Zona 51 i Roswell - legendarna mjesta susreta NLO-a ili američka baza?

Stand: 07.06.2023, 17:09 Uhr

Nenad Kreizer, Saša Bojić

Skraćenica NLO za neidentifikovani leteći objekt, odnosno UFO, postala je sastavni deo kafanskih razgovora i posebno dečjih i tinejdžerskih maštarija o nekim dalekim planetama. Kinematografija, pre svega holivudska, tokom decenija nije propuštala da krčmi vanzemaljski žanr. U mnogim filmovima je tematizovano sporazumevanje sa vanzemaljcima, a ponegde je pominjano i da su oni već imali tajne razgovore sa američkim vlastima. A to je jedna od tvrdnji koja se dovodi u vezu sa legendarnom oblašću 51 – Area 51. 

Area 51 ili Zona 51. Reč je o pojmu koji je uvek bio obavijen velom tajne i o kome moj kolega Nenad Kreizer zna puno više od mene. Nenade što se zapravo krije iza ovog pojma?

Pa prvo činjenice: Area 51 je jedno područje u saveznoj američkoj državi Nevada veličine otprilike 100 kilometara kvadratnih. Nalazi se oko 120 kilometara sjeverozapadno od Las Vegasa blizu granice s Kalifornijom. Zapravo se radi o jednom manjem području usred velikih testnih zona koje američkoj ratnom zrakoplovstvu služi kao područje za testiranje zrakoplova. Službeno se zapravo ne govori o Zoni 51 nego o Homey vojnom aerodromu. Zona 51 svoje ime zahvaljuje staroj kartografiji koja je tako nazivala ovaj dio smješten između dva planinska lanca i u središtu kojeg je jedno isušeno slano jezero.

Isušeno jezero, zvuči kao pustinja.

Točno. Radi se dijelu pustinje Mojave, jednog od najsušnijih predjela SAD-a. I to je bio jedan od razloga zašto ovdje na tako malom području ima toliko zračnih vojnih baza. Suhi uvjeti i isušena jezera su idealne podloge za sletne i poletne piste za tipove aviona koji još nikada nisu testirani. U blizini se također nalazi i tzv. Yucca područje gdje je je vojska ali i ministarstvo energetike tijekom Hladnog rata vršilo pokuse s atomskim bombama. Pretpostavlja se da je ovdje eksplodiralo preko 1.000 raznih vrsta nuklearnih bojevih glava.

Što je naravno američka vlada htjela držati podalje od očiju javnosti.

Da, ali ne samo zbog toga. Ovdje su zbog idealnih uvjeta i ponajviše zbog toga što je cijelo ovo područje rijetko naseljeno pa bi svaki stranac odmah upao u oči što je naravno olakšavajuća okolnost ako želite otkriti špijune, desetljećima korišteno za ispitivanje novih modela borbenih zrakoplova.

Ovdje je po prvi put poletio legendarni špijunski zrakoplov U2, jedan od simbola hladnoratovske utrke u naoružavanju. Tu je svoju uporabnu dozvolu dobio i poznati nevidljivi lovac bombarder F 117. Sama američka vlada sve do 2013. nije priznavala postojanje ove zone 51.

I sva ta tajnovitost povezana s testnim letovima letjelica kakve nitko do tada nije vidio je urodila time da su se oko ovog područja počele raspredati razne priče.

Točno. Kako navodi magazin National Geografic u jednoj svojoj reportaži fama oko Zone 51 je zapravo počela u relativno novije vrijeme mnogo nakon one velike opčinjenosti javnosti, posebice u SAD-u, neidentificiranim letećim objektima. Stanoviti Robert Lazar dao je 1989. intervju jednom radiju u Las Vegasu kojem se predstavio kao znanstvenik iz američke vojne baze u Zoni 51. I on je u tom intervjuu tvrdio kako je njegov posao bio da otkrije na koji način funkcionira letjelica vanzemaljaca koju američka vojska navodno čuva na ovom području. Ubrzo se doduše otkrilo da taj Lazar nikada nije radio u toj bazi i da uopće nije obrazovan za tako nešto ali mit se rodio i od tada se redovito pojavljuju izvještaji o navodnim otkrićima koja svjedoče o navodnim kontaktima s vanzemaljcima.

Tomu je kumovala i blizina jednog drugog geografskog pojma koji se usko povezuje s postojanjem dokaza da vanzemaljci postoje.

Točno. Radi se o gradiću Roswell u saveznoj državi New Mexico koja graniči s prije spomenutim testnim područjima za američke zrakoplove. Zapravo su se u Roswellu i to još mnogo ranije, 1947. pojavile priče o tzv. letećim tanjurima.

Kasnije je otkriveno da se zapravo radilo o balonima u stratosferi kojima je američka vojska pokušala mjeriti mogu li se na tim visinama otkriti tragovi nuklearnih pokusa na tlu. No priča o letećim tanjurima živi i dalje. Neki vjeruju da se u hangarima Zone 51 snimljene i scene spuštanja na Mjesec koje se, kako vjeruju skeptici, nikada nije dogodilo. A još uvijek internetom kruži fotografija s navodne obdukcije jednog vanzemaljca.

No o letjelicama vanzemaljaca se govorilo i mnogo prije. I svjedoci nisu bili šarlatani nego piloti civilnih aviona.

Da, kako piše časopis Popular Mechanics, rana svjedočenja pilota iz pedesetih se mogu povezati upravo s prije spomenutim špijunskim zrakoplovom U2. Ti zrakoplovi su letjeli na, za tadašnje vrijeme, nevjerojatnim visinama od oko 20.000 metara. Tadašnji civilni zrakoplovi su letjeli na visinama od 3.000 do 6.000 metara visine za razliku od današnjih koji lete na visinama od oko 12.000 metara. Tako ni ne čudi da se tadašnjim pilotima špijunski U2 učinio kao letjelica vanzemaljaca.

Kako se objašnjava činjenica da američke vlasti nisu učinile gotovo ništa kako bi razbile takve glasine?

Roger Launius, bivši direktor centra za povijest zrakoplovstva je rekao za časopis Military Times kako je Američkom vojnom zrakoplovstvu bilo lakše i u svakom slučaju povoljnije poticati priče o letećim tanjurima i vanzemaljcima nego usred Hladnog rata priznati postojanje specijalnih borbenih zrakoplova za špijuniranje Sovjetskog Saveza čime bi protivniku otkrio sve svoje karte.