Urbano pčelarstvo - više od trenda!

Stand: 26.03.2024, 17:13 Uhr

Maja Marić, Nenad Kreizer, Nada Pester

I pčele vole život u gradu! Europske metropole poput Berlina, Pariza i Beča u svojim brojnim parkovima, ali i na krovovima zgrada i muzeja nude pčelama velik broj raznolikih staništa. Košnice se pod nadzorom pčelara postavljaju diljem urbanih farmi, krovova i zelenih površina. Što moramo znati o urbanom pčelarstvu Maja Marić saznaje od Miljena Bobića, pčelara iz Bonna i Bijeljine. Nenad Kreizer objašnjava što o tome kaže EU direktiva i s kojim izazovima se susreću pčelari u Njemačkoj danas.

Jeste li znali da do 14.4. u Berlinu možete pogledati izložbu pod nazivom Buzzing Slovenia - of Bees and People? A jeste li znali da Slovenija ima najveću gustoću pčelara na svijetu? Upravo zbog toga što su slovensko pčelarstvo i proizvodi od meda dio nacionalne kulture, ova izložba se održava u sklopu slovenskih i europskih dana kulture i može se pogledati u Muzeju europske kulture (MEK).

Pčelarstvo ima dugu povijest i spada u jednu od najstarijih grana poljoprivrede. Sada doživljava pravi preporod. Urbano pčelarstvo je jedan od novijih trendova. Stoga nije iznenađujuće da se samo u Donjoj Saskoj svake godine oko 1000 novih pčelara počne baviti ovim svestranim hobijem. Pravno, svatko može držati pčele u svom vrtu, no preporuča se da se unaprijed informirate o pčelarstvu.

A što o pčelama trebamo znati? Radi li se o skupom hobiju? Što kaže EU direktiva po tom pitanju? I što je to urbano pčelarstvo? Tim pitanjima se pozabavio moj kolega Nenad Kreizer.

Nenade, tko se može baviti pčelarstvom?

U principu se može baviti svatko tko ima potrebnog novca i vremena. Preporučuje se i vlastiti komad zemlje po mogućnosti dalje od susjeda ali ni to nije nužno. U posljednje vrijeme je sve više amatera pčelara koje svoje košnice postavljaju usred gradova, recimo na terasama.

No vjerojatno ima nekih pravila o tome gdje se smije postaviti košnica a gdje ne. Na što treba obratiti pažnju?

Prvo, pčelarstvo je intenzivni hobi. Pogotovo u razdoblju od ranog proljeća do kasnog ljeta, rad s pčelama iziskuje mnogo vremena. Ovisno o tome gdje su košnice postavljene, preporučuje se prethodna komunikacija sa susjedima. Jer iako su pčele u principu bezopasne, nema svatko u svojoj blizini rado košnice.

Mjesto na kojem su košnice postavljene bi trebalo biti i dostupno automobilom jer oprema i same košnice nisu lagane. Nadalje se preporučuje da područje gdje se košnice nalaze nije pristupačno svakome kako bi se zaštitilo od krađa.

Je li pčelarstvo skupi hobi?

Sve ovisi o tome kojim intenzitetom se pčelar početnik želi upustiti u novu djelatnost. U prosjeku pčelari u Njemačkoj posjeduju od šest do osam košnica tj. pčelinjih zajednica. Jedna zajednica se ljeti sastoji od 50.000 pčela u zimi taj broj pada na pet do deset tisuća pčela.

Preporučuje se početak s najmanje dvije pčelinje zajednice. One se u pravilu kupuju od lokalnih pčelarskih udruga jer su domaće pčele i najbolje pripremljene na lokalnu klimu i bolesti. Jedna pčelinja zajednica košta oko 200 eura. Sve u svemu za početak bavljenja pčelarskim hobijem treba izdvojiti oko 2.000 eura.

Kao protuuslugu, da tako kažemo, pčelari, kojih je u Njemačkoj ukupno oko 140.000, mogu godišnje po pčelinjoj zajednici (Bienenvolk) sakupiti 20-30 kilograma meda.

Pčelinje zajednice se moraju prijaviti i lokalnom veterinarskom uredu a u svakom slučaju se prije nego što se krene u avanturu zvano pčelarstvo, preporučuje potražiti savjet u nekoj lokalnoj pčelarskoj udruzi.

Mi govorimo o amaterskom pčelarstvu čija popularnost raste, no profesionalnim pčelarima je sve teže i sve ih je manje. Zašto?

Razlog je, barem u posljednje vrijeme, prije svega inflacija. Pčelari se žale kako je cijena opreme, pčelinje hrane i staklenki za skladištenje meda, posljednjih godina porasla za 30 posto. Istodobno pada kupovna moć građana koji ili se u potpunosti odriču meda ili posežu za jeftinijom uvozom koji je kao takav teško prepoznatljiv na policama supermarketa.

Pčelari se sada nadaju da će nova EU direktiva za zaštitu porijekla meda poboljšati njihovu situaciju.

Što nalaže ova EU direktiva konkretno?

Pa jedna od najvažnijih stavki ove direktive je transparentnije obilježavanje porijekla meda na etiketama. Kupci do sada često nisu mogli razaznati otkuda stvarno potječe med kojeg kupuju. Često je na staklenci stajalo: punjeno u EU ali otkuda med zaista potječe nije bilo moguće prepoznati.

Pitanje cijene je jedno, no pčelari se bore i s drugim nedaćama.

Da proteklih godina je zabilježena povećana smrtnost pčela. To se posebice odnosi na oko 600 vrsta divljih pčela od kojih je gotovo polovica izumrla. Koji su razlozi odumiranju divljih pčela još nije u potpunosti razjašnjeno. Radi se o kombinaciji raznih faktora: od bolesti koje se pojavljuju ciklično, preko invazivnih vrsta, dakle pčela iz drugih podneblja koje ugrožavaju domaću pčelu te na kraju naravno i utjecaja čovjeka koji pčeli oduzima sve više prostor za život a i upotreba pesticida čini svoje.

Da razjasnimo: radi se samo o divljim pčelama?

Da. Broj pčela koje drži čovjek se dapače posljednjih godina povećao. Divlje pčele su zaštićene zakonom i njihovo uništavanje, tj uništavanje divljih košnica u Njemačkoj može biti kažnjeno novčanom kaznom do 60.000 eura.

Rako si da broj pčelara amatera naglo raste. Koji je tomu razlog?

Razlog je kao i kod svake druge mode, u početku nerazjašnjiv. Tekstovi koji su se bavili ovim fenomenom, i posebice eksplozijom broja košnica u velikim gradovima poput Berlina ali i New Yorka i Londona, ukazuju na trend povratka prirodi, kontakta s prirodom a zasigurno ulogu igra i povratak samoopskrbi. Sad s obzirom na to da je u velikim gradovima teško držati druge domaće životinje poput svinja ili kokoši a i za vlastiti koliko toliko unosni vrt treba prostora, pčelarstvo se čini idealnim hobijem. Osim toga zbog pomalo meditativne karakteristike bavljenja pčelama, mnogi tvrde da im pčelarstvo smanjuje svakodnevni stres.

Je li taj gradski med uopće zdrav, ako u obzir uzmemo smog i mikročestice koje nastaju u prometu?

To se i ja pitam kada u Berlinu vidim košnice udaljene nekoliko metara od vrlo prometnih cesta. No gradske zdravstvene vlasti umiruju. Prema jednoj studiji iz 2015. med dobiven u košnicama u Berlinu nije bio ništa više ili manje zagađen nego med iz košnica koje se nalaze daleko od gradova. Stručnjaci ukazuju na to da je gorivo za automobile proteklih godina postalo mnogo čišće nego prije. Isto tako u velikim gradovima gotovo da više nema industrije, barem ne one koja u pojačanoj mjeri zagađuje zrak.

Pa ipak ljubitelji životinja nisu oduševljeni pčelarstvom a pogotovo ne eksplozijom broja pčelara-amatera.

Ne nipošto. Recimo samo to da veganci ne jedu med upravo zbog činjenica da se zapravo radi o iskorištavanju životinja kojima se zapravo oduzima plod njihovog rada. Dakle masovno držanje životinjama slično pilićima u kavezima. Protivnici pčelarstva navode da se i kod sakupljanja meda i voska, mnoge pčele ubijaju.