Live hören
Jetzt läuft: Lovely day von Bill Withers

Autobiografska knjiga u četiri dijela Edina Dine Mlivića

Davor Korić o knjizi Edina Mlivića

Autobiografska knjiga u četiri dijela Edina Dine Mlivića

Davor Korić, Keln
Edin Dino Mlivić je rođen u Travniku početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, školovao se u Sarajevu i Splitu, a trenutno živi u Helsingborgu u Švedskoj. Najuzbudljivije događaje u svom burnom životu opisao je četiri knjige: „Komandant nema pravo na suzu“, „Murija“, „Bosna 601 na prijemu“ i „Vagabondo“.

Dino Mlivić je tokom svog uzbudljivog života promijenio preko trideset zanimanja. Bio je kapetan podmornice u Jadranskom moru, profesor na Pomorskoj akademiji u Tripoliju, komandir specijalne policijske jedinice u Sarajevu u kojem ga je zadeso rat, drvosječa u šumama na sjeveru Švedske, mornar na norveškom ribarskom brodu, a sada ga srećemo u ulozi pisca o svom turbulentnom životnom putu. 

„To je velikim dijelom autobiografska knjiga koja je podijeljenja u četiri dijela“, kaže Dino Mlivić i pojašnjava: „Što bi Amerikanci rekli: dvije vrste knjiga ima fiction i no fiction. Kod mene nije fikcija, radi se o osobama i događajima koji su se stvarno desili u mom životu.“

Život pun uspona i padova

04:54 Min. Verfügbar bis 07.10.2022


Mlivić svoju životnu odiseju započinje događajem kada je nakon zloslutnog udarca podmornice u nevidljivi greben prinuđen da munjevitom akcijom spasava svoj i živote njegove posade. Ovaj dramatični događaj kao i niz drugih koje je doživo kao kapetan podmornice opisao je u prvoj knjizi simboličnog naziva „Komandant nema pravo na suzu“.

„Prva knjiga, radi se ustvari od samog rođenja pa do rada u mornarici, ratnoj mornarici Jugoslavoje gdje sam dogurao do komandanta podmornice. Vrlo neobično zanimanje za jednog Bosanca, za jednog Sarajliju i zato sam i želio malo da opišem kako to izgleda jedan podmorničar, kopneni pacov kako bi rekli, koji je došao na more, zavolio more i počeo se baviti morem i dobar dio karijere ostavio na moru.“

Iako obdaren izuzetnom fizičkom snagom i krupnog stasa, kao vrstan sportista, Edin se od dječačkih dana, na koje se povremeno vraća u reminiscencijama, teško probijao kroz život, koji ga je uvijek dovodio pred nove izazove. Motiv da opiše sve svoje životne Scile i Haribde kao da je pred njega iznenada izronio iz morskih dubina.

„Prije 20 godina umro mi je otac i čačkajući po njegovim stvarima našao sam 20-tak gusto otkucanih stranica. Njegova generacija 20. i neko godište, njegov život koji se sveo u svih tih 20-tak stranica je učinio veliki uticaj da sam i sam odlučio da nešto napišem i ostavim od moje generacije, iz mog ugla, kako sam ja vidio život.“

U drugom dijelu svojih autobiografskih zapisa nazvanom „Murija“ Mlivić opisuje uzbudljive događaje koje je doživio kao komandant specijalne policije u Sarajevu. „Murija, to je ustvari policija ili milicija kako bi mi rekli u Sarajevu. „Murija“ je interesanta zato što sam po završetku moje mornarske karijere 1985. godine gdje sam sam napustio mornaricu, možda je nostalgija u pitanju. Promijenio sam uniformu, došao sam na malo lošiju uniformu od one mornarske. Do rata sam bio tu.“

O dešavanjima u ratu, koji je zahvatio  Bosnu početkom aprila 1992. godine Edin piše u trećem dijelu ove romansirane biografije nazvanom „Bosna 601 na prijemu“ što je bio njegov kodni naziv preko radio stanice u policiji za vrijeme rata. „Dao sam sliku rata iz mog ugla, iz ugla jednog policijskog inspektora, iz ugla jednog običnog čovjeka, iz ugla čovjeka koji želi da sačuva svoju familiju, koji želi da ne pripada nikome, koji želi da bude sam. Ja dajem samo prikaz onoga što sam ja doživio i kako sam to doživio. Ja ne dajem nikakve sudove, ja nisam taj koji će suditi, osuđivati, ja samo dajem što se meni desilo“.

Četvrta knjiga Mlivićeve literarne ispovijesti „Vagabondo“ odnosi se na period poslije rata, na zemlje kroz koje je prolazio i u kojima je živio, te na zemlju u kojoj se na kraju smjestio. „Kroz te knjige ja sam doživljavao jako mnogo uspona i padova. Što je neko rekao: Nije važno koliko puta padneš, važno je da poslije svakog pada ustaneš. To se prostire i kroz knjige, moje nesretne ljubavi, moje tragedije u ljubavi sa osobom koju sam jako volio, prijatelji koji su me napustili zato što ne pripadam nikakvim strankama, ali i prijatelji koji ostali do dana danšnjeg uz mene. To je sve što možda bi stalo i u više života, ali to je dio mog života koji sam dao kroz te knjige“.

Stand: 07.10.2021, 17:57