Knjiga fudbalera Nevena Subotića - Alles geben / Dati sve od sebe

Stand: 27.12.2022, 16:11 Uhr

Davor Korić

Profesionalni fudbaler Neven Subotić je na vrhuncu svoje blistave sportske karijere 2012. godine osnovao dobrotvornu fondaciju čiji je cilj omogućiti ugroženim stanovnicima najsiromašnijih područja u Africi pristup čistoj vodi. Knjiga Nevena Subotića „Alles geben“ („Dati sve od sebe“) je naišla na veliki interes u njemačkim medijima, jer se radi o izuzetno značajnom projektu jednog mladog čovjeka porijeklom sa prostora bivše Jugoslavije, koji je odlučio da se u cjelosti posveti humanitarnoj aktivnosti.

Knjigu „Alles geben“ Neven Subotić je napisao uz pomoć njemačke publicistkinje Sonje Hartwig. Radi se o autobiografskoj knjizi koja je višestruko interesantna jer je njen autor istaknuti sportista Neven Subotić, koji je kao dvogodišnji dječak 1990-te godine s roditeljima dospio u Njemačku. Pažnju uvijek privlače knjige naših autora čiji su prevodi na njemački objavljeni u njemačkim izdavačkim kućama, a u ovom slučaju se radi o knjizi koja je napisana na njemačkom i koja svakako zaslužuje da bude prevedena na naše jezike, jer se radi o životnom putu jednog mladog čovjeka, koji je kao i mnoge porodice sa područja bivše Jugoslavije izbjegao pred ratom i utočište pronašao u ovoj zemlji u kojoj se nalazimo.

Sam naslov „Alles geben“ mogli bismo prevesti kao „Sve dati“ ili možda još bolje „Dati sve od sebe“. Nevenovo sportsko geslo od malih nogu, kako opisuje u ovoj knjizi, je bilo dati sve od sebe tokom fudbalske utakmice, a odnosi se i na njegov dobrotvorni rad u kojem daje svoj novac i vrijeme kako bi pomogao ljudima u nevolji. Na to ukazuje i podnaslov knjige „Warum der Weg zu einer gerechteren Welt bei uns selbst anfängt.“( „Zašto put ka jednom pravednijem svijetu počinje kod nas samih“.)

Autor ove knjige postavlja brojna pitanja o smislu života gotovo na filozofski način. Tako su dva prva poglavlja naslovljena pitanjima „Započinje li život pravedno“ i „Gdje započinje nepravda u životu“. Kako je sam napisao u predgovoru u ovoj knjizi on opisuje svoj životni put, lutanja i posrtanja, uporno traženje životnog cilja do kojeg je na kraju stigao. Kao što je navedeno u najavi za ovu knjigu, ona zapravo predstavlja apel za više pravde u nemilosrdnom sistemu profesinalnog fudbala i globaliziranog svijeta.

Neprestano se pitajući šta on kao pojedinac može učiniti da ovaj svijet postane pravedniji i bolji, Neven Subotić se na vrhuncu blistave fudbalske karijere odlučio da svoje vrijeme i novac posveti radu u svojoj humanitarnoj fondaciji, a čitajući knjigu saznajmo kako je došao do toga.

Njegova životna priča počinje devedesetih godina prošlog vijeka kada je s roditeljima dospio u Njemačku. Nevenovi roditelji majka Svjetlana i otac Željko su s njim i njegovom sestrom Natalijom strahujući zbog etničkih napetosti i predosjećajući ratne strahote u Bosni i Hercegovini izbjegli u Schwarzwald. Njihova sudbina je slična sudbinama brojnih porodica koje su u izbjegličkim talasima stizale u Njemačku. Sve njihove priče su priče o borbi za egzistenciju i novom početku u stranoj zemlji u kojoj su prvo morali naučiti njen jezik. Tako je i Neven od malih nogu gledao kako se njegovi roditelji bore da stanu na noge i kako daju sve od sebe da bi to postigli. Pečat takvim životnim pričama uvijek daju neki dobri ljudi, pojedinci koji nesebično pomažu, kao što je, kako Neven navodi u knjizi, bila gospođa Stumpf koja je i sama izbjeglica iz Šlezije (Schlesien) i koja ih je primila u svoj dom.

Nevenovi roditelji su smatrali da moraju da rade duplo više od ostalih kako bi zaradili za golu egzisteniciju. Majka je morala da čisti, a otac se trudio da pronađe bilo kakav posao. On je za malog Nevena predstavljao uzor, ne samo zbog spremnosti da radi duplo više od ostalih nego i u fudbalu. Dobro je igrao i veoma brzo zaigrao za člana regionalne lige TSV Schömberg iz Schwarzwalda. „Ono što je za druge bio hobi za njega je predstavljalo izazov: želio je biti najbolji, ne u konkurenciji s drugim nego sa samim sobom, najbolji što može, nastojao je dati sve od sebe.“, zapisao je Neven na početku knjige u kojem se osvrće na svoje djetinjstvo u Njemačkoj. Interesantan je detalj kada je od svojih susjeda dječaka Holgera i Steffena koji su uvijek imali nove kopačke mada nisu znali igrati, jednom posudio jedan par da bi igrao na nekom turniru. U tim kopačkama je postigao gol direktno iz kornera, pa je vjerovao da su te kopačke čarobne. Njegova majka je uvijek govorila kako je još kao dijete treninge prihvatao veoma ozbiljno i obavljao ih veoma disciplinirano i savjesno.

Neven je tada igrao za TSV Schwarzenberg i želja mu je bila da postane fudbaler po zanimanju, ali kada je imao deset godina, saznao je da će njegova porodica biti protjerana. Neven je završavao 4-ti razdred osnovne škole, spremao se za gimnaziju, nije želio ići i nije mogao shvatiti zašto moraju napustiti Njemačku. 16. juni 1999. je kako je napisao bio prvi presudni dan u njegovom životu, u kojem je postao svjestan nepravde i nejednakosti u svijetu.

Nevenov otac je imao rođake u Salt Lake City-ju tako da su otišli tamo gdje su morali učiti novi strani jezik i započeti novi život. Otac, koji je u početku, vozio kamion kako bi prehranio porodicu je šansu za djecu vidio u sportu. Nevenova sestra je još u Njemačkoj počela igrati tenis, poput Andree Petković, koja je bila 10-ta teniserka svijeta i njemačka reprezentavika, o čemu je takođe napisala knjigu, pa su se ubrzo odselili u Floridu, gdje joj je otac našao profesinalnog trenera. Nevena je upisao u jedan lokalni fudbalski klub gdje je igrao s mnogom drugom migranstkom djecom. Iako je sanjao o tome da postane fudbaler, iako je vrijedno i uporno trenirao nije vjerovao da može ostvariti taj san, jer u Americi fudbal nije vodeći sport.

Nevenova sestra je zahvaljući tenisu, za koji nije više imala mnogo volje, dobila stipendiju i otišla na Univerzitet u New York, a on je s ocem nastavio vrijedno trenirati. Dok su jednog dana trenirali u gradskom parku, naišli su na jednu amatersku ekipu, pa je otac upitao može li im se Neven pridružiti. Ispostavilo se da ih je trenirao pomoćni trener američke nacionalne mlade fudbalske reprezentacije. Nakon što ga je vidio kako igra pozvao ga je da trenira s njima.

Prilikom jednog odmora u Evropi otac ga je pokušao ubaciti u omladinsku fudbalsku školu slavnog Ajaxa u Amsterdamu, ali nije bio primljen. Na svjetskom prvenstvu u Peruu 2005-te godine na kojem je igrao za mladu američku reprezentaciju zapazio ga je jedan od skauta koji ga je upitao da li bi došao u Evropu gdje su veće perspektive za mlade fudbalske talente. Ubrzo je uslijedio poziv za probu u Mainzu, čiji je trener tada bio Jürgen Klopp, koji je danas jedan od najboljih trenera na svijetu.

Bila je to sigurno presudna okolnost za Nevenovu blistavu fudbalsku karijeru, jer je Klopp odmah prepoznao njegov potencijal u tehničkom i taktičkom pogledu. „Imao je mirnoću, nikad nije bio grub i bezobziran“,- napisao je Klopp u predgovoru u kojem je istakao da je u svom najboljem periodu Neven bio jedan od najboljih odbrambenih igrača u Evropi. Kada je postao trener Dortmunda Klopp je poveo sa sobom Nevena, gdje je postao standarni prvotimac te šampionske ekipe.

Sa harizmatičnim Kloppom Subotić je u Dortmundu doživio zvjezdane fudbalske trenutke. Ali kako je napisao u svojoj knjizi na vrhuncu uspjeha u profesinalnom fudbalu u kojem se zarađuju enormne količine novca, kada je postigao sve što se u ovom sportu može postići, upitao se šta dalje? Kako je napisao na jednom mjestu počeo se osjećati kao lik iz filma „Trumann Schow“ kao figura u jednom umjetnom svijetu.

Vrijednost ove knjige je u tome što je u njoj opisao put svog sazrijevanja kao čovjeka, koji se na vrhuncu slave i bogatstva, kao akter u slojevima visokog društva, odrekao svog luksuza i privilegija i što se u potunosti posvetio humanitarnom radu i osnovao fondaciju čiji je cilj pomoći ljudima nasiromašnijih predjela u Africi da prežive.