Moda – kako biti autentičan, green i u trendu

Stand: 03.08.2022, 17:14 Uhr

Naša tema – veza mode i zaštite okoliša je zanimljiva za novinarsko istraživanje, ali je prije svega korisna u vrijeme kada smo sve više zaokupljeni ekologijom i zaštitom klime. Dosta je aspekata vezanih za modu i čovjekovu okolinu. Od tekstilne industrije i proizvodnje, koja se treba više voditi ekološkim principima, do svjesnijeg odnosa prema potrošnji i kupovini.

Godinama gomilamo odjeću, kapute, haljine, farmerice, torbice, cipele, a uz to kupujemo nove. Kako se „pametno riješiti“ odjevnih predmeta koje ne nosimo godinama, a da ipak ne završe na otpadu?

Osim garderobe dosta je stvari u kući koji nam se više ne svidjaju, što nam ne treba, što je višak. Njih se može prodati, ali i kupiti nešto što je već rabljeno, a može nas obradovati. U Njemačkoj je vrlo razvijena trgovina „iz druge ruke“ (second hand) i kupovanje stvari koje je netko već ranije nosio ili imao, možda kupio pa nikad nije obučeno. U zemljama regije taj trend se uveliko osjeća posljednjih godina, ali nije uvijek bilo tako. Nekada su postojale radnje u većim gradovima koje su se zvale „komision“. Rabljenu robu, odjeću ili lične stvari i predmete iz kućanstva koji su imali određenu vrijednost, mogli ste ostaviti uz priznanicu u toj radnji, a kada se proda dobijali ste novac. To je kao preteča ovog što danas zovemo second hand.

Dječija odjeća - prvi korak ka kupovini „iz druge ruke“

Često ljudi, a prvenstveno žene, kažu da su krenule u second-hand vode kada su dobile djecu. Djeca sve tako brzo prerastu, odjeća bude kao netaknuta, i ljudima bude žao baciti. Tako na primjer, u Hrvatskoj nije razvijena praksa da se dječja odjeća prodaje u tzv. buntovima, sortirana prema uzrastu djeteta, kao što je to u Njemačkoj ili drugim zapadnim zemljama. Ipak, kod oprema za djecu je skroz druga priča. Dječja kolica, koja su često preskupa mogu se kupiti rabljena, a skoro „kao nova“ na nekom od portala za prodaju kao što je Njuškalo. Mada, se rijetko naglašava da se radi o rabljenoj robi. Kao da je to još uvijek u zemljama regije pomalo „sramota“ kupovati nešto što je rabljeno.

Kupovati rabljenu robu nije više „sramota“

U zemljama regije nekada je „second hand“ bio uglavnom zapadni trend. Kupovalo se jeste u inostranstvu. Kad je neko došao iz Njemačke, Londona ili Pariza sa kožnom jaknom koju je kupio na buvljaku ili second hand shopu, nije se baš hvalio ili glasno govorio da je „iz druge ruke“. Ali, posljednjih godina sve je više radnji koje nude rabljenu robu, pa tako i garderobu, a kupuje se i na intrenet platformama. Kupovna moć kod mnogih je zaista takva da kupuju uglavnom rabljene stvari. Osim toga, i svijest o neophodnosti čuvanja i zaštite okoline itekako je u porastu, posebno kod mladje generacije. Mnogi izbjegavaju jeftinu ili „brzu modu“ koja se kratko nosi i završava na otpadu. Radije se u second hand ponudi kupuje nešto što je kvalitetno, može se duže nositi, a doprinosi se i ekološkoj zaštiti.

Fast Fashion – brza, jeftina moda

Ona je uvijek ultra moderna, a proizvodi se i nosi samo jednu sezonu. Samo u Njemačkoj prosječan kupac kupi na godinu najmanje 60-80 komada odjeće, a online prodaja još više to potiče. Kolika je uopće svijest o tome da je upravo tekstilna industrija u vrhu zagađivača okoliša?

Svijest o štetnosti proizvodnje tekstila raste, ali ne dovoljno. Ljudi se često iz više razloga ne pitaju šta se krije iza jeftine ponude. Naravno, ne samo zbog pomodnosti već i zbog sopstvene platežne moći. Činjenice ukazuju da je u posljednjoj deceniji broj kupljenih odijevnih proizvoda dostigao broj 100 milijardi komada – za skoro 50 posto je viši, a do 2030. godine će se udvostručiti. Postoje i podaci da su prije samo dvije godine (dakle prije pandemije korona virusa) građani u Njemačkoj tokom jedne godine potrošili skoro 65 milijardi eura za odijevanje, što je 780 eura po osobi. Pri tome su ove milijarde mnogo manje od onog sto troše Italijani ili Francuzi, a Englezi su u vrhu liste sa čak 1000 eura koje izdavajaju godišnje za odijevanje.

Uz manje novca biti bolje „second hand“ obučen

Ida Prester

Na kupovinu odjeće troše se ogromne sume novca i nije teško naslutiti kakve to posljedice ima na klimu. Ali, ipak se stvari mijenjaju na bolje, i to ne samo „na zapadu“. I u regiji se primjetno stvari mijenjaju na bolje. Definitivno. Nedavno je Ida Prester, poznata pjevačica, proglašena najbolje odjevenom Hrvaticom. Titula kojom je i sama bila iznenadjena jer je Ida, kako voli reći u šali, kraljica second-hand i vintage odjeće te 'ne zna niti izgovoriti imena brandova' koje nose druge Hrvatice koje su se našle ispod nje na listi. Pri tomu je ona poznata i po osvješćivanju javnosti u mnogim sferama – od ženskih prava pa sve do zaštite životne sredine.

Internet platforme i aplikacije za prodaju i kupovinu

Kako doći do rabljene robe u Njemačkoj? Da li je pametnije pokloniti ili, pak, prodati? Second hand je u Njemačkoj izuzetno popularan, ali ne samo kao radnja u klasičnom smislu. Već dugo je glavno mjesto za kupovinu, prodaju ili razmjenu rabljene garderobe postao internet, odnosno aplikacije i platforme. Ima ih mnogo. Među ostalima, “Buvlja pijaca za djevojke” (Mädchenflohmarkt), oglasi na Ebay-u (Ebay “Kleineinzeige”) ili “Kleiderkreisel”, koji se uključio u internacionalni „Vinted.“

Verena Čojić

Stalna članica različitih platformi je Verena Čojić iz Kölna: „Ja kupujem puno za sebe, ali isto i prodajem stvari. Onda ako mi se ne sviđa nešto što imam doma, kažem sebi da je bolje prodati nego baciti ili da stoji u ormaru i ne koristim. Najviše kupujem cipele, snickers, ili neke čizme, kotule, legings. Najviše volim kad nađem nešto vintage što onda samo ja nosim. Ja to već koristim više od deset godina i uvijek sam sretna kad nađem nešto lijepo i jeftino, nešto specijalno što ne nađem u H&M ili nešto što je main stream”.

Zašto je kupovati rabljeno ekološki korisno ?

Kupovinom garderobe koju je već neko ranije nosio ne znači samo da se može zadovoljiti vlastita potreba ili imati neki drugačiji stil oblačenja, nego se to svjesno povezuje sa zaštitom životne sredine. Konkretno se to može ovako pojasniti: „Dok jedna najobičnija majica stigne na pult radnje prošla je sve i svašta – od proizvodnje štofa, izbjeljivanja, farbanja, impregniranja. Za sve te procese tekstilna industrija upotrijebi po kilogramu odjeće – kilogram raznih hemikalija. Skoro 6.500 raznih hemikalija se koristi, među njima su i otrovne.

Ne kupovati - nego iznajmiti odjeću

Još je jedan zanimljiv aspekt održive mode. Naime, ako želimo smanjiti zagađenje koje nastaje prekomjernom proizvodnjom odjeće, najradikalnije rješenje je da ju naprosto - ne kupujemo!

A jedan od načina na koji to možemo izvesti je ako odjeću iznajmimo. Praksa koja već dugo živi kada su u pitanju, recimo, vjenčanice, ali sada se može sve iznajmiti. Postoje internet platforme i servisi koji nude takav održivi koncept "iznajmljivanja odjeće“. Jednim klikom se može posuditi ili iznajmiti garderoba. I tu imamo jedan dobar kompromis: nositi novu ili drugačiju odjeću, a ne posjedovati je. Od torbica preko nakita do večernje odjeće, ali i recimo farmerica. Može se pretplatiti na mjesec ili čak na godinu dana. Ne kupovati, a biti u modnom trendu. Uz to platforme sve više nude i opciju da svako ko to želi, sam može svoju garderobu koju ne nosi ponuditi za iznajmljivanje „Rent your dress“.

Upcycling - trend za kreativce

Upcycling je pretvaranje starih iznošenih dijelova odjeće u neke nove. Dakle, koristimo stare predmete da im se da novi život nadogradnjom ili čak potpunom izmjenom njihove početne funkcije. Inače, sam koncept i izraz „Upcycling“ pojavio se 90-ih godina zahvaljujući njemačkom inženjeru Reineru Pilzu, koji je kasnije preuzet u građevinarstvu, hemiji i drugim granama industrije. Upcycling je proces koji omogućava obradu sirovine na nov način. Dobija se novi jedinstveni predmet i povećava mu se početna vrijednost. Zbog toga govorimo i o recikliranju „odozgo“. Ovaj postupak, koji je sve više zastupljen i u modi, zaista pomaže u zaštiti okoliša, jer nema uopšte otpada. Kada je u pitanju moda i garderoba ovakav postupak potiče kreativnost. Uz malo umijeća i mašte može se izraditi odjevni predmet koji je unikatan. Preporuka glasi: pregledajte vaše ormare, izdvojite sve što ne koristite. Od starih zavjesa, stolnjaka, košulja, džempera mogu nastati fantastični novi maštoviti komadi. I poznati modni dizajneri bave se takvim recikliranjem i šalju ih na modne piste.

Tekstilna industrija među prvim zagađivačima planete

Na konkretnom primjeru izrade jedne majice to se može pokazati i potvrditi. Da bi došla do kupca majica je prošla 20.000 kilometara. 90 posto odjevnih predmeta u Njemačku stiže iz Kine Indije ili Bangladeša. To znači da Njemačka tekstilna industrija proizvodi samo 10% robe. Transport je samo jedan aspekt štetan za klimu. Tokom procesa proizvodnje ta je majica opterećena hemikalijama i otrovnim koje štete okolišu i ljudima. Za kilogram konca i farbanja potroši se 60 litara vode i pritom zagade na hiljade litara odvodnih voda. Prilikom pranja tekstila, posebno umjetnih tkanina ispuštaju se hemikalije ili mikroplastiku u rijeke i mora. Zato je dobro da prije nego što kupimo jedan odjevni predmet dobro razmislimo da li je to zaista neophodno. Odustati je dobro i za novčanik i za klimu. Dosta savjeta o tome šta i koliko možemo sami učiniti za klimu, gdje se zaista proizvodi ekološki, kako izgledaju oznake za takve robe i kako ih prepoznati, može se naći na internet stranici Njemačkog saveznog ministarstva za okoliš (Das Bundesministerium für Umwelt, Naturschutz, nukleare Sicherheit und Verbraucherschutz).