Ima li u vrijeme ljetnih gaža išta novo na glazbenoj sceni?
Sudeći po suši noviteta na glazbenim listama, očito je da se glazbenici ili prže svirajući po moru stare hitove, ili se kuhaju u studijima snimajući neke nove. Oni rijetki koji ovih dana nešto izbace kao novo, ili su to snimili ranije, ili su zbrzali nešto, tek toliko da ih publika ne zaboravi.
Jedan od primjera je svakako i nova pjesma grupe Psihomodo pop, nazvana "Vjerujem u čuda". I kao da su i sami povjerovali u čudo koje im se događa zadnjih 10-15 godina, da kad god uđu u studio, iz njega izađe pjesma koju kao da smo već čuli. No, ovoga puta čudo izleda više ne pali, jer ispod videa koji su objavili za novu pjesmu, od tek 10-ak komentara, pola su negativni zbog očite repeticije, a ostali su ili dežurni hvalitelji, nešto kao glasači HDZ-a koji su uvijek ZA, ili stranci koji priznaju da ne razumiju tekst, ali da bend zvuči odlično. I doista, Psihomodo zvuče nikad bolje, ali Gobac je na sve to dodao samo rečenicu, dvije, s plitkim tekstom koji nema čak ni prvoloptaško značenje, već se samo rimuje. Nije pomoglo ni što je video spot plod suvremene tehnologije, čak i on izgleda kao nešto od prije 15-20 godina. Sva sreća da imaju toliko dosadašnjih hitova pa im novi ni ne trebaju.
Starija se generacija koprca u istome, ima li onda kod sredovječnih ičeg novog?
Novo možda nije prava riječ, u glazbi je to zapravo i nemoguće, premalo je zvukova i tonova da bi nas u bilo kojoj kombinaciji ostavili bez teksta. Ali, uz današnju nepreglednost pomagala i atmosfera koje same od sebe izlaze iz uređaja koji su nekad služili za pratnju, a danas kao da vode cijelu igru, dogodi se da se kombinacija svega što čujemo poklopi s nekim našim doživljajem pa glazba uvijek i ponovo ima smisla za koji često pomislimo da je potpuno nestao. Publici već poznata, ali još uvijek daleko od prepoznatljivosti kakvu ima npr. Psihomodo, grupa sa sjevera Hrvatske pod imenom Ogenj opet ima novu pjesmu. Inzistirajući na lokalnom govoru kao dodatnom začinu svog izraza, u pjesmi „Perce“ se grupa koristi svim već dobro poznatim načinima i alatima pa su, ako ništa, za vlastitu publiku stvorili još jednu pjesmu za nastupe uživo, a za ostale možda refren koji ostane zaglavljen negdje u malom mozgu.
Kajkavci iz Ogenja i perce
Mladi su ovoga puta na kraju, ali u svemu i uvijek su zapravo na počatku, i jedini su kojima je sve na glazbenim počecima novo. Kao i u prethodna dva „slučaja“, i u prvom pojavljivanju pjevačice Patriše imamo sve već poznate elemente, poredane na način koji možda nekome zazvuči kao nov. Prvo, mlada pjevačica se odlučila za ime koje je napisala na način koji je sasvim balkanski, po Vuku. To signalizira da udicu baca u baru veću od samo hrvatskog tržišta. Drugo, to je jasno i po zvuku u koji je upakirala svoju pjesmu „Dođi“, autorsku posvetu propaloj ljubavi, koje u tim godinama još imaju šansu da su stvarne, a ne nastale u kuhinji nekog prokušanog hitmejkera. I treće, Patriša na Tik Toku ima 14 tisuća pratitelja, što je brojka do koje se nekad dolazilo ili višegodišnjim sviranjem uživo ili diskografskim ugovorom kojim bi dotadašnja neobaveznost postajala karijerom. Patriša još nema karijeru, ali s obzirom da nije uložila ništa osim svog slomljenog srca, nema što ni izgubiti.