Live hören
WDRcosmo - Der Sound der Welt
Nika Kriznar, Timi Zajc, Urška Bogataj i Peter Prevc iz Slovenije na pobedničkom postolju

Predstavnici regije u Pekingu

Stand: 08.02.2022, 17:53 Uhr

U povijesti Olimpijskih igara, Peking će ostati zapamćen kao prvi grad koji je ugostio Ljetne igre (2008.) i sada Zimske igre. U Pekingu su se našli predstavnici svih sedam država nastalih na prostoru bivše Jugoslavije.

Više o njima, a pre svega o tome ko i kakve izglede ima za medalje, naša saradnica iz Zagreba Sandra Dodig.

Sandra, između gotovo 2900 sportaša iz 91 države koji će se natjecati u 109 disciplina, koliko je predstavnika s prostora bivše Jugoslavije?

Razgovor: Amir Kamber i Sandra Dodig

10:32 Min. Verfügbar bis 08.02.2023


S tog prostora nastupaju predstavnici 7 država. Po brojnosti sportaša s njih 44 u 6 sportova prednjači Slovenija. U alpskom skijanju ih je 12, u skijaškom trčanju 10, skijaškim skokovima 9, snowboardu i bijatlonu po 6 i u nordijskoj kombinaciji 1. Skakačice Urša Bogataj i Nika Križnar upisale su se u povijest slovenskog olimpizma osvajanjem zlatne i brončane medalje u skijaškim skokovima. Posebno se ističe zlato jer ga do jučer nisu imali ni skijaši skakači. Naime, Peter Prevc je 2014. u Sočiju osvojio srebro i broncu no od jučer ima i zlato osvojeno u sastavu mješovite skakačke vrste. Slovenci su danas povečali broj medalja za još dvije, u snowboard paralel slalomu. Kod mušlaraca osvojili su srebro, a kod žena broncu.

Hrvatska u Pekingu ima 11 predstavnika u 4 sporta (skijanju, skijaškom trčanju, snowboardu i prvi put u brzom klizanju Valentinu Aščić) i Hrvatska uz Sloveniju možda i jedina može do postolja i to u alpskom skijanju, a najveća su očekivanja od Filipa Zubčića. Glavni tajnik Hvatskog olimpijskog odbora, Siniša Krajač istaknuo je s čim je HOO zadovoljan, a isto se može odnositi i na ostale države nastale raspadom bivše Jugoslavije: "Zadovoljni smo već samim time da su se oni uspjeli kvalificirati na Olimpijske igre. To je od velikog značaja za Hrvatsku. Očekujemo kvalitetan i dobar rezultat u skijanju. Tu je još brzo klizanje, tu je skijaško trčanje i snowboard. Očekujemo da ih možemo na sljedećim Igrama gledati ponovo uz ovo iskustvo koje će steći na ovim Igrama da će to biti puno bolje već na sljedećim igrama."

U kojim disciplinama i s kakvim izgledima nastupaju ostale države s prostora ex Jugoslavije?

Bosnu i Hercegovinu predstavlja 6 sportaša; troje u alpskom skijanju Esma Alić, Elvedina Muzaferija i Emir Lokmić, dvoje u skijaškom trčanju Sanja Kusmuk i Strahinja Erić i jedan sanjkaš Mirza Nikolajev. Crna Gora i Sjeverna Makedonija imaju po 3 natjecatelja u 2 sporta. Crnogorce će u slalomu i veleslalomu predstavljati Jelena Vujičić i Eldar Salihović, a Aleksandar Grbović u dvije discipline skijaškog trčanja. Za Sjevernu Makedoniju skijat će Dardan Dehardi, a u skijaškom trčanju nastupit će Ana Cvetanovska i Stavre Jada.

Zimske Olimpijske igre Peking 2022

Najmanje, samo po dvoje predstavnika imaju Kosovo i Srbija?

Da, i Srbija i Kosovo imaju po dva sportaša u alpskom skijanju. Kosovo je dobilo prvu ženu na ZOI. To je 17-godišnja Kiana Kreziu dok je skijaš Albin Ramadan bio sudionik i kosovskog debia na ZOI prije 4 godine u PyeongChangu.

Za Srbiju u alpskom skijanju nastupaju Marko Vukićević kojem su ovo 3. te Nevena Ignjatović koja nastupa na svojim 4. Igrama. Najbolji rezultat bilo joj je 14. mjesto u kombinaciji od prije 4 godine u Koreji.

No, realno, osim Slovenije i možda Hrvatske ostali teško (ili bolje reći tek slučajnošću) mogu do postolja pa čak i do zapaženijih rezultata.

Što se zna, kako u praksi izgledaju i kako se provode stroge epidemiološke mjere?

Pa nekoliko izvora s lica mjesta zaključilo je da sve izgleda nekako nestvarno kao da se odvija na nekoj drugoj planeti u luksuznom zatvoru ili logoru s 5 zvjezdica. Smještaj je opasan zidom visokim 3 metra, osoblje je u zaštitnim skafanderima, kontrolni punktovi su na svakom koraku, na vašem ograđenom mjestu u restoranu hranu vam sustavom zračnih vodilica dostavljaju roboti, na borilišta se može isključivo službenim prijevozom, nikako pješice čak i ako je međusobna udaljenost dva borilišta samo 100-200 metara, a testiranja su svakodnevna. No da nije bilo lako ni otputovati svjedoče riječi Siniše Krajača, Glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora: "Već kad krećete iz svoje destinacije morate obaviti dva PCR testa koja moraju biti negativna. Nakon toga ako su dva presjedanja opet morate i u toj drugoj zemlji koja ide prema Pekingu morate opet tamo napravit jedan PCR test koji mora biti negativan. Prije toga sam zaboravio reći da već smo 15 dana prije odlaska tamo trebali slati svoje zdravstveno stanje, temperaturu, zdravstveni status itd. U avionu su; isključeno grijanje, vodu i hranu dobijete u jednoj vrećici koja je isključivo vaša, dakle ne može nitko dirati, stjuardese su u skafanderima i vi čak možete ponijeti sa sobom vodu. Onda znate koliko je sati da nema apsolutno nikakvih puno kontakata u avionu. "

Što je s publikom koja je neizostavan i vrlo bitan dio svakog velikog natjecanja?

Za razliku od prošloljetnih OI u Tokiju na kojima uživo nije bilo gledatelja u Pekingu ih ima ali u ograničenom broju. Na tribinama nema stranaca jer se ulaznice nisu prodavale nego su podijeljene vjerojatno izabranom domaćem stanovništvu. Inače, nema ni nikakvog druženja niti sportaša međusobno niti s domaćinima, a naravno nema niti izlazaka kao ni razgledanja grada i znamenitosti. Jednostavno iz svoje zone ne možete nikuda otići što je potvrdio Siniša Krajač, prvi operativac Hrvatskog olimpijskog odbora: "Ne apsolutno nigdje. Sportaši prije nego što uopće krenu ujutro na borilišta oni moraju obaviti testiranje, moraju dati uzorke, moraju svoj zdravstveni status potvrditi na jedan od QR kodova, ima ih 4. Znači već sami start i kretanje na trening ili na natjecanje je komplicirano. Stvarno će biti teško sportašima ostvariti onaj maksimum sportski uz ovakve uvjete."

Urška Bogataj

Urška Bogataj

Nameće se pitanje; ima li smisla u ovakvim uvjetima uopće održavati ovakva velika i zahtjevna natjecanja?

Usudila bih se reći da nije bitno ima li smisla već da se ona (velika natjecanja) moraju održati. Zašto? Pa jednostavno zato što je to ogroman biznis u koji je uložena gomila novca, konkretno prema podacima za ove igre potrošeno je 3,9 milijardi dolara. Taj novac treba vratiti televizijskim pravima, reklamama, a u normalnim uvjetima ulaznicama, turizmom, suvenirima... No kako kaže Siniša Krajač ima još jedan bitan razlog: "Ima smisla da se održi sport na životu, da pokažemo da se i u ovom pandemijskom vremenu možemo kao sportaši prilagoditi tim uvjetima. Da je teško, je i da je čudno, je. Nemoguće je u principu ostvariti maksimum u ovakvim uvjetima ali sportaši su na neki način dokaz da ne treba sve stat nego da se moramo boriti s ovom bolešću u stvari ovom pandemijom i da moramo na kraju krajeva izaći kao pobjednici."

Priča li se na prostoru bivše Jugoslavije o diplomatskom bojkotu?

Uglavnom ne, odnosno jako malo. Svaka je država donosila odluku za sebe. Vezano za Hrvatsku stanje je pojasnio Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač: "Mi nemamo apsolutno nikakvih preporuka za nekakav bojkot. Mi smo otišli u maksimalnom broju. Govorim o sportskom dijelu, ovaj politički to ja ne mogu tumačiti ni tvrditi."