Me´med... – snažna knjiga o životu u egzilu

Stand: 01.12.2022, 17:10 Uhr

Davor Korić

„Me´med, crvena bandana i pahuljica“ bosanskohercegovačkog autora Semezdina Mehmedinovića je, kao i njegova knjiga „Ovo vrijeme sada“, jednako je interesantna naročito za ljude koji su otišli iz svoje zemlje i egzistenicju potražili u nekoj razvijenoj državi na zapadu.

„Me´med, crvena bandana i pahuljica“ je napisana 2017. godine i za nju je Semezdin Mehmedinović godinu kasnije dobio književnu nagradu „Meša Selimović“, jednu od najznačajnijih u regiji, a takođe i ništa manje vrijednu nagradu koja nosi ime velikog književnika Mirka Kovača,

Knjigu je najprije objavila agilna izdavačka kuća Fraktura, a ove godine je takođe veoma poduzetni izdavač Buybook, u ediciji Savremena bosanskohercegovačka književnost, štampao drugo izdanje što rječito govori o njenom kvalitetu. Jer kada se neka knjiga ponovo štampa, izdavač sigurno računa na interes čitalaca i dobru prodaju, a ta činjenica svakako ide i u prilog autoru.

Semezdin Mehmedinović je rođen je u Kiseljaku, kod Tuzle, 1960-te godine, što znači da sada ima 62 godine, dakle sada je u zrelim godinama za pisanje, pun životnog iskustva i sa mnoštvom doživljenog što je materijal za pisca koji je vješt u tome da vjerodostojno opiše uzbudljive i značajne događaje iz svog života.

Pisac kojem se vjeruje

Veliki grčki filozof Aristotel je još prije više hiljada godina zapazio da često u književnosti ono što se desilo, ono što je istina, ne mora djelovati istinito ako nije vješto i uvjerljivo opisano, te da, s druge strane, vješt pisac može i od nečeg što je izmislio stvoriti uvjerljivu literaturu. Semezdin Mehmedinović veoma vješto opisuje ono što je doživio i njegova je proza istinita i uvjerljiva. On je pisac kojem se vjeruje, koji ne mora da izmišlja nego crpi iz svog iskustva.

Pjesnička vokacija

Semezdin je studirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je kao urednik u novinama, nedeljnicima te na radiju i televiziji. Ali ono što je bitno, kada je riječ o njemu kao autoru, je činjenica da je on zapravo pjesnik.  Objavio je zbirke pjesama Modrac (1984), Emigrant (1990) i Devet Aleksandrija (2002),  a osim toga i knjigu zapisa, kratkih priča i pjesama Sarajevo Blues (1995). Pjesnička vokacija je vidljiva i u njegovim proznim djelima.

Film na ekranu, crteži u knjigama

Bavio se takođe i filmom. Treba spomenuti njegov igrano-dokumentarni film Mizaldo, Kraj teatra, koji je nastao u Sarajevu za vrijeme rata, 1994. godine, koji je izvan konkurencije prikazan na Berlinskom filmskom festivalu.

Svoja prozna djela Mehmedinović rado ukrašava crtežima. Kao mladić je, kada se doselio u Sarajevo, neko vrijeme radio kao konobar u čuvenom sarajevskom kafiću Zvono u kojem su se u to prijeratno vrijeme okupljali likovnjaci i pisci. Vjerojatno je to utjecalo na to da u svoja prozna djela stavlja crteže.

Odlazak – na rođendan

U njegovoj biografiji navodi se još zanimljivih podataka. Jedan od njih je činjenica da je cijeli rat proveo u Sarajevu da bi ga, po njegovom okončanju nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, napustio 1995-te, 7. oktobra, na svoj rođendan. U novi život je krenuo početkom 1996-te u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je živio do 2019-te.

Osjećaj prostranstva i slobode

Na dio tog vremena se odnosi i njegova knjiga „Ovo vrijeme sada“. U toj knjizi Mehmedinović se sa sjetom prisjeća nekih zanimljivih momenata iz svog života u Sarajevu, koje je napustio izmoren ratom, te niže scene iz novog života u Americi u kojoj se, nakon četiri godine opsade Sarajeva, ponovo osjeća kao slobodan čovjek. Taj osjećaj dolazi, prije svega, od prostranstva SAD-a kada se putuje od istoka na zapad i obratno.

Život između svjetova

Ali ipak, novi početak nije jednostavan o čemu Mehmedinović neprestano razmišlja dok traži neki posao i bori se za egzistenciju.

Piše i o što je egzil. Za njega, kao pisca, to je bijeg od jezika: „Izbjeglice imaju dva svijeta, onaj iz kojeg su došli i ovaj u kojem su sada. Antagonizam dvaju svjetova suština je egzila. Ta dijaboličnost se prenosi na jezik: prvi jezik je materinji, drugi je jezik nove sredine.“

U Americi, u kojoj mu je objavljena knjiga „Sarajevo bluz“ na engleskom, Semezdin pomišlja da piše na jeziku nove sredine u kojoj živi. Na jednom mjestu, kada govori o svom početku u Americi, Semezdin kaže: „Istina je da nas stanje izmještenosti i život između svjetova trajno obilježavaju. Za one koji su me u Americi čitali ja sam bio pisac iz rata. Za one u Sarajevu bio sam pisac u egzilu.“

Jedini posjed

Nakon 20 godina u Americi, Semezdin Mehmedinović se vratio u Sarajevo, gdje sada piše i radi, ali nije bio siguran hoće li u njemu ostati. Prilikom povratka iz SAD-a najvažnije su mu bile knjige. O tome piše: „Najviše prostora u skladištu zauzele su knjige, koje sam kupovao u proteklih dvadeset i pet godina. Vrlo je vjerovatno da im se više neću vraćati, ali svejedno, to je sav moj posjed, pa su mi važne.

Moj plan je bio da neko vrijeme knjige budu u skladištu, prije nego što za njih nađem trajnu adresu. Razmišljao sam da ih prebacim u Sarajevo, ali još uvijek nisam pouzdano znao šta bi u bliskoj budućnosti trebala biti moja stalna adresa. Još uvijek je postojala mogućnost da se vratim u Ameriku, ako se ne uspijem nakalemiti u Sarajevu.“

Najintimnija knjiga – od tri priče

„Me´med, crvena bandana i pahuljica“ je najintimnija knjiga u kojoj Semezdin Mehmedinović s velikom empatijom opisuje odnose unutar njegove obitelji. Knjiga se sastoji od tri cjeline. U prvoj govori o situaciji u kojoj se našao kada ga je zadesio srčani udar. Ovaj dio nosi naziv “Me´med“, jer ga je tako nazvao ljekar kojem je bilo teško izgovoriti njegovo prezime Mehmedinović.

U drugoj priči “Crvena bandana” opisano je putovanje oca i sina kroz Ameriku. Semezdinov sin Harun, koji nosi crvenu bandanu oko glave, bavi se fotografijom i s ocem, kao u nekom američkom road mowie filmu putuje kroz pustinju jer želi snimiti neobične fotografije prirode.

Treći dio poetski nazvan „Pahuljica“ je posvećen autorovoj supruzi Sanji koja je doživjela moždani udar nakon čega je počela zaboravljati kao i njihovoj daljoj borbi za dostojanstveni život. Takve rubne situacije su oni trenuci kada se svako zapita što i kako dalje.

O knjizi u superlativima – koktel vlastitih slabosti i snaga

Ljubitelji knjiga i kritičari su o knjizi pisali u superlativima jer ona to i zaslužuje. Izdavačka kuća Buybook je, na primjer, novo izdanje najavila ovako: „Poetski eksplozivna, do srži pročišćena, Me’med, crvena bandana i pahuljica koktel je vlastitih slabosti i snaga u kojem se precizno odražavaju i izražavaju one najveće i najvažnije teme koje zaokupljaju svakoga – ljubav i smrt, sadašnjost i povijest, bolest i zdravlje, putovanje i ostajanje.“