U vrijeme krupnih obljetnica, je li se još tko sjetio da je i on nekad bio popularan?
Zadnji u nizu onih koje se sjećaju bolje prošlosti, a nismo ih čuli već godinama, je Vlado Kalember, zapravo njegova matična grupa Srebrna krila, jer nakon uspješne karijere pjevača i basiste u Krilima, to isto je bio i u bendu 4 Asa, to je ona grupa u kojoj ih je bilo 5.
Uz njega su u toj supergrupi bili Alen Islamović, Kalemberov kolega Pišta iz Krila na bubnjevima, pokojni Dujmić na klavijaturama i Jurica Pađen kojeg se neki sjećaju iz Azre, a oni stariji iz prapočetaka Aerodroma s kraja 70-ih. Svirali su stvari svojih prijašnjih bendova, obilazili mjesta gdje su imali neku publiku i nekakav honorar, ali nikad nisu ponovili popularnost nijedne od grupa koje su predstavljali. U vrijeme kad su se pojavljivali i na naslovnicama, jer tada su još postojale revije i tjednici, viđao sam Pađena u autu koji ne pripada njegovom statusu, ali sjetio sam se da ga kolege opisuju kao kul tipa neopterećenog popularnošću, bilo da je taj tren ima ili nema, pa je tako valjda i s novcem. Je li novac ili što drugo ponukalo Srebrna Krila da se ponovo okupe, to nećemo nikad saznati, ali zadovoljimo se njihovom novom pjesmom, najavom novog istoimenog albuma s nekim starim, ali i par novih pjesama, „Opasno je ljubit ženu“.
Za djecu onih koji su rođeni kad već ni Srebrna krila više nisu postojala isto netko radi neku glazbu, zar ne?
I to se dogodi, mada sve rjeđe, jer tko bi došao na red od 70-godišnjih obljetničara, zauzeli su sve podcaste i portale... Jedna od upornih je grupa Luna Mea, koja postoji tek 3 godine, i opet je ne čine sasvim mladi glazbenici, imali su iskustva u nekim prijašnjim projektima, zapravo pokušajima da nađu svoje mjesto, ali su ga našli tek u grupi koja je prvo bila duo, pa trio, pa su nedavno ostali bez pjevačice i sad ju je zamijenila druga.
Uz dužno poštovanje, o imenima ćemo kad i ako opstanu u borbi s glazbenim metuzalemima, i postanu neka nova Srebrna krila, zasad možemo osluhnuti njihovu novu pjesmu, oko koje su se sigurno pomučili, nije to tek tako napisati i snimiti pjesmu, ili kako je Zlatko Pejaković pjevao – Misli svatko da je meni lako, ali oko naslova se nisu pomučili ni sekunde, jer pjesma se zove – „Ljeto“.
Između sasvim mladih i sasvim starih se sigurno krije i neka srednja generacija svirača?
Ako su stariji počinjali u 70-ima, srednja generacija je prve korake napravila početkom 90-ih, tako je i sa članovima grupe Turisti, njihov je gitarist, pjevač, kompozitor i najpoznatiji član nekadašnji gitarist grupe Laufer, čiji drugi najpoznatiji član Damir Urban također godinama, i usporedo s karijerom spomenutog gitariste Vlade Simčića Vave, gradi karijeru koja je često ekperimentalna pa kad već danas govorim o novcu, ni jedan ni drugi se od muzike nisu leba najeli, da to sažmem citatom iz onog slavnog filma pretežno snimljenog u autobusu.
U grupi Turisti pjeva jedna od četiri članice negdašnje vokalne grupe E.N.I., Iva Močibob, a iz te grupe još ponekad čujemo i za Nikolinu Tomljanović koja povremeno surađuje s Nenom Belanom, a nedavno se javila i s jednom country pjesmom pa ćemo joj se posvetiti neki drugi put jer taj glazbeni stil je opet odjednom zanimljiv i popularan. Što se Turista tiče, nedavno su objavili vinilnu verziju svog mini LP-ja objavljenog na proljeće koji se zvao „7“, a ovaj se prigodno, jer ima pjesmu više, zove „7+“. Da budem krajnje precizan, izbacili su jednu obradu, a ubacili novu autorsku pjesmu „Dan za danom“.