Kako prijaviti boravak, koje zdravstveno osiguranje je najbolje, kako otvoriti tekući račun u banci, koji je vrtić najbolji za moje dijete: za svakog useljenika je početak u Njemačkoj povezan s mnogim pitanjima na koja je u početku, uglavnom zbog nepoznavanja jezika, mukotrpno pronaći odgovor.
I dok je prvoj generaciji tzv. gastarbajtera u šezdesetima zbog njihovog uglavnom organiziranog dolaska, savjetovanje i pomoć pri prvim koracima bilo centralizirano, useljavanje koje se prakticira posljednjih godina isključuje ovakav centralni sustav savjetovanja.
A useljenika posljednjih godina iz regije jugoistočne Europe ima mnogo. Prvi val je započeo ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 2013. a drugi 2016. nakon uvođenja tzv. pravila o zapošljavanju građana zapadnog Balkana koji je omogućio useljavanje svima onima koji predoče ugovor o zaposlenju, bez obzira na kvalifikaciju.
Savjetovanja ima i dalje ali su raspršena i informacija nema na jednom mjestu. Uz to noviju generaciju gastarbajtera muče neki novi problemi kojih nekada nije bilo. Savez njemačkih sindikata je tako specijalno za useljenike iz novih članica EU-a otvorio poseban servis za one koje su možda prevarili ili iskoristili neodgovorni poslodavci.
Naravno mnogo odgovora na vaša pitanja o životu u Njemačkoj možete dobiti i dobijate ovdje kod nas već desetljećima iz provjerene novinarske perspektive.
No u međuvremenu se pojavio i čitav niz privatnih inicijativa, internetskih kanala i platformi koje na manje ili više pouzdan i ozbiljan način dijele savjete novopridošlima.
Od Maje Marić saznajemo kakvih sve vrta savjetovanja za svježe useljenike ima na internetu i kako je ona sama nakon dolaska u Njemačku utažila svoju glad za informacijama.
Kako život u Njemačkoj izgleda, ali baš onako stvarno, iz iskustva, neposredno... Kažeš da je to jedno od najčešćih pitanja koje ljudi postavljaju?
Tako je Nenade. Google pod 'život u Njemačkoj' nudi odmah dodatak 'iskustva'. Jer kada ljudi krenu razmišljati o selidbi, možda čak i prije nego potraže što ima treba za selidbu, što se dokumenata i papirologije tiče, prvo se obrate onima koji su prošli isto ili slično iskustvo. To ljude nekako uvjerava, daje neku vrstu garancije da, ako su oni uspjeli, možemo i mi.
S tim da za iskustvo imamo stvarno koga pitati – prema podacima Saveznog zavoda za statistiku u Njemačkoj, skupina useljenika koja dolazi iz bivših jugoslavenskih država je među najbrojnijima, pored Turaka, Poljaka, odnedavno Ukrajinaca, mi ovdje govorimo o oko 1,5 do 2 miliona ljudi - što znači da ljudi koji govore tzv. našim jezicima, ima na pretek.
Majo, i ti si imala iskustvo s ljudima koje zanima takav sadržaj, zar ne?
Da, imala sam youtube kanal jedno vrijeme na kojem su daleko najviše gledanja, ali i komentara imali videi koji su se bilo kako doticali teme 'života u Njemačkoj'. Možeš snimiti da si pješke išao do Tajlanda s troje djece i video će imati prosječan broj pogleda. Ali ako snimiš video naslova 'kako dobiti stan u Njemačkoj' – možeš računati na preglede u peteroznamenkastim ciframa. Čak i šesteroznamenkastim.
Zašto je to tako? Zašto netko ima potrebu pitati ljude na youtube-u, a ne, recimo, istražiti službene stranice za traženje nekretnina?
Pa mislim da je to naprosto ljudski. Naprosto želimo čuti odgovor od prave osobe, a ne kompjutera. Osim toga, ljudi žele podršku u svojoj odluci i zato na temelju tuđih pozitivnih ili negativnih odgovora procjenjuju je li njihov plan 'ispravan'. A tu je i osjećaj da su oni koji su prošli slično naprosto kvalificirani dati bolje mišljenje.
To je kao na razgovoru za posao – tamo ćete dobiti tehničke odgovore na pitanja. Saznat ćete koje su vaše obveze, kolika vam je plaća, što se od vas očekuje i, ne znam, kada trebate doći na posao. Ali od drugih zaposlenika ćete saznati kako je ZAISTA raditi u toj firmi. Progledaju li kroz prste kad klizno dolazimo i odlazimo, kolika je razina stresa, kojeg nadređenog se treba bojati, s kim se pije kava i mora li se strogo poštivati dress code. Sada banaliziram, ali shvaćaš što želim reći. Odlično je imati crno na bijelo službene informacije, ali ljude zanima i sve ono što se nalazi izmedju redaka.
Jesi li i ti tako pitala za savjet kad si selila?
Doslovno sam maltretirala sve na koje sam naišla. Kako ste našli stan? Je li plaća dovoljna za život? Kakvo je školstvo? Kako misliš nema vrtića? Što je s vjeronaukom? Gdje se uči bolji njemački? Kako da računam sama porez, molim? Jesu li stvarno svi vlakovi na vrijeme? Zar ne moram imati neku osobnu na njemačku adresu? Dakle – sve.
I tu je sad ta siva zona s pitanjima za iskustva. Svaka osoba je drugačija i svako iskustvo je drugačije. Meni su znali na kraju samo reći 'ajde, nemoj previše analizirati, nitko ti ne može u detalj prenijeti svoje iskustvo – probaš pa vidiš'. Tako da sam kopala po službenim stranicama i kad sam skočila, nije bilo nazad.
Koje su to službene stranice gdje se mogu dobiti informacije?
Ima baš dosta mjesta gdje se može pronaći nešto na hrvatskom, srpskom ili bosanskom. Savezni ured za migracije i izbjeglice ima cijeli pdf koji vam objašnjava gdje i kako možete dobiti besplatnu ponudu individualnog savjetovanja. Nešto slično ima i caritas.de. Ali dok Savezni ured napominje kako je savjetovanje na 'vašem jeziku', recimo, caritas vam na hrvatskom piše da očekujete da je savjetovanje na – njemačkom. Njemački savez sindikata (DGB) nudi informacije i pomoć na hrvatskom jeziku. Goethe institut također nudi razna savjetovanje, u svakom slučaju si treba uzeti malo vremena jer je ponekad nejasno što sve ulazi u to savjetovanje.
Uglavnom, obično su to odgovori na pitanja gdje tražiti kurseve integracije, pomoć u traženju posla, škole u Njemačkoj i sl. Ali teško da će netko s vama ići u banku kao pomoć u takvoj vrsti posla.
Postoji li takva vrsta izravne pomoći?
Da, ima sve više komercijalnih internet stranica koje se reklamiraju kao 'besplatna savjetovališta' koja vode 'konzultantski timovi'. Što je dosta neodređeno. Tako da, ili ne znate baš tko to vodi i niste sigurni hoće li zaista sve informacije biti na vašem jeziku.
Načelno, na prvi pogled, ako vam treba pomoć u razumijevanju papirologije koja ide uz samozaposlenje, recimo, ima odličnih stranica koje se bavi time. S druge strane tu su natravno i provjerene adrese: Goethe institut je odličan za pitanja o jeziku, Savezni ured za migrante vjerojatno zna sve o vizama, pravilu zapadnog Balkana, dječjem doplatku i sl.
Ne radimo li i mi nešto slično?
Naša emisija ima dugu tradiciju i mijenjala je formu i formate kako su se mijenjali i mediji i potrebe useljenika. I ovdje će naši slušatelji naći stvarno raznolike informacije – od kulture preko politike pa sve do konkretnih savjeta vezanih za život u Njemačkoj. Ali mi smo javno-pravni servis. Mi donosimo, prenosimo, provjeravamo informacije, analiziramo, stavljamo teme u pravi kontekst. Mi radimo novinarski posao, dakle nismo privatna inicijativa, poduzetnik, netko tko vas može uzeti za ruku, i otići s vama u banku ili osiguranje ili zavod za zapošljavanje. To naravno ne znači da za tako nešto ne postoji potreba - a u međuvremenu i zanimljiva ponuda.
Nedavno se pojavila i posebna aplikacija za useljenike koji govore neki od jezika s područja bivše Jugoslavije, aplikacije se zove Dijaspora 2GO a naša gošća je jedna od pokretačica ovog projekta Lana Poljak. Lana nam je malo detaljnije objasnila kako ova aplikacija funkcionira.
Funkcionira tako da za korisnike je besplatna. Kada se preuzme aplikacija, trenutno u njoj imamo tri feature-a, odnosno tri funkcije. Ona će se redovno ažurirati, ubacivaćemo nove funkcije. Jedna je ta na primer kad uđu u aplikaciju, da mogu pronaći raznorazne korisne tekstove na razne teme. Od dolaska u Njemačku, života u Njemačkoj ili odlaska u Njemačku. Npr. teme su kako riješiti vizu, spajanje porodice, uglavnom raznorazne teme, pronalazak stana, tako da je to i prvi način kako pomažemo korisnicima da koriste tekstove koji su na našem jeziku, pronađu korisne informacije za život u Njemačkoj. Druga skupina su online usluge unutar aplikacije gdje svi korisnici aplikacije mogu pronaći te određene usluge koji su unutar aplikacije, a mogu ih završiti online. Npr. razna osiguranja, kredite, savjetovanja, izradu životopisa. To je jedna funkcija još i zadnja funkcija je koju trenutno imamo usluge na mapi. Znači klijent kad uključi lokaciju ili izabere grad na našoj mapi unutar aplikacije pokazat će mu sve one usluge koje su na našem jeziku, a nalaze se u njegovoj blizini. Ili ako želi može se kretati po mapi pa može, na primjer, vidjeti što se nalazi u Berlinu ili u Münchenu, Frankfurtu, nije bitno. Uglavnom na mapi može izabrati kategoriju koja ga interesira u tom trenutku, restoran, zubar, kafić, odvjetnik i pronaći ono što je u njegovoj blizini, tu su kontakt podaci te određene usluge.
Sada misliš na aplikaciju pod nazivom Dijaspora2Go koja je pokrenuta prije samo par dana?
Da. Radi se o projektu, kako mu samo ime kaže, koji dijaspori u Njemačkoj na dlanu donosi 'šalabahter' ili da kažem prečicu za to kako ne lutati medju svim ovim stranicama koje sam navela.
Radi se o timu žena koje su shvatile da ima sve više poduzetnika koji nude usluge, izmedju ostalog, na hrvatskom, srpskom ili bosanskom. I da ima sve više useljenika koji će se bolje osjećati ako, barem na početku, mogu odvest auto kod tzv, našeg automehaničara bez da mucaju na njemačkom.
Tako da su osmislile i razvile aplikaciju koja funkcionira otprilike kao google maps, ali za dijasporu u Njemačkoj. Što znači da obećavaju pomoć kako brže i jednostavnije doći do svega što vam treba, pogotovo u tim prvim godinama useljeničkog života, kada mnogo ljudi navodi da se osjećaju preplavljeni svim što moraju znati i pronaći i naučiti.