Zašto nema Azre na streaming servisima i zašto je važno za umjetnike da ipak budu i na ovim platformama? O toj temi razgovaram s glazbenim novinarom i urednikom glazbenog portala Muzika.hr Edom Plovanićem koji nas upućuje i u financijske tajne streaming servisa.
Edo, zašto je bitno biti na streaming servisima? Ili glazbenici prosto nemaju drugog izbora?
Generacija od teenage pa do nekih 35 godina, oni baš onako svakodnevno slušaju muziku. Njima je streaming prvi izbor i to je uvijek preko mobitela. To je prvi izbor kako se sluša i onda je tu, recimo, zapravo bitno bit na Spotify, na streaminzima. Da si prisutan, jer ako te nema tebe se zaboravlja. I meni to onda općenito, to što Štulić ili takvi recimo ne žele biti, koji su neki iz starijih generacija... da ali vas mladi više ne znaju. S tim da nije Azra jedina, to se desilo naprimer i sa Zabranjenim Pušenjem.
Uglavnom, isplati se biti na streaminzima. No, kada govorimo o novcima, kolike su to svote, imaš li ti možda predodžbu o tome koliko klikova, koliko puta netko mora čuti jednu pjesmu da bi se to izrazilo konkretno u eurima?
Promijenila se ta matematika, mislim recimo na deset tisuća slušanja ispadne tri dolara. Jako malo, ali opet, kompletno mi je čudan taj negativan pristup tome zato što to nekako se uspoređuje s radiom. Ali kad ide nekakav hit ili neka pjesma koja se puno vrti, ona recimo, samo ako gledamo Hrvatsku, ona ide na 100-150 radija i tamo se izvrti. I nije to ista stvar. Svaka pjesma kad se odvrti bar po jednom na jednom radiju, već ima od 500 slušanja do 50 tisuća slušanja. Samo po jednom, a onda zapravo ta pjesma prođe i 150 radija i to jako puno puta i onda naravno da je puno više novaca ona kroz tantijeme dobije nego kroz jedan streaming. Jednostavno više ljudi je čulo tu pjesmu, što je u konačnici ono kako se to sve i gleda.
Postoji li uopće nekakva korelacija između slušanosti na streamingu i prodaje CD-ova ili prodaja nosača zvuka zapravo, više nikakvu ulogu ne igra?
Prodaja albuma kao fizičkog, u smislu CD ili vinil, je baš jako malena. Za Hrvatsku bih riječ malena pretvorio u smiješna, zato što se tu priča o 50 do 100 primjeraka nedjeljno, kad su u rangu najprodavanijih. To je više postalo kao neki artefakt ili nešto da ti bude lijepo doma, a pogotovo kad je naslovnica dobro napravljena ili je to neki kultni album pa više ide kao memorabilija ili nekakav osjećaj nostalgije koji imaš jer si veliki fan.