Može li književnost biti zamjena za raj?
Stand: 01.12.2022, 17:32 Uhr
Amir Kamber
„Svaki udar, politički ili srčani, dolazi neočekivano, bez najave, bez objašnjenja, i zauvijek mijenja onoga kome se dogodio. Kada udar pak preživi pisac poput Semezdina Mehmedinovića, neizbježno je da se ta biografska činjenica pretoči u jedinstvenu, neponovljivu prozu.“ Tako o knjizi „Me’med, crvena bandana i pahuljica“ piše njen prvi nakladnik Fraktura koji je objavio tri njena izdanja, a novo je priredio sarajevski Buybook.
Semezdin Mehmedinović govori polako, smireno i mudro. Iz njegovih riječi izvire iskustvo – ne tuđe nego vlastito. Piše, kaže, zato, da bi ostvario dijalog makar i s malim krugom čitatelja, koji ga razumiju, i u nadi da će im prenijeti svoje iskustvo i kroz njega proširiti spoznaje.
„Pišem iz uvjerenja da postoji određeni broj iskustava koja se skupe ili se dešavaju trenutno u mom životu, a koje bih mogao podijeliti s nekim sagovornikom da proizvede neku vrstu spoznajnog iskustva, dakle, da to što je moje iskustvo, jeste nešto što je prenosivo“, napominje autor rođen prije 62 godine kod Tuzle, u malom bosanskohercegovačkom mjestu Kiseljak.
Ratno vrijeme je Semezdin Mehmedinović proveo u Sarajevu u kojem je i studirao, a poslije rata odlazi u SAD. Tamo su ga zadesili događaji koji su ostavili preduboke pečate, a da o njima ne bi pisao. Zato se knjiga „Me’med, crvena bandana i pahuljica“ može doživjati ne samo kao „priča“ o životu u egzilu nego i kao osobna i porodična povijest.
Nakon 20 godina u Americi – povratak u Sarajevo, objavljivanje knjiga, dobivanje dvije velike regionalne književne nagrade... Kad je dobio onu, „Meše Selimovića“, koja mu je uručena u njegovoj Tuzli, za radijsku kuću „Slobodna Evropa“ je o nagradi izjavio:
„Znači mi mnogo, prvo zbog toga što i ja dolazim iz Tuzle. Na neki način, meni je ovo mnogo više od simboličnog povratka kući. Znači mi mnogo zbog toga što je to povratak u Bosnu i Hercegovinu. Svoje knjige ne objavljujem u BiH, objavljujem ih u Hrvatskoj. Na neki način sve vrijeme imam osjećaj da ja ovdje nemam ni čitaoce. Znači mi mnogo zbog toga jer sam iz ovog grada jednom otišao.
Otišao sam i osjećao sam da odlazim iz jednog neuglednog grada, koji je tonuo. Vratio sam se u grad koji je vrlo lijep. Na neki način ta je nagrada dio ljepote ovog grada. Postojanje te nagrade je u izvjesnom smislu jedinstveno, pošto pokriva sve zemlje iz regiona, a to je vrlo teško naći drugdje. Čini me ponosnim.“
U međuvremenu, njegova nagrađena knjiga objavljuje se i u Sarajevu.
O tome što mu Sarajevo znači sada, o životu, pisanju, o težnjama i čežnjama i može li literatura biti zamjena za raj – poslušajte u tonskom zapisu razgovora, kao i u cijelom podkastu! Isplati se jer Semezdin Mehmedinović govori mudro i ima šta da kaže.
