WDR: Kad se glazbeni brakovi razvode, dogodi li se i koji hepiend, ili su to sve redom češe pune gorkih suza?
ZS: Svi su sretni bendovi isti, a svaki nesretan bend je nesretan na svoj način. Za razliku od dijeljenja nakon poslovne suradnje, braka ili političke karijere, samo se u umjetnosti dijeljenjem nešto ozbiljno umnožava. Svojevremeno se u priči o Bijelom dugmetu pojavljivalo toliko likova da je stvarno lutrija kako je baš njih 5 na kraju završilo zajedno. Slično je i sa grupom Film, koja je zapravo cijela Azra, minus Johhny, jer ga više nisu mogli trpjeti pa su se odmetnuli. Tako je sa zagrebačkom scenom, isto i beogradskom, sarajevskom pa i onom vinkovačkom početkom 90-ih, da ne bi dijeljenja, imali bismo tri umjesto trideset bendova. Jedan od bendova nastalih miješanjem istih karata na novi način je i Slick Stings, momci su dosad svirali u Erotic Biljanu and his Heretics, Shot me Wendy, My Buddy Moose-u i Strange-u. S obzirom da im je rezervni materinji engleski, i nove su im pjesme na tom jeziku, jedna od njih je i "Control You".
WDR: Oni koji su prošli kroz to kažu da je raspad benda i razvod nešto najsličnije...
ZS: Razvod braka je gorak, ali može biti još i kiseo, ako je javan, a bude jer su supružnici poznati. Na hrvatskoj se glazbenoj sceni dogodilo da su se na taj kiseli način razvodili u grupi Boa, na to nas svako malo podsjećaju odvojena glazbena izdanja aktera, ali i u Prljavom kazalištu nedavno, gdje nije baš jasno tko su publici mama, a tko tata, jer se jednako zovu. Možda bi pomoglo da budu Prljavo kazalište jedan i dva :-) No, i razvoda ima svakakvih, neki se nakon brodoloma grčevito drže olupine po kojoj bi ih se moglo prepoznati, a neki plivaju prema nekoj novoj obali. Grupa Bambi Molesters je, kao svojevremeno i Cubismo, glasila za izvođače koji su toliko bliski originalu da im se može progledati kroz prste što nisu od tamo, jer sve su ostalo svladali s odličnim. Za Bambije nismo dugo čuli i to s dobrim razlogom. Sada su u (ne)znatno drugačijoj postavi i isto tako (ne)znatno drugačijeg zvuka, zovu se LHD, po inicijalima članova. Nedavno su u zagrebačkoj psihijatrijskoj bolnici Vrapče svirali prateći nijemi film "Birtija" iz 1929. koji je nastao u produkciji Škole narodnog zdravlja koja je još tada pokušavala kod stanovništva alkoholizam označiti kao gorući društveni problem. Nisam bio i ne znam smijem li biti tako slobodan, ali procjenjujem da je bilo – ludo :-) A koliko su se od srijede do petka makli od početka, svjedoči jedna od pjesama s njihovog albuma "Off the Grid", nazvana "Blue Umbrella".
WDR: Ima li da je netko u sretnom glazbenom braku, ali i još sretnijoj usputnoj vezi?
ZS: Prvi koji je pokušao sjediti na, kako se to popularno kaže, dva stolca, bio je Željko Bebek. Kad mu više nije bilo dovoljno biti pjevač Bijelog Dugmeta, snimio je solo ploču, prvo samostalno izdanje nekog, još uvijek, člana grupe kojoj svakoga dana u svakom pogledu ide sasvim dobro. Nemalo je to začudilo publiku, ali da razlozi nisu bili glazbeni nego, kako se također u nas voli reći, imovinsko-pravni, jasno je i danas, kad Bebek svojih 50 godina karijere ne želi preklopiti s istim jubilejem Bijelog dugmeta, jer možda su tada u grupi i bili kao braća, ali danas im kese nisu sestre. To je bio prvi, a posljednji primjer je soliranje i gostovanje Saše Antića iz TBF-a, tako često i posvuda da je među komentarima na njegov novi video netko duhovito spomenuo kako bi nova izdanja trebala nositi oznaku da na njima NE sudjeluje Antić, kao svojevremeno Nikola Kojo u skoro svakom srpskom filmu. Najnovija prigoda za let izvan matičnog gnijezda je nastup na festivalu Melodije Jadrana, gdje je kao Alessandro Bonasera udružio snage sa trenutnim pjevačem Daleke obale Jordesom, inače saksafonistom poznatim po pardesetljetnoj svirci u mnogim bendovima. Na nastupu su imali tehničkih problema pa su par puta kretali ispočetka, kao svojevremeno zagrebačka Eurovizija, ali na kraju su izveli ono čime računaju zauzeti mjesto ovogodišnjeg ljetnog hita, pjesmu "Lili".