Glazba jest zvonka radost, kako kaže promotivni slogan Zagrebačke filharmonije, ali ono što je nekome milozvučno zvonce, nekome je lupa u lonce...
Instrumentalna glazba nije česta u lakoglazbenim vodama, ali neki ne odustaju baš lako, čini se da su jedni od upornijih grupa Doringo?
Doringo je grupa nastala još 2006. i u početku su se zvali Šta ima? Taj humoristički pristup su onda malo zakočili pa im se prvi album zvao “Infography”. Album je izašao tek 10 godina nakon početka zajedničkog sviranja, u već izmijenjenoj postavi i pod novim, ali sad već stalnim imenom Doringo. Što se personalnih promjena tiče, imali su čak osam postava, uz naravno ponavljajućeg i okupljajućeg člana, Doringa glavom i bradom.
Uz opušteni pristup metrici i instrumentariju, ekipa iz Doringa se vratila poigravanju imenima izdanja pa se sljedeće zvalo “Enofazni števec”, što je slovenski za monofazno brojilo, ono nakon “Gužva u svemiru”, pa “Tri probe tjedno” i konačno album “Budem budem” prošle godine. Sada su objavili singl “Lovci na zalaske sunca” i taj razbarušeni stil koji njeguju sve ove godine se i čuje i vidi u pratećem video spotu.
Svako malo nas zapljusne odjek novog vala, nekadašnje alternative. Ima li (današnjeg) mainstreama bez (nekadašnje) alternative?
Odnos mainstreama i alternative je u zadnjih 50-ak godina začudan, a opet tako logičan. Na dvodnevnom koncertu grupe Film u Kulušiću, koji su početkom 1981. snimali radi objave na mini LP-ju, predgrupa im je bila grupa Drahma, ekipa koju se u Zagrebu tada zvalo hašomanima, a u Sarajevu, tada sam čuo i nadam se zapamtio, hašišarima. Malo je reći da publika, čekajući energični i melodiozni Film, nije imala strpljenja za djecu cvijeća s neobičnim instrumentima, odjećom i ugođajem koji odašilju sa scene. Te je večeri jedna alternativa smijenila drugu. Jura Stublić je ubrzo postao dio estrade, ali na današnjim nastupima, iako svira presjek karijere, sebe sigurno vidi kao alternativca. Toga se drži i riječka grupa Grad, koja je od 1985. izdala osam albuma, ali novo best-of izdanje ipak predstavljaju jednom od prvih pjesama “Ima li nešto”.
Pjesma je prvi put je objavljena na demo albumu “Vrijeme promjena” i odmah je postala njihov zaštitni znak. Ova sada već kultna pjesma uvrštena je i na kompilacijsko izdanje “Rijeka-Paris-Texas” iz 1987., a 1991. godine objavljena je na njihovom debi albumu “Ljudi”, čije izdavanje je Novi list proglasio jednim od najvažnijih događaja u povijesti riječke scene.
Dok se značajan broj Nijemaca zabavlja na Jadranu, neki Hrvati se dobro zabavljaju u Njemačkoj, ima li to neke veze s glazbom?
Od njemačke publike dobro prihvaćeni već neko vrijeme, grupa Manntra trenutno svira njemačku turneju, a usporedo završava album “Kreatura”, koji će izaći krajem ljeta. Iako Manntra, da se ne uvrijede, zvuči npr. kao današnja verzija metal-mainstreama iz 80-ih, svoj novi album najavljuju kao mješavinu stilova, ali alternativnu. Album najavljuju singlom “Koenigsmord” priči koja prati seljaka koji odluči ubiti kralja pa postane vladar umjesto njega, ali po principu kalif-umjesto-kalifa, ili nama bliže doskočice o Kurti i Murti, i njega vlast pokvari i iz njega izvuče ono najgore.
Priča nije ni nova ni alternativna, ali možda je jedan od načina da se svakoga dana sjetimo stvarnog odnosa moći taj da nam to pjeva neki od nama omiljenih glazbenika. Ove jeseni, a posebno zime, možda za to bude i više povoda nego bismo željeli.
