Hrvatski atletičar iz Knina Marko Čeko

Atletičar Marko Čeko - "hrvatski Carl Lewis"

Stand: 22.11.2021, 17:56 Uhr

Sandra Dodig, Zagreb
Hrvatski atletičar iz Knina Marko Čeko trostruki je državni prvak: u utrkama na 100 i 200 metara te u skoku u dalj. Zbog spomenutih disciplina te brojnih poziva američkih sveučilišta dobio je nadimak “hrvatski Carl Lewis”.

Prije nešto više od godinu dana najistaknutiji član AK Sveti Ante iz Knina, Marko Čeko, na državnom prvenstvu, postao je hrvatski prvak u čak tri discipline; utrkama na 100 i 200 metara te u skoku u dalj sa svojim do sada najboljim rezultatom - 8 metara i 4 centimetra. Prisjetio se tog dana: “Sanjali smo o toj magičnoj granici od 8 metara al’ opet smo ono se bojali hoćemo li to skočiti jer je od 7.90 do 8 metara jako puno i psihički i fizički. 8.04 dva puta zaredom na istom natjecanju, odmah sam poslije toga i istrčao osobni rekord na 100 metara tako da je taj dan bio, mogu reći, najbolji dan u mom životu.”

Atletičar Marko Čeko - "hrvatski Carl Lewis"

03:51 Min. Verfügbar bis 22.11.2022


Ovaj 195 cm visok i naočit mladić iz Knina u Rumunjskoj je osvoji i naslov prvaka Balkana u skoku u dalj, a na svom prvom mitingu Dijamantne lige u Stockholmu imao je skok za peto mjesto. Sada 21-godišnji Marko postao je četvrti hrvatski daljaš s preskočenih 8 metara, a daljina od 8m i 4cm svrstala ga je na treće mjesto, odmah iza rekordera Siniše Ergotića (8.23m) te Luke Aračića (8.12m). Jedan od ciljeva mu je postavljanje hrvatskog rekorda, dakle, preskočiti Ergotićevih 8.23m: “Naravno, to bi bilo lijepo preskočiti al’ ne žuri mi se.”

No, Čeko ima i vrlo razrađen popis želja: “Olimpijske igre su naravno san svakog sportaša ali meni je isto cilj da trajem jako dugo na visokoj razini. Jer uvijek bude sportaša koji naprave jednu sezonu nešto i poslije ih ne bude nigdje.”

Sve to dobiva više na vrijednosti kada Marko Čeko progovori o bivšim i sadašnjim trening uvjetima: “Prije sam trenirao po travi i kamenju i onda je počela akcija za prikupljanje za stazu al’ samo 120 metara što je isto bilo dovoljno za napredak i onda je došla ta priča o cijeloj stazi i sad 200 metara vježbam normalno. Imamo i novu jamu, dužu jer je ova stara prije bila duga samo 7 i pol metara tako da kad bih skočio već preko 7 malo bih dirao kraj.”

Govoreći u množini, osim na klub, Marko primarno misli na sebe i svog dugogodišnjeg trenera Dražena Lasića no istaknuo je i još neke: “Je, imam fizioterapeuta Ivu Dujla, imam u Zagrebu nutricionista Mimi Vurdelju, trenera Dražena Lasića tu...tako da imam i dobre uvjete u Kninu tako da ne moram nigdje uopće ići.”

Unatoč brojnim pozivima američkih Sveučilišta u Ameriku mu se ne ide: “Nekako me Amerika ne privlači. To je i daleko i rijetko koji skakač ide u Ameriku. Kao daljaš želim ostat vijeran Kninu i naravno treneru. S trenetom sam 12 godina tako da već sam se navikao na taj rad.”

Zanimljivo, na atletski trening otišao je u drugom razredu osnovne škole na nagovor prijatelja, a otkrio je što je još želio trenirati: “Kad sam bio mali mislio sam čak trenirati dva sporta i nogomet i atletiku al’ onda i mama i brat su ono govorili kad si već počeo atletiku treniraj atletiku i eto.”

Obitelj mu je velika potpora iako uglavnom nisu s njim na natjecanjima: “Upale oni live stream i sve i baš gledaju i kad sam skočio 8 metara odmah sam uzeo telefon, napisao mami poruku, kaže znam, znam, vidli smo, slavimo svi ovdje kući. Mama je tu najveća podrška i brat i tata su tu isto. Ne miješaju se u sport, zahvalan sam što su i oni takvi super skromni.”

Na obitelj i odgoj nekako se nadovezuje način na koji provodi slobodno vrijeme: “Ja sam i trener u Udruzi osoba s invaliditetom Sveti Bartolomej. S njima odradim mali trening, bude njima lijepo, bude meni lijepo, a uglavnom ovako van toga ili igram malo na PS igrice, malo prošetam s prijateljima, odem na kavu...”

Uz atletiku studira na Kineziološkom fakultetu u Splitu: “Izabrao sam izvanredan studij da bih mogao nastaviti trenirati u Kninu. Sad su naravno online predavanja, sad sve stignem.”

Marko Čeko, kao iznimno ugodan sugovornik, za kraj je otkrio što misli o nadimku “hrvatski Carl Lewis” koji su mu “prišili” mnogi: “Hrvatski Carl Lewis, nema veze. Ako se njima tako sviđa da me zovu, neka me zovu, ja ću se potrudit da budem barem pola dobar kao Carl Lewis i bit će odlično.”