100 godina radi radio u Njemačkoj. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 25.10.2023. 26:11 Min.. Verfügbar bis 24.10.2024. COSMO. Von Nenad Kreizer.
100 godina radi radio u Njemačkoj
Stand: 25.10.2023, 17:43 Uhr
Nenad Kreizer, Maja Marić, Amir Kamber
Jeste li danas slušali radio? Ovih dana Njemačka, uskoro i velik dio Europe i svijeta, obilježava 100 godišnjicu početka emitiranja radio programa. Medij kojem su već mnogi predviđali kraj i dalje uživa popularnost. Koja je tajna radija, zašto ovaj medij odupire konkurenciji i koja je njegova budućnost? Nenad Kreizer razgovara s Vojom Šiljkom, legendom radija na jugoistoku Europe. Od Maje Marić saznajemo više o povijesti starog dobrog radija u zemlji gdje se upravo slavi njegova 100 obljetnica.
Radio je medij kojem su već odavno predvidjeli kraj no on se, u raznim oblicima, pa i kroz podcast, održava i življi je nego ikad. Prema posljednjim podacima u Njemačkoj svakodnevno 74 posto građana uključuje radio. Prednost ovog medija je svakako i činjenica da se njegov program može pratiti usput, uz neku drugu radnju poput vožnje automobila ili poslova u kućanstvu.
U ovom izdanju podcasta se nećemo toliko baviti tehničkim pitanjem izuma radija koji nije izumljen odjednom nego se razvijao desetljećima a među znanstvenicima koji su omogućili njegov nastanak je bio i Nikola Tesla.
Mi ćemo se više usredotočiti na početke emitiranja radija prije sto godina, u Njemačkoj. U regiji jugoistočne Europe emitiranje je počelo malo kasnije, u Beogradu 1924. u Zagrebu 1926. Od 1941. je Radio Beograd preuzela njemačka vojska koja je kasnije preko iste frekvencije po prvi put emitirala i poznatu Lili Marlen.
Više o povijesti radija u regiji jugoistočne Europe slušamo malo kasnije od radio legende Voje Šiljka ali prvo od kolegice Maje Marić saznajemo više o povijesti ovog medija u samoj Njemačkoj gdje se i slavi 100 obljetnica.
"Pažnja! Pažnja! Ovdje je berlinska postaja za emitiranje u Vox Hausu na valu 400”. Tako je prije 100 godina počelo prvo službeno radijsko emitiranje u Njemačkoj - 29. listopada 1923. godine. Od tada, radio ima bogatu povijest o kojoj malo detaljnije priča kolegica Maja Marić.
Tako je, Nenade. Iako postoje i vrlo mračna i zastrašujuća poglavlja u povijesti radija, posebno u doba Trećeg Reicha, radio je također odigrao veliku ulogu u suočavanju s nacističkom vladavinom i demokratizacijom. Bio je tu i za vrijeme antisovjetskog tzv. narodnog ustanka u DDR-u 1953., kao što je pratio i pad Berlinskog zida 1989.
A za mnoge od nas radio još uvijek pušta zvučnu podlogu naših života, onako, dok kuhamo, spremamo, vozimo se u autu. I zapravo je važno spomenuti da je radio bio ljudima nešto poput interneta – prije interneta.
Kako je to sve krenulo?
Prve radijske emisije emitirane su u Nizozemskoj, Engleskoj i SAD-u već nešto ranije, od 1919. na dalje. A te 1919. je eksperimentalna radio postaja Eberswalde u Njemačkoj emitirala prve koncerte, a godinu kasnije, 1920., s Funkerberga u Königs Wusterhausenu emitiran je božićni koncert kojeg je navodno u to vrijeme slušalo najmanje 120 ljudi. I tih 20-ih je krenuo zalet i širom Njemačke su osnivane radio postaje. Prva zvanična radio emisija kao što si rekao puštena je u eter 1923 u Berlinu.
Za one koji misle da je prije sve bilo lakše, ljepše i jeftinije – moramo reći da se i tada plaćala nekakva naknada za slušanje.
Čak i tada, ako ste htjeli slušati, morali ste platiti pristojbu. Kreatori programa brzo su otkrili različite interese i ciljne skupine: uz glazbu, uskoro su se emitirali i sportski, informativni i zabavni programi. Tako da su se brzo razvijale i različite forme i tehnologija.
S prvim emitiranjem registrirano je samo nekoliko stotina prijemnika, a dvije godine kasnije – već pola milijuna! Tako da možemo s pravom govoriti o strelovitom usponu ovog medija - broj slušatelja stalno je rastao: 1932. godine, na kraju Weimarske Republike, oko četiri milijuna kućanstava slušalo je dnevni radijski program u svojim domovima.
A što je s nacističkom propagandom koja je zapravo bila poznato upravo po tome što se širila masovnim medijima?
Nažalost, nacisti su rano prepoznali ogroman potencijal radija i iskoristili su ga. Ministar propagande, Joseph Goebbels, ponukao je firme kao što su Telefunken, Loewe ili Blaupunkt da na tržište, bez obzira na troškove proizvodnje, izbace jeftin uređaj, takozvani „narodni prijemnik“ (Volksempfänger). To se dogodilo gotovo odmah nakon što je Adolf Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj.
Jeftinim radio-uređajima broj slušatelja je skočio s 4 milijuna na 16 milijuna kućanstava. A slušatelji su bili izloženi nacističkim informacijama do samog kraja: 1. maja 1945. radio je javio da je Hitler pao u borbi protiv boljševizma, boreći se za Nemačku do poslednjeg daha. O samoubojstvu nije bilo spomena.
Kako je to utjecalo na radio program nakon završetka rata?
Nakon rata SAD, Velika Britanija i Francuska uspostavili su nove radiodifuzne strukture u Zapadnoj Nemačkoj. Pritom im je bilo veoma važno da radio više ne bude stavljen u službu bilo koje vlade. Saveznici su također postavili i temelje za javne radiotelevizije.
Godine 1950. javni emiteri Zapadne Njemačke osnovali su Udruženje javnih emitera Savezne Republike Njemačke ARD. U studenom 1953. osnovan je Sender Freies Berlin (SFB) koji od 1954. emitira u podijeljenom gradu za tadašnji Zapadni Berlin, ali i za ljude s druge strane Zida.
Radio u DDR-u? Sovjeti su to dozvolili? Da se emitira isti program za obje strane zida?
Pa, radio valove je teško zaustaviti. Inače, radio centrala DDR-a nalazila se u Berlin-Oberschöneweideu. Uz Berliner Rundfunk, sve nacionalne postaje DDR-a su se proizvodile i emitirale odatle, uključujući postaju za mlade DT64 iz 1964 - koje su se mogle čuti i u Zapadnom Berlinu.
Nakon pada Zida, programi pod državnom kontrolom postupno su prestali emitirati, postaje su likvidirane ili spojene s postajama Zapadnog Berlina i preseljene na nove lokacije.
Vojo Šiljak, legenda hrvatskog i radija u Jugoslaviji kao možda malo tko simbolizira zlatno doba radija na jugoistoku Europe. I zato smo sretni što je gost našeg podcasta.Vojo Šiljak je na Radio Zagrebu i Radio Sljemenu radio antologijske emisije. poput “Taksi za Babilon”, “Zeleni megaherc”, “Crvena jabuka”, “Vikend program nedjeljom”, “Ulicama kružim ne bih li je sreo”, “Nemam više vremena”… sve do današnje “Dobri duh Zagreba”.
Između ostalog, pitali smo ga i da li je bilo cenzure za vrijeme Jugoslavije i da li su postojale neke teme kojih se nipošto niste smjeli doticati?
- Da, pa naravno. Međutim, mi smo se toliko uvježbali da smo postali, nažalost, auto cenzori, da smo znali što smijemo, što ne smijemo. Zanimljivo je recimo, da ne idemo u političke teme, razumljivo je što se smjelo reći što nije u to vrijeme. Ali, recimo, bile su glazbene cenzure, to je zanimljivo. Bila je jedna pjesma "Trla baba lan da joj prođe dan" koju je izvodila Korni grupa. Ta pjesma je bila zabranjena zbog toga što je poznati beogradski voditelj Milovan Ilić Minimaks, on je nakon povratka Josipa Broza Tita s nekog puta pustio nakon vijesti. Znači "Trla baba lan da joj prođe dan" nakon Titovog govora! I to je bilo to, tako da smo onda poslije vijesti puštali uglavnom instrumentalnu glazbu. I drugima su bile zabranjene mnoge druge pjesme, ali u fonoteci gdje se čuvala građa u to vrijeme, nigdje nije pisalo "zabranjeno", "ne izvoditi". Npr. Vice Vukov i njegove pjesme sedamdeset i prve, za vrijeme tog hrvatskog proljeća nisu se izvodile, ali nitko nije napisao "zabranjeno izvoditi Vice Vukova". Čak je bila zabranjena Edith Piaf, pisalo je na ploči rukom "ne izvoditi jer ona svojim bludnim glasom izaziva pohotu u mladih ljudi".
Kompletan razgovor sa Vojom Šiljkom poslušajte u podcastu.
Ali što je s radijem danas? Ugrožava li ga ‘on demand’ način suvremenog života?
Općenito, korištenje radija u Njemačkoj ostaje na visokoj razini prema CATI-analizi medija. 52,5 milijuna odraslih u dobi od 14 i više godina sluša radio svaki radni dan tijekom tjedna. Prosječno vrijeme provedeno na klasičnoj radijskoj ponudi je 242 minute dnevno. Trendovi uključuju i sve veću važnost digitalnog radija i podcasta.
Zapravo je radio sveprisutan i dalje i ovaj puta udaljen jednim klikom. Uostalom, razmjena podataka između pametnih telefona temelji se na istom principu kao u vrijeme prvog radijskog prijenosa prije 100 godina: prijenos radiovalova.
U mojim očima (i ušima), čak je i podcast zapravo samo razvoj jedne vrste radio-programa. I iako je trenutno jako tražen, on ga ne ugrožava. Radio ima prednost u brzini. Događaji uživo, događaji koji se trenutno ažuriraju ili mijenjaju, i stvari koje su od geografskog lokalnog interesa, ili kraće: stvari koje su "žive" i trenutne. Podcasting nije izbor za takve stvari i tu će nam uvijek trebati radio.
Iako može služiti u sumnjive svrhe. Za vrijeme vlasti nacionalsocijalista s radija je dolazila nacistička propaganda.
Da, ali tu sada dolaze dvije stvari na tapetu – povijesno gledano već smo spomenuli da su još saveznici u Njemačkoj insistirali na tome da se radio odvoji od bilo kakve vlade i to je prvi preduvjet za veću objektivnost. Drugi je zapravo financijska neovisnost. I tu sad dolazimo do naknade koju plaćaju svi građani.
Od kolovoza 2021. svako kućanstvo mora plaćati naknadu za emitiranje javnog servisa od 18,36 eura mjesečno. Ukupni doprinos u Njemačkoj je dakle 55,08 eura po kvartalu ili 220,32 eura godišnje. Iako se mnogi ne slažu s obavezom plaćanja – njenu ustavnost, a time i obavezu plaćanja, potvrdio je Savezni ustavni sud u Karlsruheu 2018.
Doprinos je dakle obvezan, ali nipošto prihvaćen od svih dijelova društva.
Većina europskih zemalja ima javni ili sličan radio-televizijski servis. Suština je da se radi o osiguravanju financijski neovisnog emitiranja koje nije vezano uz političke, državne, privatne ili komercijalne interese (kao kod privatnih emitera). Da bi nakladnik dobio novac iz neovisnog izvora, građani - svi zajedno - moraju platiti.
