Digitalizacija je jedna od čarobnih reči savremenog doba. Ona je gotovo sinonim za progres i boljitak. I tako u regionu već godinama slušamo, na primer, kako vlade rade na digitalizaciji školskog obrazovanja i tako drže korak sa svetom. Ali, u tom svetu su ponegde već shvatili da digitalizacija sama po sebi i nije glavni recept za sve. Tako su u školskim sistemima Švedske i Danske zaustavili taj proces i rešili čak da vrate u škole neke stare metode u nastavi i učenju. Zašto je to tako, o tome u ovom podkastu razgovaram sa Aidom Bikić. ekspertkinjom za psihičke probleme dece kojoj je digitalno doba donelo više teškoća nego lepih stvari.
A mislim da bi na samom početku bilo lepo da najpre utvrdimo neke pojmove kako bi bilo jasnije o čemu pričamo. U medijima i našim životima reč „digitalizacija“ je sveprisutna, ali mnogi sa njom, na primer, pogrešno poistovećuju internet, ili samo pohranjivanje tekstova, slika i video-materijala na nekakve servere. Šta je zapravo digitalizacija? E, to će nam objasniti moja koleginica Maja Marić.
Majo, šta je to digitalizacija?
Kada bismo pisali definiciju u udžbeniku, rekli bismo da je digitalizacija proces korištenja digitalnih tehnologija za transformaciju različitih aspekata poslovanja, društva i svakodnevnog života. Ona uključuje pretvaranje informacija, procesa i usluga iz analognih u digitalne formate, omogućujući učinkovitije, fleksibilnije i skalabilnije operacije.
Digitalizacija nadilazi jednostavno pretvaranje fizičkih dokumenata ili analognih procesa u digitalne formate, ona uključuje integraciju digitalnih tehnologija u sva područja života, temeljno mijenjajući način na koji se stvari rade i način na koji ljudi komuniciraju sa svijetom.
Znači, digitalizacija nije samo skeniranje rodnog lista u pdf koji onda sačuvamo u kompjuteru nego ide malo dalje?
Pa u engleskom jeziku postoje dvije slične riječi. Jedan je digitizacija, a druga je digitalizacija. Digitizacija bi se odnosila na taj prvi korak, na izravne konverzije informacija iz analognog u digitalni oblik. Što znači s papira u pdf ili s vinila u mp3, recimo. Dok je digitalizacija korištenje digitalnih tehnologija za redizajniranje i optimiziranje procesa, stvarajući nove prilike za učinkovitost, inovacije i poslovne modele.
I ta digitalizacija nema tako jasnu definiciju i nakon nekog vremena imate osjećaj da slušate ulomke udžbenika iz ekonomije jer je sve nekako neodređeno.
Kako to misliš?
Pa dok jedni ekonomski stručnjaci, u ovom slučaju sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini, smatraju da je digitalizacija način na koji se mnoga područja društvenog života restrukturiraju oko digitalne komunikacijske i medijske infrastrukture, drugi stručnjaci sa instituta Brookings smatraju da se digitalizacija više odnosi na poslovne operacije nego na društvene interakcije ili poslovne modele – iako je jasno da su svi ovi pojmovi međusobno povezani.
No ono što znamo je da se Digitalizacija događa i da smo – u njoj.
Svi smo svesni promena, ali koliko sada one dugo već traju? To su ipak moderni procesi.
Iako se može činiti kao nedavni razvoj, trend pretvaranja analognih ili fizičkih procesa i dokumenata traje već desetljećima. Digitalizacija je zapravo započela pojavom računala 1950-ih. Otada je neprestani marš digitalizacije gotovo sve transformirao u računalno prilagođene jedinice (1) i nule (0) i promijenio način na koji radimo, komuniciramo, kupujemo, bankarimo, pa čak i način na koji se opuštamo i zabavljamo.
Iako se prava revolucija dogodila 70-ih, izumom micro processora koji je omogućio da se prave manji kompjuteri i koji je doveo do prvog koraka ulaska tehnologije u život svakodnevnog čovjeka. Drugi korak, ili druga revolucija, bila je izum interneta ili "world wide web"-a.
Nakon toga slijede svi ti laptopi, mobiteli, vječna dostupnost i pohrana sve većih količina informacija. Svako desljeće donosi nove promjene koje su nemjerljivo veće od bilo čega što se moglo zamisliti prije samo 50-ak godina.
Znamo li onda koliki je uticaj digitalizacije na savremeni život danas?
Nisam sigurna. Ali nije li dovoljno reći da ne možemo zamislito život bez interneta, kompjutera i društvenih mreža. Da sve ugasimo sutra – gdje bismo slušali glazbu, kako bismo došli do najnovijih informacija, koliko poslova bi nestalo, i, na kraju krajeva, koliko nas ne bi znalo ni broj telefona od vlastite djece ili muža?
Sad preuveličavam, ali sve je to rezultat digitalizacije.
Ona omogućuje tvrtkama da pojednostave poslovanje, smanje troškove i poboljšaju točnost automatiziranjem procesa, korištenjem analitike podataka i integracijom sustava. Ali ona je puno više od toga – ona je sastavni dio naših života.
Digitalizacija je revolucionirala komunikaciju putem e-pošte, aplikacija za razmjenu poruka i društvenih medija. Promijenila je načine na koji djeca uče i obrazuju se, učinila je infromacije dostupne na skroz nove načine, a u medicini je dovela do razvoja telemedicine, elektroničkih zdravstvenih zapisa (EHR) i naprednih dijagnostičkih alata, poboljšavajući brigu o pacijentima i učinkovitost. A to je sve bez da uopće udjem u temu umjetne inteligencije.
Aida Bikić, psihološkinja iz Danske sa velikim iskustvom u radu sa decom i mladima, govori za naš podkast o negativnom uticaju interneta na školsku decu. Ona smatra da u školstvu nije rešen pristup dece sadržajima na internetu, jer je to govoto nemoguće konstorlisati. Ima i nekoliko saveta za roditelje, a kada je reč o školstvu, pravi i malo poređenje između Nemačke i Danske, pošto je živela i radila i u Nemačkoj i dobro poznaje oba sistema.
Doktorirala sam psihologiju gdje sam istraživala kako kompjuterske igre utječu na razvoj mozga kod djece. Bavim se tom temom i radim na fakultetu Južne Danske i na psihijatriji za mlade i djecu i bavim se istraživačkim radom.
Drugim rečima, ako je iko kompetentan za ovu temu, onda ste to vi. Recite mi šta je zapravo posredi, kakvi su to problemi s digitalizacijom?
Digitalizacija je došla u Dansku, kao i u sve ostale zemlje, otprilike prije 15 godina, ali Danci su to prigrlili i jako brzo su digitalizirati cijelu zemlju. Mislim to je jednostavno bilo jer Danska je mala zemlja i dosta je homogena i u odnosu na Njemačku i druge zemlje puno je lakše. Tako da danas, već godinama, uopšte ne dobijamo pisma, sve se odvija online. Većina stvari koje u drugim zemljama nisu online, ovdje jesu. I to je isto tako značilo da je komplet školski sektor digitaliziran, tako da djeca i mladi u Danskoj imaju najviše vremena online u školi. Četiri sata u prosjeku svaki dan, ali u isto vrijeme su lošiji kada se gledaju PISA istraživanja. Prije par mjeseci je ministar za obrazovanje u Danskoj rekao da imamo cijelu generaciju mladih koji su ustvari bio pokusni kunići jer se ta digitalizacija ubrzano implementirala u svim školama bez da se gledalo imalo šta kaže nauka, jel to dobro za djecu? Danas imamo rezultat da škole više nemaju novca, nemaju prave fizičke knjige, ali djeca nisu nikad bila nemirnija i nije im nikad bilo teže da se koncentrišu nego danas.
Ovako se čini da je sve to super i da treba da nastavimo u tom smeru. Ali i negativne strane postoje.
Naravno. Kao i sa svim u životu. Sigurnost podataka je možda najveća briga. Ako je sve digitalno – sve je na jednom mjestu i lako dostupno, zar ne? Raste zabrinutost u vezi s privatnošću i načinom na koji se podacima upravlja i kako se dijele.Tu je i problema digitalnog jaza jer nemaju svi jednak pristup digitalnim tehnologijama, što znači da raste nejednakost. Tu je, naravno, i vječno gašenje ‘starih’ poslova. Istina, pojavljuju se i novi, ali je teško reći da su u jednakom omjeru.
Ukratko, život je lakši u mnogo aspekata zahvaljujući digitalizaciji. Ali koliko je sigurniji… to je teško pitanje. S tim da bih ja možda rekla da je definitivno brži, glasniji i - stresniji.