Novosti s glazbene scene Hrvatske

Doba isporuke

Zoran Stošić, Zagreb

Hrvatski premijer se ovih dana pohvalio ulaskom u Schengen, euro zonu i spajanjem juga s ostatkom zemlje Pelješkim mostom. Iako su sve tri stvari k nama došle izvana, a da nismo prstom mrdnuli, premijer ih računa pod velike pobjede u godini, kako je rekao, isporuke. Na drugoj strani, oni koji su doista nešto radili pa makar to bilo pisanje pjesama, o božićnom dobu imaju stvarno doba isporuke, tj. naplate. Dočeci se masno plaćaju, posebno vlasnicima pjesama koje publika zna bolje od izvođača. Šifra – ruke gore!

Pri kraju godine glazbenici obično spreme veliku žlicu za pobiranje vrhnja, je li tako i ove godine?

Svake je godine isto, ali jedan među njima uvijek odskoči i postavi rekord za noć šampanjca i dobrih želja. Dubrovnik je za doček izdvojio pola milijuna kuna, a pjevač Petar Grašo će od tog kolača gricnuti čak 375.000 kuna. No, to još uvijek nije rekord, jer njega otprije u Dubrovniku drži Dino Merlin s pola milijuna.

Regionalno se za doček može zaraditi i do 100 tisuća eura, ali stvarno treba imati ili ime ili pjesmu, a najbolje oboje, a dobro dođe i višedesetljetna karijera. No, i dalje mladi pokušavaju ući u to kolo srećkovića pa pred kraj godine ne manjka novih božićnih pjesama, ove godine je jedna od igračica blagdanske lutrije Nela, s pjesmom „Dobro jutro, Božić je“.

Kako ljudi kažu, noga se najbolje osjeća u razgaženoj cipeli, igra li netko na sigurno?

I inače, ali oko blagdana posebno, pjesme su to bolje primljene ako sjedaju u za njih već oblikovani emotivni prostor za koji ni ne znamo da postoji. Na kartu stare ljubavi igraju pred kraj godine i oni iskusni, tako pjevačica riječkog četverca ENI Nikolina Tomljanović i Zoran Predin iz još onomad Lačnog Franza prepjevavaju „Mjesto za dvoje“ grupe Letu Štuke.

Društvo oko Ede Maajke umjesto Božića pjeva o nalaženju, onako ležerno, u lokalnom kafiću ili gdje već, i da zarepaju stojećki, ili kako kaže stara pjesma – Če je dobra klapa more i sedečki.

Ove godine je i Vatra gorjela unatoč godinama, ili baš zbog nje, punim sjajem, posljednja im je pjesma radijski hit „Javi se kad stigneš“.

Nogometna groznica obično ne ide u sezoni gripe i prehlade, ali ove godine se i to namjestilo...

Godina je počela navijačkom pjesmom, drukčijom od onih s kojima je završila, ali mnogi su se u njoj našli bez obzira što je strogo klupska, samo zato jer u njoj uz Sašu iz TBF-a čujemo i Mišu, jednog i jedinog, onog koji pjesmu pjeva samo na snimanju, a na koncertima je umjesto njega pjeva publika.

A kad utihnu vuvuzele i huk s tribina, vraćamo se u sivilo realnosti, i baš onaj koji je u jednoj od svojih pjesama pjevao da nije sve tako sivo, Mile Kekin iz zamrznutog Hladnog Piva, za kraj godine je publici i vršnjacima, sada uglavnom roditeljima, pripremio pjesmu „Mala“, uz koju se pojavila i slikovnica.

Nešto šaljiviji, a opet ozbiljan bio je Vojko V, godinu je začinio „Saborskom penzijom“, obračunom s onima za koje ne želimo da, ako su već nas, maltretiraju i one koji dolaze za nama.