Novosti s glazbene scene Hrvatske
Vratile se mačke, glazbeni miševi su plesali samo jedno ljeto
Zoran Stošić, Zagreb
Što nije učinila korona, učinilo je ljeto, veliki se povuku na odmor, mali dobiju šansu za kratki proboj, plešu samo jedno ljeto, a onda se veliki vrate na svoja mjesta i sve je po starom. Kao kad ostavite ručnik preko noći na plaži, a sutra je opet tu, jer ga iz strahopoštovanja nitko nije usudio maknuti.
Ako već nema budućnosti, ima li, barem u glazbi u Hrvatskoj, bolje prošlosti?
Kao i obično kad spomenete Nenu Belana, odnekud se čuju zvukovi nostalgije, onoga što se veže uz bezbrižnija vremena, mada zapravo nikad nije bilo tako. Zlatne pedesete i šezdesete, kojima se Belan vješto i sad već desetljećima napaja, su također bile atomske godine pa je valjda i tada bilo lakše udariti brigu na veselje.
Pjevačica Elena Stella, ponikla u jednom od pjevačkih TV show programa koji tragaju za novim talentima, je ovoga puta Belanov glas. A da sve nije tek puko odrađivanje u nostalgičnom dvorištu bezbrižnosti, već i malo blesavog humora primjerenog generaciji koja već lagano izlazi iz sredovječnosti, je naziv pjesme Samba i ti. Jer, kako smo iscrpno razgovarali zadnji put, dodatno veselje slušanja stranih pjesama nekad se sastojalo u tome da netko u društvu krivo čuje i razumije riječi neke strane pjesme. Jer, kako je Bésame Mucho, i to bez pardona, kod nas prepjevana u Besane noći, tako je i Santanin hit Samba pa ti, bio i Samba pa ti, pa ja pa opet malo ti, i tako u krug...
Donese li vam vjetar sa zapada još štogod osim eura od 1. siječnja iduće godine, recimo neko jodlanje iz Slovenije?
Slovenci u Hrvatskoj po pitanju glazbe zapravo nemaju što tražiti, strujanje glazbenih utjecaja uvijek ide u suprotnom smjeru, iznimke od pravila su Pepel in kri sedamdesetih, Videosex osamdesetih, ili Laibach devedesetih pa do danas. Ali oni su ionako postali (više) svjetsko, a (manje) naše do te mjere da ni prije koju godinu, kad je to imalo nekog medijskog smisla, nitko po svijetu nije spominjao da su Melania Trump i Laibach rođeni, štono se kaže, kuća do kuće.
Ovoga puta Laibach opet imaju neko malo iznenađenje, jer već su ih dosta potrošili pa im se i manevarski prostor smanjio, ali da će se uhvatiti countryja, to sumnjam da je ikome palo na pamet. I opet, kao krajem šezdesetih, Kad su Beatlesi pred globalnom TV publikom izveli All You Need is Love, nova pjesma Laibacha zove se Love is Still Alive. I odjednom opet svi zvučimo kao zbunjene misice pred mikrofonom, koje za svoju najveću želju redovito proglašavaju - mir u svijetu. Ali nije problem, ili kako je to sažela i još jedna misica, i to naša – It's OK.
Ima li nešto da nije okej, a da se time bave što pjevači, što dežurni kritičari u birtiji, kad popiju koju...
Ima, ima, otkad je svijeta i vijeka, ali nama je zanimljivo ono regionalno i sada. Vojko V se uhvatio političara na način kako u očaju svi nekad o njima razmišljamo. U pjesmi Saborska penzija govori sve što bi svatko u Hrvatskoj potpisao, ali bi zamalo svatko istu tu poziciju zaželio i za sebe i svoje bližnje - pa zato npr. namamo nikoga na ulici dvije godine nakon zagrebačkog potresa, iako nije obnovljen nijedna kuća. Svi ponekad pomislimo da se politika odvija ili na nivou potpunog lopovluka, a da su objašnjena zašto je tako na razini dječjeg vrtića.
U videospotu za svoju pjesmu Vojko je političare prikazao upravo kao bahatu i neodgovornu djecu. I opet se potvrđuje istina kako je rap novi punk, možda jedini ventil koji sveopću ravnodušnost remeti zviždanjem, otpuštajući sve veći pritisak, koji rijetko prijeđu u urlik ulice, ali događa se, baš u ovakvim vremenima.
