Live hören
Jetzt läuft: Vital von Emicida

Sisak ostaje bez Rafinerije

Rafinerija

Sisak ostaje bez Rafinerije

Marijana Koritnik, Köln

Dva velika hrvatska brodogradilišta – pulski Uljanik i riječki 3. maj su takoreći pred kolapsom: upitno je hoće li opstati. Dok se za njih sada traži strateški partner koji bi u njih uložio, za Rafineriju u Sisku je već jasno da nema izgleda za opstanak.

Rafineriju Sisak je osnovao britanski Shell, s preradom nafte počela je 1927. godine. Hrvatska sada bez nje ostaje. Pritom, mali povijesni apsurd: dvije rafinerije - sisačka i riječka, zajedno sa zagrebačkim Naftaplinom su 1964. godine osnovale Industriju nafte – INU. Sada, 65 godina kasnije, INA gasi jednog od svojih osnivača.

Sisak ostaje bez Rafinerije - Razgovor vodio: Boris Rabrenović

06:20 Min. Verfügbar bis 10.01.2020

Prerada nafte se obustavlja

Naime, Rafinerija nafte Sisak više neće prerađivati naftu, a vjerojatno se ni tako zvati. Preradom će se dalje baviti samo Rafinerija Rijeka, a menadžment INE bi tek trebao odlučiti hoće li u njoj graditi jedno novo postrojenje i druga rekonstruirati. Tako je krajem prošle godine, neposredno prije blagdana, 19.12.2018., odlučila Uprava INE i o svom novom poslovnom planu objavila priopćenje.

Investicije na papiru

Međutim, velike investicije u riječku rafineriju se najavljuju i odgađaju već tri godine pa zbog toga mnogi rafinerci smatraju da ih uopće neće ni biti kao što ih u planiranom obujmu u proteklih desetak godina nije bilo ni u sisačku rafineriju.

Prije godinu dana je Uprava INE najavila da će u Sisku napraviti logistički centar. Sada najavljuje industrijski centar. Što bi se u njemu radilo? Možda proizvodio bitumen, bio-goriva, petrokemijski proizvodi ili maziva. To se spominje kao mogućnost, ali sisački rafinerci misle da je i to samo "mazanje očiju" i da od toga neće biti ništa.

Obećanja

Službenog reagiraja vlade na gašenje sisačke rafinerije do sada nije bilo. Da novinari nisu postavljali pitanja vjerojatno ne bi bilo baš nikakve reakcije. Podsjećali su pritom političare i na njihova obećanja, pored ostalog, i na ona iz predizborne kampanje 2016. godine. Sada aktualni ministar državne imovine Goran Marić je tada kao kandidat HDZ-a, na predizbornom skupu u Sisku, naglasio: "Jasno i javno obećajemo: ne ćemo dopustiti zatvaranje Rafinerije u Sisku zbog značaja za hrvatsko gospodarstvo i značaja ovog kraja. Prije ćemo se prestati baviti politikom nego dopustiti zatvaranje."

I neki drugi su to obećavali iako je INA već bila u većinskom vlasništvu mađarske kompanije MOL. Zbog toga se na odluke uprave INE nije moglo formalno utjecati. No, zašto se to obećavalo i tada i kasnije – pitali su novinari i uglavnom ostajali bez pravog odgovora.

Slabo iskorišteni kapaciteti

Proteklih dana prozivali su i ministra energetike i zaštite okoliša Tomislava Ćorića. Razlog: još nedavno se javno protivio zatvaranju sisačke rafinerije, ali je u međuvremenu prihvatio argumentaciju uprave INE i njen novi poslovni plan smatra opravdanim.

„Ono što ću svakako naglasiti je činjenica da u ovom trenutku Rafinerija u Sisku posluje s 30 do 35 posto kapaciteta na godišnjoj razini. S druge strane, Rafinerija u Rijeci posluje na razini između 70 i 80 posto kapaciteta“, izjavio je Ćorić.

Odgovornost

Za slabo korištenje rafinerijskih kapaciteta je najodgovorniji većinski vlasnik – stav je sisačkih rafineraca. Kažu: u rafinerije se nije dovoljno ulagalo, a MOL doprema u Hrvatsku i u regiju svoje gotove proizvode, a hrvatske čini suvišnima. Praktički, kako u svojoj opširnoj analizi ocjenjuje i fondacija Friedrich-Ebert-Stiftung, MOL je INI postao konkurent umjesto strateški partner.

Dio sindikata smatra da su za situaciju u INI krive vlade – i ova i prethodne, a ima i gledišta da je isključivi krivac bivši premijer Ivo Sanader koji je odlučivanje u INI prepustio MOL-u premda ta kompanija tada još nije imala većinski paket ININIH dionica.

Posljedice

Do posljednjeg trenutka su se Sisčani, pogotovo rafinerci, nadali da će vlada otkupiti MOL-ove dionice i ponovo imati glavnu riječ u INI, što je prije dvije godine premijer Andrej Plenković i najavio. Vjerovali su, rafinerija bi tada bila spašena. Prije godinu dana je u njoj bilo oko 700, sada ima još oko 500 radnika. Njeno gašenje pogađa i njih i rafinerijske kooperante i dobavljače. I cijeli grad: trgovine, vrtiće, javni prijevoz, ugostitelje, gradsku blagajnu... - sve.

„Posljedice toga su nesagledive. Za jedan mali grad kao što je Sisak, za grad koji ima toliku razinu nezaposlenosti to je katastrofalno“, komentira jedan građanin, a njegova sugrađanka kaže: „Rafinerija je posljednja velika industrija i posljednje veliko poduzeće u gradu. Ja se bojim, s obzirom na sve ove okolnosti, da će biti jako, jako teško. I kratkoročno i dugoročno je sve jako, jako nepovoljno.“

„Lančana reakcija“

Gašenje radnih mjesta u Rafineriji izazvat će „lančanu reakciju“ smatra jedan rafinerac: „Neće biti jednostavno. To će biti jedna lančana reakcija, koja će za sobom povući još veći gubitak radnih mjesta. Naravno, i kod vanjskih izvođača koji rade za Rafineriju, a mnogo ih je. I mnogo je zaposleno ljudi i kod njih tako da je pitanje što će biti sutra.“

Stand: 10.01.2019, 18:13