Frankfurtski je sajam knjiga u toku najvažnija i najveća smotra ove vrste na svijetu. Prilika je to da se okrenemo jednom književom žanru koji je za sada preživio digitalnu revoluciju. Radi se o izdanjima koje tematiziraju glazbu. Josip Dujmović književnik i glazbeni novinar iz Zenice, ne pristupa knjigama o glazbi drugačije nego prema ostalim žanrovima. On je autor između ostalog i romana o Indexima "U inat godinama", fotomonografije "Zenica blues" o zeničkoj muzičkoj sceni i zbirke zanimljivih anegdota iz glazbenog svijeta pod nazivom "1001 najluđi svetski i ex-Yu rock biser".
Gospodine Dujmoviću, po čemu se pisanje o glazbi razlikuje od pisanja o nečemu drugom, o nekoj drugoj tematici?
Osobno, iz mog ugla, mislim ni po čemu. Ja u opusu imam dva romana, klasična romana, reći će mnogi "to je književnost". Nažalost, isto tako mnogi pisanje o muzici ne doživljavaju kao književnost, ali ja imam vlastiti pristup. Moja prva muzička knjiga je biografija Indexa. Zove se "U inat godinama" i mogu reći razlikuju se od svih muzičkih knjiga objavljenih, barem do tog trenutka objavljenih, na prostoru bivše Jugoslavije. Zato što je to romansirana knjiga. Kad sam počeo istraživati Indexe vrlo brzo sam shvatio da se o njima skoro ništa ne zna jer su oni sami bili takvi. Nisu bili baš previše zainteresirani ni za slavu ni za status zvijezda. Malo je građe sačuvano i ja sam to morao sve iskopavati. Iskopao sam sve te silne smjene, dvadeset i četiri-pet muzičara je prošlo kroz taj bend. Nije zabilježeno precizno kad je ko došao, kad je otišao. Pa su imali brojna izdanja i to nije baš vrlo precizno zabilježeno. Sve je to trebalo iskopati. I ja sam to složio i kad jesam sakupio građu, onda sam sam sebi postavio pitanje: "Dobro, lijepo, neka je kniga o Indexima, oni su to zaslužili, oni su vrijedni toga. Ali ko će to čitati?" Ja se užasavam da napišem knjigu koja će biti lijepa za policu i za ono "ja imam knjigu o Indexima, ali je nisam pročitao". I tad sam je pretvorio u roman. Pa onda sa zadovoljstvom, koliko god to možda neskromno zvučalo, mogu reći da je to istovremeno i jako čitana knjiga. Osim što je hvaljena kao jedna od originalnih muzičkih knjiga na prostoru Jugoslavije, ona je i čitana. Zato ponavljam, za mene to nije ništa drugačije, samo je tema drugačija.