Rajko Grlić - "Neispričane priče". COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 06.07.2023. 23:26 Min.. Verfügbar bis 05.07.2024. COSMO. Von Amir Kamber.
Rajko Grlić: Neispričane priče
Stand: 06.07.2023, 17:48 Uhr
Amir Kamber, Davor Korić, Nada Pester
Je li kofer moja domovina ili je domovina gdje je kofer? U potrazi za odgovorom veliki hrvatski redatelj Rajko Grlić (U raljama života, Čaruga, Karaula...) napisao je knjigu koja obiluje detaljima iz privatnog i profesionalnog života. Istovremeno njegove Neispričane priče koncipirane su kao neka vrsta filmskog leksikona. Zašto? Književni stručnjak Davor Korić pojašnjava pozadinu. Amir Kamber u razgovoru s Rajkom Grlićem između ostalog želi znati gdje su bolje slike - u knjizi ili filmu?
Knjiga filmskog reditelja Rajka Grlića „Neispričane priče“ na jedinstven način spaja njegov život i film. Danas širom svijeta proslavljeni filmski reditelj Rajko Grlić debitovao je 1974. u pulskoj areni s filmom „Kud puklo da puklo“. Nakon njega snimio je još deset dugometražnih, igranih filmova od kojih su najpoznatiji oni stariji kao što su „Samo jednom se ljubi“ sa sjajnim Mikijem Manojlovićem u glavnoj ulozi, zatim „U raljama života“, duhovita priča nedavno preminule književnice Dubravke Ugrešić ili „Čaruga“ film snimljen pred rat u kojem je nestala nekada zajednička država Jugoslavija, kao i noviji kao što su „Karaula“ i „Ustav Republike Hrvatske“. Ipak, mnoge priče su kako je reditelj istakao, ostale nesnimljene pa ih je počeo zapisivati u svoju reditejsku bilježnicu kako se ne bi zaboravile.
Rajko Grlić je studirao filmsku režiju na jednoj od najboljih filmskih Akademija na svijetu, čuvenoj filmskoj školi u Pragu FAMU na kojoj su studirali i njegove kolege Lordan Zafranović, Goran Paskaljević, Srđan Karanović, Goran Marković i nešto mlađi Emir Kusturica. Ovi reditelji, koje uvijek svrstavaju u reditelje „praške škole“, svojim filmovima su snažno utjecali na jugoslavensku kinematografiju možda i više od prethodne generacije filmskih reditelja na čelu sa znamenitim Aleksandrom Petrovićem koji je sa „Skupljačima perja“ u Kanu daleke 1967. godine osvojio Gran pri i proslavio jugoslavensku kinmetaografiju i koji se sa Dušanom Makavejevim, Živojinom Pavlovićem, Želimirom Žilnikom i još nekim drugim smatra pripadnikom takozvanog „crnog talasa“, kojeg je Petrović označio kao „kritički poetski realizam“.
Rajko Grlić kao vrhunski majstor svog zanata vodi projekat od ideje do realizacije, daje upute velikoj ekipi, od glumaca, kamermana, scenografa i kostimografa do scenskih radnika i kasnije montažera, i pri tom mu je primarno kako filmskim jezikom ispričati priču. Za njega kao autora suština filma je pričanje priče.
Kao filmskom reditelju i autoru bilo mu je žao što tokom svog stvaralački plodnog i bogatog života nije stigao snimiti još neke zanimljive i intrigantne priče, često bizarne, koje je negdje čuo, pa je odlučio zapisati ih u svoju rediteljski bilježnicu kako se ne bi izgubile i potonule u zaboravu. Otud potiče i naslov ove knjige „Neispričane priče“.
Ova knjiga je koncipirana kao neka vrsta filmskog leksikona ili pojmovnika, jer svako poglavlje knjige od A do W, svaki pojam vezan za film nosi naslov iz filmske terminologije na engleskom jeziku, uz kratko objašnjenje na našem, a onda slijede Grlićevi tekstovi, zapisi iz različitih perioda njegovog života, biografski fragmenti, anegdote, sjećanja, uspomene, ključni događaji iz njegovog dinamičnog života. Ova knjiga je zbog toga mnogo više od uobičajene klasične autobiografske proze, jer na jedinstven način spaja njegov život i film najznačaniju umjetnost 20-tog vijeka.
U ovoj knjizi Grlić uvijek u vezi s nekim pojmom iz filmske terminologije na asocijativan a uvijek veoma iskren, jednostavan i duhovit način, čime plijeni svoje čitatetelje, svjedoči o vremenskim periodima u kojima je stvarao svoja djela, na burne periode kao što je „praško proljeće“, koje je doživio kao student, ili kao što su politički prevrati i ratni sukobi u njegovoj u domovini.
Rajko Grlić na snimanju
Knjiga obiluje detaljima iz njegovog obiteljskog i privatnog života, jer Grlić piše o svom porijeklu, svojim precima i roditeljima, o mračnom periodu njihovog stradanja na Golom otoku, zatim o događajima za vrijeme nacionalističke euforije u Hrvatskoj čija je žrtva i on bio, pa o iskustvima emigrantskog života u Americi, i detaljima iz blistave filmske karijere u kojoj je, pored svih snimljenih i nagrađenih filmova, ostalo puno nesnimljenih filmskih priča.
Ono što je velika vrlina ove knjige je način na koji Grlić opisuje svoja životna iskustva, ležerno i spontano, iskreno i jednostavno, iako se radi o zaista nesvakidašnje uspješnoj karijeri. Kada opisuje svoje susrete, druženja i suradnju sa znamenitim ličnostima iz filmskog svijeta Grlić to čini nekako nonšalanto i skromno i pored svog tog glamura ostaje svoj.
