Femicid je rodno uvjetovani oblik nasilja, odnosno ubijanje žena i djevojčica zbog njihova spola. Tu ubrajamo ubojstva žena kao rezultat nasilja intimnih partnera, mučenje i mizogino pogubljivanje žena ili ubijanje žena i djevojčica u ime takozvane časti.
Dakle, radi se o specifičnoj kvalifikaciji ubojstva žene, ali kazneni zakoni uglavnom ne poznaju zasebno kazneno djelo femicida. U Hrvatskoj se ovih dana ipak radi na zakonu koji će femicid uvesti kao novo kazneno djelo - pod nazivom "teško ubojstvo ženske osobe".
Ali zašto nam je potreban takav zakon? Nije li svako ubojstvo jednako tretirano?
Femicid je specifičan jer se radi o jedanom od najekstremnijih oblika nasilja koje se u suvremenom društvu i dalje doživljava kao - incident. Ujedno, femicid je krajnja točka kontinuuma nasilja kroz koje žene prolaze, prvenstveno u obiteljskim i intimnim i partnerskim vezama. Femicid gotovo nikada nije impulzivna odluka već se radi o eskalaciji dugotrajnog zlostavljanja. A ukorijenjen je u nejednakom odnosu moći između muškaraca i žena.
U Srbiji su tijekom 2022. godine ubijene najmanje 24 žene i jedna djevojčica u obiteljsko-partnerskom odnosu, u Hrvatskoj 13 žena, a u Bosni i Hercegovini 8. U Srbiji se u 2023. ta brojka povećala za još 5 žena, a negativni trendovi oko nasilja prema ženama se primjećuju u cijeloj regiji. Statistika kaže da ni u Njemačkoj stanje nije bolje.
Kako ne bismo još generacijama objašnjavali da je "tako to u braku", osvrnuli smo se na razloge koji stoje iza konstantnog nasilja nad ženama i koracima koji su neophodni kako bi došlo do promjene. Sanja Sarnavka, hrvatska stručnjakinja za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, govori o kompleksnim problemima koji nisu rješivi samo donošenjem zakona o femicidu.
Moja gošća danas je Sanja Sarnavka, aktivistkinja za ljudska i ženska prava, predsjednica Zakladne uprave i jedna od osnivačica SOLIDARNE. Naša tema danas je femicid. Hrvatska je na pragu donošenja zakonskih izmjena koje donose veće kazne za obiteljske zlostavljače, uvodi i kategoriju femicida kao takvu. Vi ste bili dio radne skupine zaslužne za ovakve pomake u zakonu. Hoće li ovaj zakon promijeniti živote žena u Hrvatskoj?
Nažalost, iako naravno pozdravljam donošenje tog zakona, bojim se da neće. Ako se ne dogode neke promjene, prvenstveno u glavama odgovornih ljudi koji trebaju zakone provoditi.
Da se vratimo na cijeli rad na ovom zakonu. Zašto je toliko dugo trajalo njegovo donošenje?
To je zato jer sve što se tiče ravnopravnosti i ženskih ljudskih prava traje unedogled. Ja stalno ponavljam, Hrvatska je imala, i Zagreb, prvi SOS telefon za žrtve nasilja još u Jugoslaviji 1987. i prvo sklonište za žrtve nasilja 1991. A gledajte koliko je prošlo već, ne godina nego desetljeća, da mi još uvijek nismo uspjeli raščistiti sve stvari, a nećemo ni sa ovim zakonom. I ja isto tako moram reći da mi se čini da je dio zasluga za to što će ovaj zakon stupiti na snagu to što u istim tim izmjenama Kaznenog zakona ide i priča o tome da će se kažnjavati zatvorom i kazneno goniti osobe koje izdaju neke podatke iz istraga u fazi, dok Državno odvjetništvo još provodi istrage. Tu se vode velike borbe jer se smatra, iako su pod pritiskom Hrvatskog novinarskog društva uveli da novinare se neće moći kažnjavati, ali u principu bi svaka istraga koja bi htjela utvrditi ako neki podatak iz istrage koja nije tajna, nego samo nije javna, a to su vrlo precizne pravne formulacije i nijanse, morali bi u svakom slučaju prisluškivati ili bi morali kontrolirati mobitele i kompjutore novinara da bi došli do osoba koje su te podatke medijima proslijedile. Bez obzira što je sasvim jasno da javni interes zahtjeva da neke stvari naprosto izađu van, kad se radi o osobama koje su na odgovornim pozicijama. I tako da su i svi ovi koji će glasati protiv, posebno nas ženske organizacije i sve koji se bavimo ovim problemom ženskih ljudskih prava, zvali i jako se ispričavali i rekli da će morati glasati protiv, ali da ne glasaju protiv femicida, nego glasaju protiv ovih drugih članaka koji se tiču tog kažnjavanja curenja informacija.
Pa zašto mislite da je onda to stavljeno pod isti zakon?
A pa zato jer onda se njih optužuje da su protiv femicida i da su protiv ravnopravnosti. To su već političke igre koje se neprekidno igraju.
Kolega Nenad Kreizer objašnjava kako zakon, a kako društvo tretiraju ovaj problem.
Nenade, da prvo razjasnimo terminologiju: što je to zapravo femicid?
Pojam femicid je zapravo pravni pojam kojeg je 1976. u znanstveni diskurs uvela feministica i sociologinja Diane Russel. Ovaj pojam je na polju međunarodnog prava trebao predočiti činjenicu da su mnoga ubojstva počinjena nad ženama, slično kao i kod ubojstava u kojima boja kože igra ulogu, plod isključive činjenice da se kod žrtve radi o ženi.
No femicid kao zasebno kazneno djelo nije još uvijek priznat u većini zemalja?
Ne. U Europskoj uniji jedino Malta, Cipar, Španjolska i Belgija priznaju femicid kao zasebno kazneno djelo. Hrvatska je nedavno također donijela zakonske promjene no međutim kazneno djelo se ne definira kao femicid nego kao teško ubojstvo ženske osobe.
U Njemačkoj se femicid još uvijek ne tretira kao zasebno kazneno djelo. Nova vlada je u svom koalicijskom sporazumu doduše najavila zakone za bolju zaštitu žena ali se ni u njemu ne spominje femicid kao zasebno kazneno djelo.
Zašto je to tako?
Prema pravnim stručnjacima poput Leoni Stenl razloge treba tražiti u patrijarhalnim strukturama koje još uvijek u svom korijenu tretiraju ženu kao vlasništvo muškarca. Tzv. ubojstva koja proizlaze iz raskida veza se često u sudskim odlukama tretiraju kao ubojstva bez predumišljaja, dakle iz afekta usprkos činjenici da se prema jednoj odluci Vrhovnog suda ovakva vrsta ubojstva smatra ubojstvom iz nižih pobuda što automatski znači i više kazne. Problem je dakle u primjeni prava.
Zašto je važno da femicid bude posebno definiran zakonom?
Zato što bi se automatski tretirao kao oblik teškog ubojstva što sa sobom automatski donosi i strože kazne za počinitelja. Dakle tada ne bi bilo moguće ubojstvo žene kvalificirati kao ubojstvo bez predumišljaja za što su u pravilu predviđene blaže kazne.
Nasilje nad ženama - SOS telefon dostupan 24 sata
Znanost razlikuje i dva različita oblika femicida?
Da i to s obzirom na pozadinu. Kod prvog se radi o ubojstvu kojem je motiv mržnja prema ženama, dakle mizoginija a kod drugog žene postaju žrtve jer ne odgovaraju patrijarhalnim podjelama uloga tj. dominaciji muškaraca. U tu grupu bi mogli uvrstiti i tzv. ubojstva iz časti.
Upravo ovih dana je godišnjica jednog od femicida koji je 2005. potresao Njemačku. Tada su 19-godišnju Hatun Sürücü ubila vlastita braća zbog toga što nije slijedila pravila islamsko-patrijarhalnog svjetonazora koji je gajila njezina obitelj.
I upravo je ovaj slučaj doveo do toga da se znanost pozabavi upravo ovim oblikom femicida, dakle tzv. ubojstvom iz časti.
Znači li da ostali oblici femicida nisu istraženi?
Kriminalne statistike govore o tome da je više od jedne trećina femicida izvršeno izvan kruga obitelji ili poznanika. Kao npr. kada ubojica pripada krugu slučajnih poznanika, pri čemu se uglavnom radi o ubojstvima povezanim sa seksualnim zločinima poput silovanja ili recimo ubojstvima prostitutki.
No najveći broj femicida ipak otpada na ubojstva u krugu obitelji.
Da i brojke su zastrašujuće. U Njemačkoj se svaki dan bilježi pokušaj femicida. Gotovo svakog trećeg dana jedna žena zaista i biva ubijena od svog partnera. Prema posljednjim statistikama za 2021., u Njemačkoj je ubijeno 119 žena. No stručnjaci iz Saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA) kažu da se radi samo o prijavljenim pokušajima femicida. Stvarna brojka je mnogo veća.
Prema podacima UN-a 2022. je diljem svijeta ubijeno 89.000 žena i djevojčica od čega je u većini slučajeva počinitelj muškarac, član obitelji.
Govorimo o femicidima počinjenim unutar partnerskog odnosa. Prema statistikama je u preko 90 posto slučajeva ubojstava unutar bračne zajednice ili nekog oblika partnerstva, žrtva žena. Zašto je to tako?
Tu se ne radi samo o primarnoj evolutivnoj pozadini, dakle muškarci kao fizički snažniji, agresivniji itd. nego i o onome o čemu smo govorili na početku, o tim patrijarhalnim strukturama u kojima muškarac donosi odluke ali gdje prije svega muškarac na ženu u vezi gleda kao na svoje vlasništvo. Taj fenomen nije usko povezan s vjerskom pozadinom nego ga nalazimo kod muškaraca raznolikih etničkih i vjerskih korijena. Ovdje dolazi do agresije ako se žena ne ponaša onako kako je to muškarac zamislio.
Femicid je često samo tragični završetak duže priče iza koje stoji zlostavljanje, psihičko i fizičko.
Da i mnoge te tragične priče, kako govore psiholozi, su mogle biti spriječene da je društvo na vrijeme saznalo ili da se umiješalo. Jer žene često skrivaju nasilje u vezi strahujući od društvene stigme.
Christina Clemm, odvjetnica za obiteljsko pravo kaže kako se sve odigrava po poznatom obrascu: "Svađa završava prvim fizičkim zlostavljanjem. Zatim se počinitelj ispričava, kaže da se to nikad neće ponoviti. Ali onda dolazi drugo, treće premlaćivanje i to često vodi tragičnom kraju", kaže Clemm.
Kako to da se društvo tako rijetko uključuje kako bi spriječilo eskalaciju?
Tomu u velikoj mjeri pridonosi odnos prema braku u gotovo svim kulturama gdje je brak nešto u što se nitko izvana ne miješa. Monika Schröttle iz "Europskog centra za praćenje femicida" traži od politike više prevencije jer, kako kaže, iz iskustva se zna da u nasilnim vezama femicid dolazi u trenutku kada se žena pokuša istrgnuti iz te situacije.
Što politika čini do sada kako bi spriječila femicide?
Premalo, smatraju stručnjaci. Jedna studija Visoke policijske škole u Münsteru smatra kako je nedopustivo da u Njemačkoj još uvijek ne postoji pozicija na saveznoj razini koji bi koordinirala pomoć ugroženim ženama. Isto tako ne postoji niti jedinstveno školovanje za osobe koje su u kontaktu s ugroženim ženama poput djelatnika obiteljskih sudova ili socijalnih ustanova. Ponekad je, pogotovo ako nema povijesti nasilja dakle ako nasilje nije prijavljivano, jako teško prepoznati opasnost od femicida.
Ima li konkretnih planova za poboljšanje?
Aktualna vlada u Berlinu je krajem prošle godine najavila napretke u sustavu zaštite žena i djevojčica. Ministrica obitelji Lisa Paus je rekla kako je potrebno poboljšati evidenciju nasilja, prevenciju, uvesti strože kažnjavanje počinitelja te poboljšati mehanizme zaštite za ugrožene žene. Paus je također rekla kako njezino ministarstvo radi na zakonu koji bi ženama zajamčio pravo na savjetovanje i zaštitu ali za sada nije jasno koliko daleko se došlo sa sastavljanjem te dopune zakona.
Nedavno su i unutar Europske unije donesene neke zakonske promjene vezane uz nasilje prema ženama koje međutim nisu zadovoljile mnoge.
Da, radi se o zakonu koji regulira jednaki progon počinitelja na području cijele Europske unije kada su u pitanju kaznena djela nasilja prema ženama poput prisilnih brakova, genitalnog sakaćenja ili stalkinga preko interneta. Međutim ovaj zakon ne obuhvaća kazneno djelo silovanja. Protiv uvrštenja silovanja na ovu listu su bile recimo i Njemačka i Francuska koja smatraju da bi uvrštenje ovog zakona zadiralo preduboko u kompetencije pojedinih zemalja članice te da stoga zakon ne bi bio kao takav održiv.