Što se događa s njemačkom ekonomijom?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 22.08.2023. 21:42 Min.. Verfügbar bis 21.08.2024. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Što se događa s njemačkom ekonomijom?
Stand: 22.08.2023, 16:58 Uhr
Nenad Kreizer, Saša Bojić, Boris Rabrenović
Dok ostale europske ekonomije bilježe gospodaski rast, Njemačka još uvijek visi na rubu recesije. Što se događa s najvećom europskom ekonomijom od čijeg boljitka ovisi i stabilnost Europske unije? Jesu li vladajući u Berlinu na tragu pronalaska rješenja za izlaz iz trenutne krize? Odgovore na to tražimo u ovom podcastu, između ostalog i kroz razgovor s poznatim hrvatskim ekonomistom Damirom Novotnyjem.
Gospodarstvo na rubu recesije, nefunkcionirajuće javne službe i katastrofalno stanje na tržištu stanova. Kada se opisuje stanje u Njemačkoj u posljednje vrijeme, analitičarima, ali i široj javnost na pamet padaju samo negativni aspekti.
Njemačka je nakon napada Rusije na Ukrajinu i drastičnog poskupljenja energenata pala u vrtlog gospodarskih problema iz kojih se teško izvlači. Dok slična gospodarstva u Europi poput španjolskog ili francuskog bilježe rast, Njemačka se već mjesecima nalazi na rubu recesije.
Gospodarstvo je usprkos brojnim paketima pomoći vlade nezadovoljno mjerama za poticanje. Atmosfera u zemlji je daleko od euforije što se osjeća i na strelovitom usponu popularnosti stranaka s krajnjeg desnog ruba političkog spektra poput Alternative za Njemačku koje huškaju protiv, za gospodarstvo važnog projekta, novog zakona o useljavanju radne snage.
No mnogi ekonomisti smatraju da je to samo privremena slika i da će se Njemačka i ovaj put izvući iz krize i vratiti na vodeće globalne pozicije kada je gospodarska težina u pitanju. Čućemo kakvo mišljenje, analizu, zastupa hrvatski ekonomist Damir Novotny s kojim razgovaram malo kasnije u podcastu Cosmo bosanski/hrvatski/srpski. Ali prvo s kolegom Sašom Bojićem prolazimo neke svježije povijesne primjere u kojima se Njemačka našla u gospodarskoj stagnaciji i saznajemo otkuda dolazi pojam "europski bolesnik".
Njemačka je na posljednjem prijelomu vijekova pala u privrednu "bolesničku postelju" – kako je to izgledalo?
"Nemačka, evropski bolesnik“" je izraz koji se najviše dovodi u vezu sa člankom koji je 3. juna 1999. objavio britanski ekonomski magazin Ekonomist. Kada danas govorimo o nemačkoj privredi kao oboleloj, onda je taj članak prva asocijacija i reminiscencija u razgovorima. Ekonomist je tada hladno analizirao situaciju u Nemačkoj i došao do zaključka da je posle Drugog svetskog rata sistem socijalne tržišne privrede, jake zaštite radnika i države blagostanja dobro poslužio tih nekoliko decenija. Ali da se tada, dakle, pred prolom novog veka, našao pod jakim pritiskom.
Zanimljivo je da je Ekonomist tekstu dao naslov "Bolesnik evra" jer je on objavljen u fazi uvođenja evra kao valute i time je naglašeno da to za Nemačku nije bio najsrećniji trenutak. Inače, izraz "Evropski bolesnik" je korišćen u napisima i diskusijama i pre i posle ovog teksta iz Ekonomista i odnosio se na razne zemlje u teškoćama.
Šta se konkretno događalo sa Njemačkom, a što je za Ekonomist i druge bio povod za proglašenje "bolesnog" stanja?
Kada su u pitanju puke brojke, nemački bruto-domaći proizvod je već u četvrtom kvartalu 1998. pao za 0,2 odsto, sa tendencijom daljeg pada. Ritam privrednog rasta je opao i raspoloženje među privrednicima je bilo najgore od 1996. do tada, znači poslovna klima se pogoršala. Nezaposlenost je iznosila 10,7 odsto radne snage, konkretno je pogađala 4 miliona radno sposobnih građana. Sve je to bio krupan problem, jer, kako je pisao Ekonomist, nemačka privreda je ogromna i "kada Nemačka kine, trećina Evrope se strese".
Kako je zapravo došlo do svega toga? Ako možeš ukratko?
Najpre, tržište rada je bilo dosta okoštalo, ili kako bi to zagovornici modernog kapitalizma voleli da kažu, nefleksibilno. Zaposleni su bili dobro zaštićeni, otpuštanje stalno zaposlenih radnika je bilo gotovo nemoguće.
Moram da podsetim pomalo anegdotski na koleginice i kolege novinare koje sam tada upoznao u Nemačkoj. Među njima je bilo dosta onih kojima nije padalo na pamet da traže stalan posao, jer su to smatrali gušenjem svoje slobode, a kao frilenseri su mogli lepo da žive. Znam one koji su odbijali ponude za stalan posao, dok sam ja spadao u one koji su tražili nešto za stalno, da bih imao siguran izvor prihoda.
Dakle – tada su firme počinjale da posluju fleksibilnije, prema potrebama tržišta, što je značilo da im je odgovaralo da imaju više radnika kada rade punom parom a da ih ima manje kada rade sa pola snage. Tako se smanjuju troškovi za firme, i vlada Gerharda Šredera je krajem '98. i početkom '99. već počela da priprema reformu tržišta rada koja je omogućavala lakša otpuštanja i zapošljavanje po kratkoročnim ugovorima sa sve manje sigurnosti za zaposlene.
Sve to o čemu pričaš, sav taj niz tržišnih, ali i socijalnih reformi, npr. uvođenje socijalne pomoći Hartz IV, sve to nam je poznato i zapamćeno kao Schröderova Agenda 2010. Trebalo bi napomenuti da je u to vrijeme još uvijek postojalo i veliko financijsko opterećenje jer je to još bilo i prvo desetljeće ujedinjenja Njemačke.
Tako je, to je posebne priča, infrastrukturne razlike između istoka i zapada zemlje su obuhvatale sve – od puteva i pruga do industrijskih postrojenja. Reunifikacija je podrazumevala ulaganje ogromnih sredstava u modernizovanje Istočne Nemačke i njene integracije u ekonomiju. Istočnonemačka preduzeća su morala da pređu sa planske na tržišnu privredu, a mnoga nisu bila konkurentna na otvorenom tržištu. I zato su – propala. Što je dovelo do velikog porasta stope nezaposlenosti u ujedinjenoj državi. I naravno proces privatizacije se odvijao sa mnogo problema.
U redu, zbog svega toga su donete određene mere, već si spomenuo da su smanjene regulatorne barijere za zapošljavanje i otpuštanje radnika, šta je još poduzeto?
Vlada je počela da pridaje veliki značaj inovacijama i tehnološkom napretku i podsticala je investiranje u istraživanje i razvoj. Mnogo se ulagalo i u istok države, uvedene su mere štednje ili kako se to govorilo fiskalne konsolidacije, kako bi se smanjli dugovi i budžetski deficiti. I uvedena je reforma penzionog sistema.
Sad, svaka od tih mera je zapravo donosila neku drugu vrstu odricanja ili pogoršanja u odnosu na ranije blagostanje. Tako je na primer promenjen način obračuna penzija, što znači da su penzije procentualno počele da se smanjuju, a i počelo je postepeno podizanje starosne granice za penzionisanje. I evo, zato ja sada moram da čekam do 2032. godine, ako dotle opet ne podignu starosnu granicu. Pa se budem uključivao u tvoj podkast kao starac Fočo. A već sada mi na mobilni stiže na dan po pet reklama za Trepenlift. Da se penjem uz stepenice sedeći.
Lako ćemo mi za stepenice, ali jesu li mjere imale uspjeha?
Jesu, za nemačku privredu generalno, uz stalno ograničavanje prava zaposlenih, početkom 2000-tih je rast privrede postao stabilan. Nemačka je ulagala snažne napore kako bi održala svoju konkurentske prednosti. Fokusirala se na inovacije i visokotehnološke sektore.
Koncept "Industrija 4.0", koji se odnosi na integraciju modernih informacionih i komunikacionih tehnologija u proizvodne procese, postao je ključan za nemačku strategiju. Zemlja je grubo gledano očuvala fiskalnu disciplinu ali nova kriza je došla 2008. sa svetskom finansijskom krizom, u Nemačkoj su pali izvoz i investicije, smanjena je potrošnja i povećana nezaposlenost. Ipak, već godinu dana kasnije, Nemačka je počela da se ponovo stabilizuje, naravno, uz nove diskusije o strukturalnim reformama, fleksibilnosti tržišta rada i dugoročnoj konkurentnosti.
Europski pacijent možda nije baš toliko bolestan
Njemačka se malo teže izvlači iz recesije koja je zbog agresije Rusije na Ukrajinu zahvatila cijeli kontinent jer je njezina ekonomija bila ovisnija o ruskim energentima, a tu su još i drugi problemi poput nedostatka kvalificirane radne snage.
Mnogi već govore o Njemačkoj kao "Europskom pacijentu" no to prizivanje povijesnih pojmova nije na mjestu, kako tvrde ekonomisti, jedan od njih je i Damir Novotny, naš današnji gost, jer njemačko gospodarstvo je još uvijek robusno i spremno na izazove koje donosi budućnost.
O ekonomskom stanju u Njemačkoj kao i o najvećim problemima njemačkog gospodarstva, ali i useljenicima koji se čekaju da riješe problem manjka radnika (dok istovremeno AfD jača na istoku yemlje) razgovaramo s Damirom Novotnyjem, profesorom ekonomije na Visokom učilištu Algebra u Zagrebu. Poslušajte detaljnije u našem današnjem podcastu.
