju zdravstvenih komplikacija.
Dalibor Sabados - Sababoy Tatoo Zagreb nam otkriva koji su motivi u posljednje vrijeme najpopularniji.
Dalibore, ko su mušterije, nekada se govorilo, zapravo bilo je uvriježeno mišljenje da je određeni sloj ljudi bio tetoviran, danas je to mnogo šira pojava?
Naravno, naravno, tetovirao sam i svećenike, policajce, odvjetnike, medicinske sestre, doktorice, tete u vrtiću mojeg sina i moje kćerke... Najstarija osoba koju sam tetovirao imala je 76 godina.
Koja je motivacija za tetovažu? Pokazati se na plaži ili tu postoje neki dublji razlozi?
Davno sam prestao pitati ono "šta ti tetovaža znači?" Najsimpatičniji je bio u mojim počecima, došao mi je neki Zagorac i želi tri zvijezde na rebra. I sad ja njega pitam jel ti to nešto mama, sestra, brat, što to znači? On kaže "Znaš kaj, ja si to stavljam tu zato kaj mi je to tak lepo." Ja rekoh buraz dok je tebi lepo i meni je lepo, ajmo radit. Tako da neka tetovaža ima priču, a neka je stvarno samo ukras.
Koliko se ja sjećam u devedesetima nekako su se zapravo preplavile plaže onim nekim Tribal motivima. Je li se to promijenilo u međuvremenu?
Puno se promijenilo, ali evo sad da se nadovežem na Tribal, prije nekih mjesec-dva došao mi je dečko kojem sam radio cijeli rukav u Tribal. I to baš onaj old skul, pravi Tribal. Znači još uvijek ga ima. Ali sad je foto-realizam, crno-bijela, neo-tradicional... Sve to nešto pršti na ovu, na onu stranu, svačega ima sada. I to je to, zavisi ko ti dođe u studio i s kakvom pričom ti dođe.
Dakle mnogo otvorenih pitanja oko male uspomene s odmora na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovom izdanju podcasta, no prvo nam kolegica Maja Marić otkriva što je saznala o trendu tetoviranja.
Majo, tetovaža kao suvenir nije baš tako rijetka stvar ili?
Da, suveniri su nekako sastavni dio putovanja. Neki biraju magnet za frižider, neki možda figuricu za uspomenu, a neki se odluče za nešto trajnije što mogu uvijek nositi sa sobom. Zauvijek.
Niže cijene tetoviranja u nekim zemljama u kojima se rado ide na odmor, poput Maroka ili Tajlanda, poticaj su pojedincima da "iskoriste situaciju" i išaraju se raznim motivima. Pogotovo ako uzmemo u obzir da su tetovaže sve više društveno prihvatljive i mnogi ih ne doživljavaju baš tako ozbiljno, kao što je to bilo prije 70 ili 50, ali ja bih rekla, i prije samo 20-ak godina.
Doduše vrijeme tetovaža tipa "JNA Kraljevo 87" je prošlo, sada je ta djelatnost na mnogo višoj razini ali tetoviranje nije bezazlena stvar. Koji se rizici kriju iza ovog zahvata?
Da, tetoviranje je, možemo reći, in, ali i dalje nije prestalo biti rizično. Mi zapravo i dalje ne znamo koje zdravstvene posljedice boje, odnosno tinta, za tetoviranje donosi sa sobom. Ono što znamo je da pigment ne ostaje samo tamo gdje ste ga stavili, već je pronađen i u limfnim čvorovima. To se posebno događa kada igla za tetoviranje ide dublje u kožu nego bi trebala. Vi kasnije vidite malo mutniju tetovažu, ali se zapravo radi o 'razlijevanju tinte' koja ne stoji u koži tamo gdje bi trebala. A osim toga, loša higijena u studiju i dalje može dovesti do ozbiljnih infekcija poput HIV-a ili hepatitisa, nešto što se spominje kao zdravstveni rizik oduvijek.
Pogotovo kada govorimo o zemljama koje nemaju stroga pravila poput Europske Unije.
Tako je. Ako se planirate tetovirati na, recimo, Tajlandu, koji ima dugu i zanimljivu povijest vezanu uz tetoviranje, važno je uzeti u obzir da su zakoni o licenciranju i zdravstvu blaži od drugih zemalja u pogledu tetoviranja. A to nije uvijek dobra stvar. Vrlo često ćete baš od tattoo majstora čuti da 'jeftinije nije bolje' upravo jer često podrazumijeva, ne samo talent osobe koja vas tetovira, već i zdravstvene standarde, licence i kvalitetu boja koju taj studio koristi.
S tim da i Europa tek odnedavno ima strožu praksu kada su same boje u pitanju.
2015. Europska komisija zatražila je od Europske agencije za kemikalije ECHA, da procijeni zdravstvene rizike kemikalija u bojama za tetoviranje i trajnoj šminki te razmotri je li potrebno ograničenje njihove uporabe na razini cijele EU-a. ECHA je provela ovu procjenu zajedno s norveškim, talijanskim i danskim vlastima. Svoj doprinos dale su i njemačke vlasti.
Studija je ispitivala kemikalije za koje se zna da se koriste u bojama za tetoviranje i trajnoj šminki i mogu predstavljati rizik za ljudsko zdravlje.
Da skratim priču – to je dovelo da se od početka/siječnja 2022. u cijeloj EU implementira REACH uredba koja ograničava uporabu boja koje sadrže tvari koje su klasificirane kao kancerogene ili mutagene. Ukupno je više od 4000 tvari u bojama za tetoviranje zabranjeno ili ima granične vrijednosti.
Znači li to da je onda ovom uredbom riješen problem s bojama i zdravljem?
Ne. Kozmetički proizvodi poput krema koje se nanose samo na kožu podliježu strogim pravilima odobravanja. A kad smo kod kvalitete i kompatibilnosti boja za tetoviranje - nitko ih zapravo sustavno ne kontrolira. I to unatoč činjenici da se ne samo nanose već i unose unutar same kože. Sada imamo popis zabranjenih tvari, ali i dalje ne postoji takozvani pozitivni popis sastojaka koji se smiju koristiti, kao što je uobičajeno u drugim područjima važnim za zdravlje.
To je posebno problematično jer se u praksi često koriste pigmenti koji nisu izričito proizvedeni za upotrebu u tetovažama, već za industrijske lakove ili boje, na primjer - područja u kojima zdravstveni aspekti igraju samo malu ili nikakvu ulogu. Posebno metalne komponente boja mogu dovesti do kontaktnih alergija. U bojama se često nalaze teški metali kao što su arsen, krom, živa, kobalt ili nikal. Osobito crvene boje često sadrže živu i često uzrokuju upale, kao i alergijske reakcije.
Koji je onda zaključak?
Wolfgang Bäumler (Volfgang Bojmler) s klinike i poliklinike za dermatologiju Sveučilišne bolnice Regensburg, kaže da tinte za tetoviranje do danas nisu dovoljno istražene da bi se sa sigurnošću mogli isključiti dugoročni zdravstveni rizici. On smatra da je potrebno nekakvo Povjerenstvo za tinte za tetoviranje, koje bi uvijek nastojalo prilagoditi novosti s obje strane, kao što je već slučaj s kozmetičkim supstancama.
Ono što moramo napomenuti je da je tetoviranje zapravo tjelesna ozljeda i nikad nije u potpunosti bezazleno. Sada, kada je sve veći postotak ljudi istetoviran, lakše je pratiti kako tetovaže utječu na naše zdravlje. A ako ste odradili temeljit posao i pronašli tattoo majstora kojem vjerujete i koji drži do zdravstvenih standarda, i dalje morate imati na umu alergije, kao i povećan rizik od kasnog pronalaska raka kože. Ne zato što ga tetovaže pospješuju već zato što su promjene teže uočljive na tetoviranoj koži.