Mi uglavnom govorimo o etabliranim bandovima koji iza sebe imaju podulju karijeru. No svi ti bandovi su negdje trebali početi a svaki početak je, kako znamo, težak. Zato je nastavnica iz Zagreba Ana Bajo prije pet godina došla na ideju da svoju glazbenu nastavu proširi festivalom za mlade bandove iz osnovnih i srednjih škola. U međuvremenu je Superfestival postao neka vrsta male institucije u i izvan Hrvatske. O evoluciji Supervala i kakvu ulogu su u svemu tome odigrali Paribrejkersi za Korzo govori Ana Bajo.
Ana, u jednom od intervjua vaših sam naletio par puta na ime Partibrejkersa, benda koji više nekako povezujemo s generacijom osamdesetih. Kakvu su oni ulogu odigrali u Superval priči?
Kako je meni glazba bitna, ja sam pokušala kroz školu, tj. kroz sat razrednika djeci približiti glazbu na način da oni čuju za neke bendove. Ja sam se zgražala da oni, sedmi-osmi razred, nikad nisu čuli za Beatlese, nikad nisu čuli za Rolling Stonese i tako neke kultne bendove. To bi trebala biti nekakva, ne znam, glazbena lektira. Onda sam došla na ideju te glazbene abecede gdje u principu na satu razrednika. Mi slušamo neke od tih bendova. Naravno, ne možemo slušati bendova puno nego nekako po mom izboru, neki krug bendova za koje smatram da bi bilo dobro da djeca znaju da postoje. Nije cilj da oni te bendove kasnije slušaju i da to budu njihovi najdraži bendovi, nego da oni čuju za njihovo postojanje. A onda ako se netko od njih zakači za neki od tih bendova, za neku tu vrstu glazbe nitko sretniji od mene.
Ja to već provodim, ovo mi je sad četvrta generacija, znači već sigurno preko 15 godina. Svaka generacija ima nešto svoje, recimo prošlogodišnja mi nije bila nešto zainteresirana, a generacija prije njih je baš bila dosta zainteresirana za glazbu i za to sve skupa. I onda nam je došla napamet ideja, kad su bili sedmi razred, a u sedmom razredu slušamo ex-yu novi val, da ja njih odvedem na koncert jednog takvog benda. Pogotovo što oni tada, većina razreda, nikad nije ni bila na koncertu pa da dožive tu glazbu uživo, a ne samo slušanje u razredu.
Tako se potrefilo da te godine su Partibrejkersi u tom periodu imali koncert u Zagrebu, a oni su meni izuzetno bitan bend koji me je oblikovao kao osobu i utjecao na neka moja ponašanja i razmišljanja. I eto tako, došla je ideja da odvedem svoj razred na Partibrejkerse u Tvornicu kulture. Onda je to medijski bilo zanimljivo "uau super-cool, ima nade, profesorica vodi djecu na rock glazbu" i tako neki su napisi bili po medijima. Nakon toga su organizatori iz Tvornice pitali mogu li oni još nešto učiniti za tu djecu? A kako smo mi pola godine prije toga, kolegica moja Antonija Radoš i ja, pokrenule bend u školi, onda je došla ideja pa hajmo mi tom bendu dati priliku da svira u jednoj Tvornici kulture. Tako da cijela ta priča postepeno raste iz jedne ideje glazbene abecede, odlaska na Partibrejkerse, sve se dešava spontano. Nije bilo "e sad sam se ja probudila jedan dan i ja hoću organizirati Superval festival bendova školskog uzrasta". Ne, nego sve to je dosta povezano i raslo je spontano iz godine u godinu.