Sport i politika: Fenomen bosanskohercegovačkih sportista

COSMO bosanski/hrvatski/srpski 07.09.2022 21:26 Min. Verfügbar bis 07.09.2023 COSMO Von Amir Kamber


Download Podcast

Sport i politika: Fenomen bosanskohercegovačkih sportista

Stand: 07.09.2022, 17:47 Uhr

Veliki uspjesi sportista imaju još veću vrijednost ako se zna da su aktuelni i nedavni nastupi vrsnih sportista do posljednjeg trenutka bili neizvjesni zbog nepostojanja sistemskog finansiranja i podrške sportistima i reprezentacijama. Novac se ponovo gubi u političkim i proceduralnim lavirintima, a sportisti su uglavnom na pripremama i takmičenjima prepušteni sebi, svojim porodicama i rijetkim sponzorima. Međutim, to nepodnošljivo ignorisanje sportista, posebno vrhunskih, političarima ne smeta da se i politika kiti njihovim perjem. O svemu tome danas razgovaramo sa našim sarajevskim dopisnikom Amirom Sužnjem koji analizira aktuelno stanje u sportu.

Bosanskohercegovačka košarkaška reprezentacija na Evropskom prvenstvu u Kelnu ispisuje, kako neki smatraju, nasvjetlije stranice u svojoj istoriji, a posebno je oduševila nastupom protiv evropskih prvaka, reprezentacije Slovenije. Međutim, u sjeni ovog sjajnog nastupa reprezentacija se suočava s teškim teretom – njeno učešće na šampionatu bilo je neizvjesno jer je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine tek juče popodne, dok  reprezentacija nastupa u Kelnu, uplatilo potrebna sredstva. Prava je zagonetka kako je bosanskohercegovački tim uopšte došao na prvenstvo u Keln i kako boravi tamo. Za sam početak razgovora, Amire, možeš li nam prenijeti kako su građani Bosne i Hercegovine doživjeli nastup reprezentacije u Kelnu.

Bosanskohercegovačka sportska javnost oduševljeno je pozdravila ove iznenađujuće uspjehe, pogotovo veliku pobjedu protiv Slovenije. Erupcija oduševljenja i veliki ponos jasno se osjećaju u medijima, na društvenim mrežama i u razgovorima građana jer je malo ko očekivao da će bosanskohercegovački tim, opterećen pitanjem hoće li uopšte biti u stanju da otputuje na šampionat, smoći snage da se nosi sa najmoćnijim evropskim reprezentacijama, a kamoli da pobjeđuje. U sivilu svakodnevnog života bosanskohercegovačkih građana, uspjesi košarkaša djeluju nestvarno pozitivno na ljude. Takav ponos, radost i oduševljenje, kakvi su uslijedili nakon pobjede nad Slovenijom, teško je opisati, pogotovo poslije zvučnih naslova medija u cijelom regionu, posebno u Srbiji i Hrvatskoj, koji nisu štedjeli epitete za hrabru igru bosanskohercegovačke reprezentacije. Ovo veliko oduševljenje narušava doduše jedna pojedinost – čestitke koje košarkaškoj reprezentaciji upućuju političari u Bosni i Hercegovini koje izazivaju ogorčenje javnosti.

Ali zašto, Amire, zar nije prirodno da politički lideri stoje iza reprezentativnih selekcija?

Bilo bi prirodno kad bi stvarno stajali iza sportista i njihovih uspjeha. Ali u velikom dijelu javnosti postoji percepcija, koju je teško pobiti racionalnim argumentima, da se ti ljudi iz vrhova politike pojave samo kad neka reprezentacija ili pojedinac naprave neki spektakularan uspjeh. U takvoj situaciji uvijek uslijede njihove patetične poruke s patriotskim nabojem u kojima se, kako tvrde brojni sportisti, oni samo nastoje ugraditi u tuđi uspjeh i politički ga zloupotrijebiti. Niko od njih u takvim trenucima i ne spominje jedno bolno i tegobno pravilo – da bosanskohercegovački sportisti, baš zbog nedostatka institucionalne podrške, vrlo teško izlaze na međunarodnu scenu. Evo, imamo najsvježiji primjer: košarkaška reprezentacija je  gotovo do posljednjeg trenutka živjela u neizvjesnosti hoće li otputovati u Keln, a Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je, kao što si rekao, tek juče popodne uplatilo odobrena sredstva za putovanje i takmičenje u iznosu od 100 hiljada eura. Dok reprezentacije drugih zemalja uopšte ne brinu takve brige jer imaju sistemska rješenja i stabilno, zakonski propisano finansiranje, mi imamo situaciju da Vijeće ministara odobrava sredstva kao jednokratnu pomoć i to u posljednji trenutak, a onda se opet u procesu realizacije ispriječe nekakvi proceduralni problemi. Dok iz Košakaškog saveza Bosne i Hercegovine tvrde da su još prošle sedmice dostavili svu potrebnu, odnosno traženu dokumentaciju i da ne znaju gdje je zapelo, predsjedavajući Vijeća ministara Zoran Tegeltija tvrdio je još prije dva dana da novac nije mogao biti uplaćen jer nije potpisan ugovor sa Košarkaškim savezom. Pare su, bar tako se može zaključiti iz Tegeltijine izjave, očito opet bile zaglavljene u procedurama. Evo njegovog obrazloženja:

“Zašto nismo uplatili? Iz vrlo jednostavnog razloga što postoje jasne procedure da se uplati taj novac. To podrazumijeva da se treba potpisati sporazum između Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine i Ministarstva civilnih poslova u Savjetu ministara BiH. Znate, nema niko ovlašten u Košarkaškom savezu BiH da taj sporazum potpiše i biće spremni da taj sporazum potpišu poslije 6. septembra. Prema tome, dok se oni sjete da se vrate u Sarajevo i potpišu taj sporazum, taj će novac biti uplaćen na njihov račun.”

Uspjeh BiH košarke na FIBA EuroBasketu u Kölnu

Čuli smo iz izjave predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine kako zvuči još jedan tipično bosanskohercegovački apsurd. Ali, Amire, kao je moguće da ne postoji sistem finansiranja, kako objasniti da se odluke o odobravanju sredstava donose doslovno u posljednji čas? 

Ne samo da ne postoji stabilan sistem finansiranja – Bosna i Hercegovina nema ni zakon o sportu – nego čak i ove jednokratne intervencije institucija u pravilu uslijede tek kad je neki sportski uspjeh već napravljen, pa vlasti nemaju kud pod pritiskom javnosti. Zbog toga se onda ne treba čuditi što čestitke iz političkih vrhova izazivaju neskriveni revolt građana, i to se vidi na društvenim mrežama gdje ogorčeni ljudi doista ne biraju riječi kojima časte pošiljaoce tih, kako građani smatraju, drskih i besramnih čestitki iz političkih kabineta. Ni sportisti nakon svojih uspjeha nisu baš blagonakloni prema tim čestitkama sa političkim predznakom. Prisjetićemo se poruke košarkašica Bosne i Hercegovine nakon prošlogodišnjeg velikog uspjeha na Evropskom prvenstvu i plasmana na mundobasket, prvi put u svojoj istoriji Nikolina Babić uputila je u ime svih košarkašica poruku političarima da su njihove čestitke, baš zbog mučnog ambijenta kakav uvijek prati odlazak bosanskohercegovačkih selekcija na međunarodne nastupe, ne samo suvišne, nego čak i neukusne i nedostojne tog velikog uspjeha i ogromnog ushićenja u javnosti. Košarkaška reprezentativka Nikolina Babić je poručila:

“Bile smo zapanjene količinom čestitki političara s najviših nivoa vlasti, a koji prethodno nisu izdvojili ni feninga za naše pripreme. Da ne govorimo kako takođe od njih nismo dobile bilo kakvu nagradu za plasman na Eurobasket, kao ni za ulazak među najboljih osam ekipa Evrope. Raznih obećanja i inicijativa je bilo, ali očito je tek riječ o jeftinom populizmu, jer obećanja nikad nisu realizovana. Bez obzira koje bilo opravdanje za takav maćehinski tretman reprezentacije, nije u redu da političke poene na našem uspjehu grabe oni koji do jučer nisu htjeli ni da nas pogledaju"

Kad su poznate sve te poteškoće i paradoksi s kojima se bosanskohercegovački sportisti suočavaju, mora se priupitati  - kako je u takvim okolnostima uopšte moguće postizati vrhunske rezultate na svjetskom nivou?

Da bismo to pojasnili, moramo se vratiti dvadesetak dana unazad, na jedan od najblistavijih trenutaka bosanskohercegovačkog sporta. Čudesna mostarska plivačka zvijezda Lana Pudar je na Evropskom prvenstvu održanom prošlog mjeseca, pored jedne bronzane medalje, spektakularno osvojila zlato na 200 metara delfin, iako ima tek 16 godina. Lana Pudar je svjetski fenomen – ne zbog toga što je tako mlada dotakla seniorski vrh, nego zato što je njen sportski uspjeh neviđena fantazija, nešto nezamislivo za vrhunski sport, ali usput i pravo ogledalo bosanskohercegovačkih zamki i prepreka. Dolazi iz grada koji čak nema ni olimpijski bazen, svi njeni uspjesi djelo su isključivo nje, njene porodice, trenera koji su vrlo rano otkrili kakav dragulj imaju u spostvenom dvorištu, i njenog plivačkog kluba. Njen otac, Velibor Pudar, svojevremeno golman mostarskog Veleža, potvrđuje da je za sve te godine izostala bilo kakva podrška institucija, osim što je Vlada Kantona Sarajevo, sopstvenom inicijativom, odlučila da finansira njeno stanovanje u glavnom bosanskohercegovačkom gradu kako bi mogla trenirati na olimpijskom bazenu “Otoka”. Evo šta je rekao Lanin otac Velibor Pudar:

“Sve što je Lana radila, radila je uz pomoć Kluba vodenih sportova “Orka” i nas roditelja, ustvari porodice. Kako je napredovala i postizala bolje rezultate, tako su se javljali i sponzori i hvala im. Da nije njih, Lana sigurno ne bi mogla da učestvuje na takmičenjima i ne bi postizala ove rezultate. Hvala Kantonu Sarajevo, Gradu Sarajevo, koji mnogo pomažu Lani. Međutim, konkretno od državnih institucija još ništa nismo dobili.”

Završićemo ovaj naš razgovor pitanjem: kakve su posljedice ovog košmarnog stanja za bosanskohercegovački sport?

Oni koji su dobro upoznati sa stanjem u svjetskom sportu tvrde da te posljedice možemo posmatrati iz dva ugla, ne zna se koji je pogubniji i bolniji. S jedne strane, tu su vidljive posljedice – upitni nastupi reprezentacija na velikim takmičenjima, treniranje i putovanje u nemogućim uslovima, poput situacije sa odbojkaškom reprezentacijom Bosne i Hercegovine, koja je prošlog mjeseca tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo bila primorana da spava u podrumu umjesto u hotelskim sobama, pa sve do izostanka bilo kakvog sistema nagrađivanja vrhunskih rezultata. U takvoj situaciji svaki međunarodni uspjeh doima se kao pravo čudo. Druga strana, ona nevidljiva, ima još teže posljedice. Zbog takvog odnosa politike i institucija, propali su mnogi mladi sportisti, koji naprosto nisu stigli postići rezultate kojima bi na sebe skrenuli pažnju institucija, a koji bi, uz malu sistemsku podršku, takođe bili šampioni i pobjednici. Institucionalna podrška mladim sportistima dosad je u pravilu stizala tek nakon ponekog pojedinačnog bljeska, više kao jednokratna pomoć nego kao stvarni čin podržavanja sporta, pa su mnogi mladi sportisti svoje uspjehe postizali isključivo improvizacijom. Ko onda uopšte ima pravo da od bosanskohercegovačkih sportista očekuje bilo kakve svjetske rezultate i podvige – a oni to, kao što vidimo, postižu uprkos strašnim uslovima i više nego maćehinskom odnosu institucija.